Page 39 - STAV broj 256

STAJALIŠTA

KRIVO SRASTANJE
Puštajući se vremenu

POSTOJE SITUACIJE

KAD JE JEDINI SAVJET

NE TRAŽITI SAVJET

Piše: Ova priča, na koju, dakako, nisam nimalo ponosan, bljesnula mi
Sadik IBRAHIMOVIĆ
je u glavi poput munje u mrkloj noći tokom nenadanog susreta i
razgovora na ulici s kćerkom mog prijatelja. U najkraćem, doživjela je
težak emotivni krah i ne zna kako se nositi s tim

rije skoro dvije decenije, se- – Molim Vas, oprostite zbog mog ne- govorili, bojim se da ćemo biti sve
dam-osam dana nakon gubitka znanja, ali, ipak, zašto se čovjek iskušava? dalje od pravog odgovora, a sve bliže
neizmjerno bliske mi osobe, gu- – Da se ne uzoholi, da upozna samog nerazumijevanju koje varniči među
Pbitka koji će stubokom promije- sebe i spozna da je slab, nemoćan i pot- nama i nikud nas neće odvesti. Od-
niti cijeli moj život, javio mi se prijatelj puno ovisan o neizmjernoj milosti uzvi- govor postoji i on je u tebi, sazrijeva,
Emir i, s najboljom namjerom, pozvao me šenog Gospodara. oblikuje se, a kad dođe vrijeme za to i
da mu, ako mogu i hoću, dođem u goste. – Dakle, koliko sam shvatio, a i Vi ste obejani ti se njegovo značenje, na isto
Veli, kod njega je u kratkoj, usputnoj po- citirali takvu predaju, čovjek se iskušava i ovakvo pitanje, a neko će ti ga sigurno
sjeti izvjesni alim, pa, oprezno okolišaju- onda kad je upoznao sebe i spoznao svog postaviti, odgovor nećeš moći dati, jer
ći da me ne uvrijedi, dodade kako ne bi Gospodara? Opet zašto? je tebi otkriveno značenje neizrecivo i
bilo zgoreg da se vidim i porazgovaram s – Iskušenja “kupaju” i oslobađaju čo- tvoje, ali samo tvoje. Eto, tako! A sad,
njim, a, ako ništa, barem ćemo neko vrije- vjeka od grijeha. Ubod trna briše manji kako ti reče, možemo razgovarati o bilo
me provesti u opuštenom, neobaveznom grijeh, a koliki je iman, tolika su i isku- čemu drugom.
druženju. Zahvalio sam mu se, prihvatio šenja. Oni s većim imanom opterećeni su Ova priča, na koju, dakako, nisam
poziv i došao. i većim iskušenjima. Niko ne nosi više nimalo ponosan, bljesnula mi je u glavi
Nakon upoznavanja i nekoliko učti- nego što može ponijeti. poput munje u mrkloj noći tokom nena-
vih, kurtoaznih rečenica uobičajenih u – Mi ovdje o patnji govorimo, poštovani danog susreta i razgovora na ulici s kćer-
prilikama kad upoznajemo nepoznatu efendija. O patnji koja čovjeka, Bogu oda- kom mog prijatelja. U najkraćem, doži-
osobu, alim, čovjek u šezdesetim godi- nog čovjeka, ždere, lomi, ispija krv, otima vjela je težak emotivni krah i ne zna kako
nama, lijepe i nurli čehre, pređe rukom snagu, gasi plemenite želje, htijenja, sve! se nositi s tim.
preko kratke, njegovane i kao snijeg bi- Patnja je ključ, šifra, kako god, i u njenom – Ne znam šta da radim. Imaš li ka-
jele brade, otpi kratak gutljaj čaja, blago uzavrelom grotlu krije se tajna svih tajni i kav savjet? I, na koncu, zašto me stalno
me pogleda i upita: odgovor svih odgovora na sasvim obično spopadaju iskušenja, u ljubavi, na po-
– Veliš, Sadik ti je ime? pitanje: Zašto tumaramo po ovom nesret- slu... Zašto?
– Da. nom svijetu? O tome bih želio razgovarati, – Uh, drago dijete! Savjet ti mogu
– Lijepo ime, lijepo... Nego, Emir mi a, ako ne, možemo i o bilo čemu drugom, dati, ali, koliko vidim i osjećam, teško
je pričao o tebi. Kaže, zanimljiv si čovjek, samo me, molim Vas, poštedite znanih mi da će ti biti od osobite koristi. Ali, ipak,
odmjeren, načitan, a, kako čujem, skoro ti citata, skolastičkih opservacija i podrazu- budi strpljiva, ne pravi gluposti i pusti
je i žalost u kući bila, pa velim ja njemu: mijevajućih savjeta zbog kojih danas ni- da vrijeme učini svoje, a sigurno hoće.
hajde da pozovemo čovjeka, volio bih ga sam ni morao biti ovdje. Što se iskušenja tiče, odgovor znam, kri-
upoznati, a možda bi se moglo štogod i Tajac. Sobu ispuni teška, mučna tišina. stalno mi je jasan i rado bih ti ga dao,
pripomoći, lijepa riječ, koristan savjet... Emir je šutio oborene glave i nervo- punog srca, ali ne mogu, a ne mogu zato
– Tako sam i shvatio Vaš poziv. Hva- zno na stolu vrtio veliku floralnim moti- što je neizreciv i samo moj. Nekad dav-
la Vam. vima dekoriranu pepeljaru. Na njegovom no, i meni je jedan mudar čovjek suge-
– A, da ti kažem, niko nije pošteđen skamenjenom licu jasno se moglo iščitati rirao da sačekam, da budem strpljiv, pa
deverata. Naš dragi Pejgamber kaže: “Kad koliko se pokajao što me je uopće pozvao sačekaj i ti, strpi se, a odgovor ćeš, prije
bi čovjek hodao po zemlji potpuno čist i kako grozničavo razmišlja šta da poduz- ili poslije, sigurno dobiti. Znam da nije
od grijeha, opet bi ga pogađale nevolje.” me, na koju stranu da okrene ovaj neu- neka utjeha, ali ništa pametnije od ovog
– Zbog čega? godni i lahko zapaljivi razgovor. ne mogu ti reći – rekoh, pružih joj ruku
– Kako zbog čega? Pa, čovjek se isku- – U pravu si, o tome treba govo- i krenuh dalje, a ona me isprati začuđe-
šava cijelog života! To svako zna! riti – oglasi se alim. Ali, koliko god nim, zgranutim pogledom. n

STAV 30/1/2020 39