Page 67 - STAV broj 201
P. 67
STAJALIŠTA
APOKRIFNI FRAZARIJ
Svega na svijetu ima dovoljno, samo čovjeka treba smanjiti
HOKUS-POKUS
HOMUNCULUS
U drugom dijelu Fausta, u Klasičnoj Valpurginoj noći, zaista se
Piše: pojavljuje Tales. Tu Goethe jasno pokazuje svoj pogled na svijet.
Irfan HOROZOVIĆ Pojavljuje se i čovječuljak u alhemijskoj laboratorijskoj staklenoj
tikvici. Homunculus. Čovječić
Krajem 15. stoljeća rodio se čovjek doktor Paracelsus, od kog je Goethe i uzeo su govorili ovdašnjim idiomom. Igrali su
po imenu Theophrastus Philli- ideju, nije baš jednostavno ustanoviti. jednostavnu predstavu za narod. Dodatno
ppus Aureolus Bombastus von konotativno komentiranje odnosilo se na
Hohenheim. Po običaju mnogih Moj roman Kalfa počinje imaginarnim naše vrijeme, što su svi razumjeli i bučno
ljudi i vremena, odlučio se u svojim zre- razgovorom Goethea i antičkog filozofa reagirali jer je očito bila riječ o lokalnim
lim godinama za ime koje je sam izabrao. Talesa. To su njihove, vlastitom i tuđom političarima. Zagrizao sam srednjovjekov-
Čovjek koji uze ime Paracelsus ostao je rukom, zapisane i sačuvane misli (hvala ni crni kruh namazan tamnim medom s
zapamćen po mnogim stvarima. Doktor. Diogenu Laertiju i sličnima). Neki su u mirisom šuma i nazdravio im prastarim
Alhemičar. Okultist. Nevjerovatno kuda tom vidjeli ekstravagantnost, neki izum pivom. Zahvalili su mi se na glumački
je sve taj čovjek tumarao. Čitavom Evro- pisca, a neki samo prešutjeli. U drugom način i namigivali. Možda su vjerovali da
pom. I kako je javno obznanjivao svoje dijelu Fausta, u Klasičnoj Valpurginoj noći, dijelim njihovo političko uvjerenje. Mož-
stavove. Spaljivao je rukopise onih pri- zaista se pojavljuje Tales. Tu Goethe jasno da? Jer sve je predstava.
je sebe. Ponašao se bombastično (jedno pokazuje svoj pogled na svijet. Pojavljuje Na mnoštvu postavljenih stolova oko
od imena koje su mu pripale rođenjem a se i čovječuljak u alhemijskoj laboratorij- putujućeg teatra bilo je primamljivih po-
kojeg se kasnije odrekao). Gorjeli su tako skoj staklenoj tikvici. Homunculus. Čovje- nuda. Hrana i piće prije svega. Potom uspo-
spisi Galena, spisi Ibn-Sine... čić. Onaj kojeg je moguće vještački stvo- mene. Figure medvjeda ispunjene medom
riti od plodonosnih elemenata čovjeka. U (možda je to bilo u Berlinu?!). Na jednom
Ne uči se iz knjiga, nego iz svijeta koji istom dijelu homunculus je aktivni sudionik usamljenom stolu bila je samo jedna sta-
nas okružuje. On će nam reći sve što je po- prizora sve do Klasične Valpurgine noći. On klenka. I u njoj čovjek. Minijaturni. Taj
trebno. Brda, doline i dubina zemlje. Biljke i govori, komentira, ima svoj mali ljudski čovjek je nešto govorio. Figurica koja ima
elementi. Tako govori čovjek koji uze ime stav, ponekad neshvatljivo lucidan. Fas- baterije, pomislio sam. Ipak, nisam ga čuo.
Paracelsus i vjeruje kako će u alhemijskoj cinantno je kako u jednom trenutku leti i Niti razumio. Kome je to samo palo na-
staklenki načiniti malog čovjeka. osvjetljava prizor. Kao da vidimo žarulju pamet. Onda se odnekud (valjda iz šatora
koja lebdi i u njoj malog čovjeka. Žarulja koji je tu bio) pojavi Hanswurst u prepo-
Dani i godine koje živimo sve su više zaista i liči na alhemičarsku tikvicu. znatljivoj odjeći i zapita me hoću li kupi-
nalik na brojeve i račune. Zaboravili smo ti, uz upozorenje da se pažljivo brinem o
kako se to brzo dogodilo. Kad je stiglo vri- Jednom sam se, na putešestviju čijeg se malom čovjeku. Bio je ozbiljan i spriječio
jeme da su gotovo sve informacije pristigle razloga sad više ne sjećam, zadesio na sred- me da se nasmijem, tako da sam se neka-
u nevidljivi mozak, ljudi su ga počeli pi- njovjekovnom trgu u očuvanom i obnovlje- ko suzdržao.
tati. Od jednostavnih stvari do temeljnih. nom starom njemačkom gradu. Mogao si – Bolje on nego pas. S njim možete
Tako se neko sjetio kako riješiti sve pro- jesti ono što se nekad jelo i piti što se pilo. razgovarati. S vremenom ćete naučiti. Zna
bleme naše civilizacije i Zemlje na kojoj Na velikim kolima u koja su bili upregnuti više o ovom svijetu nego što biste mogli i
živimo. To je i upitao premudru vještačku konji odvijala se neka pučka predstava. Iz pomisliti.
inteligenciju, zabrinut za hranu, za klimu daljine sam prepoznao Hanswursta, koji – Neka – rekoh – još ću malo pogledati.
i sve čega se mogao sjetiti. I dobio je odgo- se svađao s okupljenim gledaocima i bio Bilo mi je zanimljivo i zato sam ovdje zastao.
vor: Svega na svijetu ima dovoljno, samo zapravo neobičan prolog. Nešto kasnije, – Čitali ste Paracelsusa? – rekao je.
čovjeka treba smanjiti. Zastrašujuće? Ili predstava se nastavila, kao kombinacija Zanimljivo. Nije spomenuo Goethea.
samo istinito? glumačke i lutkarske, i vidio sam da je u Ništa ovdje nije bilo slučajno.
pitanju priča o Faustu. Ne Goetheova, ne – Jesam – odgovorih mu – nekoliko spisa.
Kad je Goethe pisao svog Fausta, po- Marloweova, ne Lessingova (nedovršena – Onda sve znate – zaključi on. – Mo-
našao se često kao mađioničar. A pisao ga kakva jeste), nego pučka. Onakva otprilike žete o tom razmišljati u hodu.
je gotovo cijeli svoj život. Pedeset i više kako se bundžijski izvodila u vrijeme kad I ode da se ponovo posveti svojim ko-
godina. Svaki mađioničar ponekad kaže su tu legendu protureformacijski moralisti basicama i pivu. n
“hokus-pokus”. Jedan od sudionika tog protjerali iz prostora ozbiljne pozornosti.
dramskog epa jeste i mali čovjek, odnosno Razumio sam glumce i glasove lutaka, iako
homunculus. Šta bi o svemu tome mislio
STAV 10/1/2019 67
