Page 24 - STAV broj 256

POLITIKA

priznao krivicu. Već u proljeće 1996. go-
dine progovorio je o tome kako je na na-
puštenoj svinjogojskoj farmi u Branjevu
pored Zvornika, kao pripadnik 10. diver-
zantskog odreda GŠ VRS-a, pucajući iz
automatske puške, ubijao Srebreničane
koje su pred njih dovozili autobusima.
Bilo ih je približno 1.200, kako će se ka-
snije ustanoviti, a Erdemović je priznao
da ih je lično, prema vlastitoj procjeni,
ubio najmanje sedamdeset. Osuđen je na
pet godina. Čovjek pod imenom Dražen
Erdemović više ne postoji, osim možda u
savjesti čovjeka koji se nekada tako zvao,
koji je jednog vrelog julskog dana satima
ubijao ljude, sve to priznao, odležao mi-
nimalnu kaznu i danas sa svojom poro-
dicom živi u ko zna kojem kraju svijeta
i ko zna pod kojim imenom.

MASOVNA UBIJANJA
Četrnaest godina nakon Erdemovića
još jedan pripadnik 10. diverzantskog
odreda priznat će da je učestvovao u Ratko Mladić i
ubijanju u Pilici, a četiri godine nakon Radovan Karadžić
njega još jedan. Prvi se zove Marko Boš-
kić. On je deportiran iz SAD-a, gdje je na mjesta događanja, Slavko Perić nare- ubistva najmanje 179 muškaraca na bra-
odslužio petogodišnju kaznu zbog pre- dio je vojnicima 1. bataljona da zatoče- ni u Petkovcu. Nadgledao je, rukovodio
vare imigracionih vlasti i sudjelovanja nicima stave poveze na oči i prate ih do i koordinirao ukopavanjima strijeljanih
u drugim kriminalnim djelima. Dru- ekonomije Branjevo, gdje su pogubljeni u neobilježene masovne grobnice, te po-
gi je Brano Gojković. Oba su osuđena od drugih vojnika VRS-a, uključujući i novno otkopavanje i premještanje na
na kazne od po deset godina, prvi pred pripadnike 10. diverzantskog odreda. druge lokacije, da bi “posmrtne ostatke
Sudom BiH, a drugi pred Višim sudom Zatim im je naredio da idu na osigura- i identitet žrtava sakrili”. Njegov pred-
u Beogradu. Između ova dva priznanja vanje Doma kulture u Pilici, gdje je bilo met je 2007. godine iz Haškog tribunala
na Sudu BiH suđeno je još četverici pri- zatočeno najmanje petsto zarobljenika, prebačen na Sud BiH. U optužnici po-
padnika 10. diverzantskog odreda. Franc i svi su znali da će biti pogubljeni jer dignutoj od Haškog tužilaštva stoji da
Kos osuđen je na 35, Stanko Kojić na 32, se od komande Drinske brigade čekala je odgovoran za pogubljenje približno
Zoran Goronja na 30 i Vlastimir Golijan municija i bageri. Pogubljeni su od nei- hiljadu muškaraca u Orahovcu kod Sre-
na 19 godina. Pored automatske puške, dentificiranih vojnika VRS-a, rafalnom brenice u jednom danu, 13. jula 1995. go-
Stanko Kojić koristio je i pištolj, Zoran paljbom i bombama, a vojnici 1. bataljo- dine, te mnoge druge zločine: smaknuće
Goronja puškomitraljez M84, dok su na čuvali su Dom pun mrtvih da civili šesterice muškaraca u komandi brigade
Franc Kos i Stanko Kojić “ovjeravali” ne bi ulazili unutra. Kada su ih preba- u Bratuncu, petnaesterice kod rijeke Ja-
ubijene pucajući im u glavu kako niko civali na ekonomiju Branjevo, gdje će dar, 150 u Cerskoj dolini, više od 130 kod
ne bi preživio. biti zakopani, nađena su dva preživjela Nove Kasabe, više od hiljadu u skladi-
Organizacijom pogubljenja u Pilici i odmah su ubijeni. štu u Kravici i na Livadi u Sandićima,
direktno je rukovodio Slavko Perić. Njega Među oficirima koji su naređivali približno petsto zatočenih u školi u Ro-
je Sud BiH osudio na jedanaest godina. Periću bio je i Milorad Trbić, načelnik čevićima kod Zvornika, 1.200 zatočenih
Kao pomoćnik komandanta za bezbjed- za sigurnost Zvorničke brigade VRS-a. u školi “Kula” kraj Pilice, petsto pored
nost i obavještajne poslove 1. bataljona Pred sudom BiH osuđen je na dvadeset Kozluka, petsto u Domu kulture u Pili-
Zvorničke brigade, 14. jula nadgledao je godina. Sudsko vijeće zaključilo je da ci, deset kraj Nezuka, šest kraj Snagova
i kontrolirao zatvaranje približno 1.200 je Trbić od 12. do 16. jula učestvovao i šest kraj Trnova. Bio je osuđen na tri-
zarobljenika koji su u školu “Kula” (sada ili pomagao pri ubistvima muškaraca iz deset godina, ali je Ustavni sud smanjio
“Nikola Tesla”) u Pilici dovezeni autobu- Srebrenice na različitim lokacijama na kaznu zbog primjene pogrešnog zakona.
sima s raznih mjesta privremenog zatva- području općine Zvornik: u Kula-Gradu, Pred Sudom BiH osuđen je i Ostoja
ranja u Bratuncu. Preko noći držani su u na vojnoj ekonomiji u Branjevu, u Domu Stanišić, komandant 6. bataljona Zvor-
autobusima parkiranim uz školu, u učio- kulture u Pilici, u školama u Orahovcu, ničke brigade. Osuđen je na pet godi-
nicama na prvom spratu i u fiskulturnoj Ročeviću, Petkovcima, te je nadgledao na. U presudi piše da je svjesno pružio
sali, a osiguravali su ih, između ostalih,
i trideset vojnika 1. bataljona Zvornič-
ke brigade. Sutradan, 15. jula, jedan dio Viši sud u Beogradu osudio je za genocid pet lica na 63
ih je odveden u Dom kulture, drugi dio
sljedećeg dana, 16. jula, na ekonomiju godine. Suđeno je još i u Hrvatskoj: županijski sudovi
Branjevo, a dvojica su ubijena za vrije- u Osijeku i Zagrebu izrekli su po jednu kaznu od po
me boravka u školi. Po instrukcijama i
zadacima viših oficira VRS-a koji su bili petnaest godina zatvora

24 30/1/2020 STAV