Page 63 - STAV broj 201
P. 63

STAJALIŠTA

                                               KRIVO SRASTANJE

                                               Crtica o jednoj sasvim običnoj ženi

                                               MAJKA HABIBA
                                               Svake večeri i po svakakvom vremenu odnosila je i ostavljala
Piše:                                          hranu na tačno određenim mjestima, pticama, mačkama i
Sadik IBRAHIMOVIĆ                              psima lutalicama. Ponekad bi u povratku, a na užas i burno
                                               negodovanje njenog ne baš tako dobrohotnog muža, u naručju
                                               kući donosila povrijeđenog psa ili mačku. Životinju bi nahranila,
                                               pružila najnužniju pomoć i njegu, potom odnosila do veterinara,
                                               vraćala je kući, zadržavala i njegovala onoliko koliko je potrebno
                                               do potpunog oporavka, i, na koncu, puštala van

Moja negdašnja komšinica                       koji je nemoćno ležao, mumlao nešto i      prihvatio ga je i ophodio se prema nje-
                Habiba ničim se, naizgled i    bezuspješno pokušavao pridići se. Bio      mu s uvažavanjem.
                za neupućene, nije posebno     je trešten pijan, ali ukusno i otmjeno     Habiba je i na mene mnogo utje-
                isticala, a istodobno, ponaj-  odjeven. Habiba mu je prišla, posta-       cala, možda i ključno. Moj prvi pravi
prije za nas koji smo je dobro poznava-        vila nekoliko pitanja na koja je dobi-     učitelj. Uostalom, i bila je učiteljica.
li, bila je posebna u svemu.                   la nesuvisle i nerazumljive odgovore,      Omiljena, naravno. I drukčija od osta-
                                               onako krhka pomogla mu da se pridi-        lih nastavnika.
    Dok gledam kroz prozor kako, no-           gne i povela ga kući, a, nije teško po-    Sjećam se, ponekad bi u našim raz-
šen snažnim, ledenim vjetrom, dija-            goditi, na sveopći užas i gromoglasno      govorima parafrazirala izjavu čuvene i
gonalno sipa oštri i sitni snijeg zvani        negodovanje njenog muža koji joj je,       njoj omiljene historičarke Nade Klaić
ljutac, a jednog takvog zimskog dana,          prije no što će demonstrativno izjuriti    i naglašavala kako nikad nije učenika
kao preslikanog, ispratili smo Habibu          iz kuće, izredao sve po spisku i pripri-   pitala ono što on ne zna, nego je pro-
na drugi svijet, i dok razmišljam o toj        jetio razvodom.                            vjeravala njegovo znanje, a budući da
čudesno dobrohotnoj ženi koja me je                                                       sam se u to vrijeme i ja spremao za na-
beskrajno voljela i kojoj sam, kao vla-            Habiba, pak, tome nije pridavala       stavnički poziv, zdušno mi je, čak im-
stitoj majci, uzvraćao ništa manjom lju-       nikakvu pažnju. Poslužila je neznanca      perativno, sugerirala takav pedagoški
bavlju i poštovanjem, katkad pomislim,         kiselom čorbom i kahvom, rastrijeznila     pristup, prema njenom mišljenju, je-
pristrano dakako, kako je ljubav cijelog       ga koliko-toliko, dala mu čistu odjeću     dino valjan i učinkovit.
svijeta obitavala u srcu te krhke, sićuš-      i rublje, odvela do kupatila, ostavila ga  Habibe odavno nema, a sve je ma-
ne i nenametljive žene. Riječju, njena         da se sam okupa ili barem pokuša oku-      nje i onih koji su je dobro poznavali.
je ljubav prema svemu stvorenom bila           pati, jer ona to nije mogla niti htjela,   Katkad posjetim njen mezar, uz Baj-
skoro pa nestvarna.                            a zatim je neznanog joj čovjeka dovela     ram obavezno. I dok gledam u njen
                                               do kreveta i polegla kao malo, bespo-      nišan, ispran kišama i snijegom, uvi-
    Svake večeri i po svakakvom vre-           moćno dijete. Umah je zaspao.              jek se sjetim zapisa s jednog stećka,
menu odnosila je i ostavljala hranu na                                                    gnomske sentence zapravo: “Nikada
tačno određenim mjestima, pticama,                 Narednog jutra, neznanac je, nje-      mnogo ne imah, nikada ništa ne ne-
mačkama i psima lutalicama. Ponekad            govo ime za priču nije bitno, ispričao     sta, a dijelih.”
bi u povratku, a na užas i burno nego-         Habibi šta mu se desilo prethodnog         Šteta što isto to ne stoji na nišanu
dovanje njenog ne baš tako dobrohot-           dana. U najkraćem: zvanično se razveo      dobre Habibe. Jer, njen je život bio
nog muža, u naručju kući donosila po-          od žene koju je silno volio, ali ne i ona  upravo takav: dijelila je i pomagala,
vrijeđenog psa ili mačku. Životinju bi         njega, razvod mu je preteško pao, pa je    tiho, nenametljivo, uradila ogroman
nahranila, pružila najnužniju pomoć i          bol i tugu pokušao utopiti u alkoholu.     posao, i još tiše otišla.
njegu, potom odnosila do veterinara,                                                      Ne može to svako. Samo odabrani.
vraćala je kući, zadržavala i njegovala            Tokom vremena su postali prijatelji,   A Habiba je bila jedna od takvih.
onoliko koliko je potrebno do potpu-           čak i više od toga: neznanac je u Habibi   Bog ti dao vječni rahmet, majko Ha-
nog oporavka, i, na koncu, puštala van.        našao majčinsku figuru. A kad je Habi-     biba!                             n
                                               bin muž doznao da je neznanac pravnik
    Jednom, vraćajući se odnekud, na           po zanimanju, uspješan u svom poslu
pločniku je ugledala mlađeg muškarca           i, uopće, čovjek sav na svom mjestu,

                                                                                                                     STAV 10/1/2019 63
   58   59   60   61   62   63   64   65   66   67   68