Page 70 - STAV broj 201
P. 70
DRUŠTVO
prihvatljivije”, kaže Mehemed Olovčić, klopu. Kaže da mu švedski sto baš i nije znate zašto?! Ljudi hoće nemasnu teleti-
vlasnik “Mošćanice”. zabremedet. A sve to je pomalo i neobič- nu, a teletina je, bogami, 13 ili 14 mara-
no, jer obično imate mnoga mjesta gdje ka kila. A mi odsiječemo frtalj za jednu
Sedamdesetogodišnji Mehemed Olov- dolazi samo visoki sloj društva. Tamo su porciju”, napominje Olovčić.
čić Memo rođen je u Sarajevu, na Fale- i cijene paprene, valjda je zbog toga kod
tićima, 1949. godine. Ekonomista je po nas takva situacija. Oni koji nemaju nov- A zanimljiva je i priča o tome kako
zanimanju. Prisjeća se kako je njegov ca dobiju i jeftin i kvalitetan proizvod, a je “Mošćanica” dobila ime. Memin otac
otac Salko već 1962. godine počeo raditi oni koji ga imaju mnogo, njima cijena rođen je na Faletićima, gdje je izvor rije-
aščijski posao, ali ne na lokaciji na kojoj ne igra veliku ulogu, ali im opet ostaje ke Mošćanice. Bio je striktno protiv toga
su danas, već stotinjak metara dalje. Tada kvalitet, zato i oni stalno dolaze. A svi da Bošnjaci svojim radnjama daju imena
je to bila kombinirana radnja, ćevabdži- su dobrodošli i ima mjesta za sve. Evo, stranog porijekla i žestoko se borio protiv
nica i aščinica, i radila je sve do početka odmah fula. Nema baš uvijek mjesta jer toga. U to vrijeme kada je on otvarao ašči-
sedamdesetih godina prošlog stoljeća. je u udarnim terminima velika gužva, nicu bilo je moderno da se radnjama daju
ali zato se uvijek može malo pričekati. I, strana imena. Zbog toga je Salko aščini-
“Nakon toga je ovdje kupio radnju što je opet začudo, u vremenu gdje je sve ci dao ime rijeke “Mošćanica”. Ipak je za
gdje smo danas. Jednim je dijelom pla- na dugme i gdje su ljudi navikli da sve nju znao cijeli svoj život, uz nju se rodio,
tio radnju kreditom, a dijelom prodajom dobiju odmah i istog trena, u ‘Mošćani- odrastao i bio emotivno vezan, a kasnije
jedne parcele zemlje na Faletićima koju je ci’ im nije teško pričekati koliko god je u “Mošćanici” i penziju zaradio.
prodao Asimu Ferhatoviću Hasetu. Babo potrebno”, u čudu će Memo.
se zvao Salko, preselio je prije nekoliko Memo se prisjeća da je prije trideset
godina. Danas sa sestrom Muberom dr- KAO DA JE VRIJEME STALO i kusur godina, nedaleko od “Mošćani-
žim ‘Mošćanicu’, jedan mjesec radi ona, ce”, neki čovjek bio otvorio buregdžini-
a drugi ja. I sve tako. A još kao dijete sam I zaista, u “Mošćanici” kao da je vri- cu. “Nekada bismo se babo i ja tu svratili
radio s babom, kasnije i za vrijeme studija. jeme stalo. Kao da su ljudi oni starinski da kupimo pite. Babo mu je jedne prilike
Učio sam od njega posao. Sve što je otac i nikome od njih ne smeta što, ako dođu kazao: ‘Ja ću uvijek u tebe kupiti pitu kad
bio stariji, sestra i ja smo više preuzima- u terminu između 9:30 i 14:30 sati, skoro ovuda prođem, nije to, samo, nećeš dobro
li posao. Nagovarali su nas da otvorimo uvijek moraju čekati da neko završi jelo, proći. U tebe pita skuplja nego na drugom
kafić, mi nismo htjeli to da remetimo i kako bi onda oni mogli sjesti i uživati u mjestu.’ A buregdžija mu, onako šeretski
o tome nije bilo ni govora”, prisjeća se čarolijama kuhinje. A ne smetaju im ni odgovori: ‘Dedo, moja pita, ako je sku-
Olovčić. Kaže kako radnju otvara ujutro drvene tapacirane klupe i stari stolovi na plja, znači da je i bolja.’ ‘Dobro, sinko, to
u osam sati i već tada ima gostiju. Ku- kojima se poslužuje hrana. Memo tvrdi da je sve lijepo, ali, ako misliš da razradiš po-
hari dolaze u pet kako bi pripremili jela. je u “Mošćanici” važan kvalitet usluge i sao, tvoja pita mora biti bolja, ali ne smije
Memo kaže kako i on nekada dođe u pet, higijena, i to mu je na prvom mjestu. “Ni- biti skuplja. A tvoja pita, ona je skuplja,
a nekada malo kasnije. Pripominje i kako kad mi nismo išli na to da to bude nešto a za svakoga nije bolja’, reče mu babo i
je ovaj prilično zahmetli posao. napucano, vjerovatno zbog toga što nam je ode svojim poslom. Čovjek nije još dva
babo stalno govorio: ‘Najvažnije je šta se ili tri mjeseca radio i zatvorio je radnju.”
“Mošćanicu” posjećuju svi slojevi u tanjiru donese, a namještaj nije bitan.’”
društva, od radnika, preko umjetnika, Memo priča kako nerijetko nedjeljom
političara, glumaca, sportista, pjevača i U “Mošćanici” možete doručkovati čitav dan ostane na poslu pripremajući
koga sve ne. Redovni su gosti, između za marku i po. “Uzmeš čorbu, hljeba ko- jela za ponedjeljak. “Recimo, nedjeljom
ostalih, poznati tekstopisac Fahrudin Pe- liko hoćeš jer se višak hljeba ne naplaću- se kuhaju glavuše, nogice za pače, kuhaju
cikoza, pjevači Nazif Gljiva i Šerif Konje- je, i eto ga. Imaš ti ljudi koji dođu i kažu: se trbusi za tripice, jer ne mogu ih kuhati
vić, političari Adnan Terzić, Haris Silaj- ‘Daj mi manju porciju s više safta i više
džić... “Dolazio nam je i Mirsad Turkčan, hljeba’. On se naumače onog safta s hlje-
onaj poznati košarkaš iz Turske, mahsuz bom i bude pravo dobar. Najskuplje nam
bi dođi na pirjan. Kad dođe u Sarajevo, je jelo sedam maraka, lešo teletina. I to
spava u hotelu, a dolazi kod mene na
70 10/1/2019 STAV
