Page 71 - STAV broj 201
P. 71

radnim danom zbog mirisa. Onda, dok im         Najviše od svega volim kujruke. Volim i       i da ih pravi. A i to kad pogledate, omla-
dva-tri puta promijeniš vodu da se fino        pasulj. U njemu imate sve i, kada ga je-      dina hoće danas picu i hamburger, a za
iskuhaju, prođe mi vazdan. Znam nedje-         dete, sigurno se nećete razboljeti, to je     ova jela ne znaju ni da postoje, a kamoli
ljom i po 12 sati ostati u radnji i onda opet  isproban recept. To je jedina biljka koju,    da vole da ih jedu. Jednom je jedan naš
u ponedjeljak na posao. A najmrže mi je        kada pojedem, znam da sam se za taj dan       stalni gost doveo dosta mlađeg kolegu na
kad nedjeljom navečer kasno dođem kući,        namirio. A, evo danas, htio sam da se po-     pače. Kaže mi da ovaj hoće da proba to
a ponedjeljak ujutro moram rano na posao       častim sogan-dolmom, rekoh, da malo           pače, da ga nikad nije jeo, a donedavno
pa ni bradu ne stignem obrijati. Nekad         promijenim. Često se počastim i sitnim        je mislio da se pravi od pačetine. Done-
sam bradu nosio i lijepo mi je stajala, a      ćevapom, šta ću, moram da se pripazim,        sosmo pače pred njega, on proba zalogaj,
sad zbog posla ne mogu.”                       već sam ušao u godine. Vidite, u mladosti     pa kao kroz zube procijedi: ‘Uh, ovo baš
                                               jedete šta vam se sviđa, a u starosti ono     masno.’ Ostade haman cijeli sahan iza nje-
    Jedan od redovnih gostiju kaže kako        što vam neće narušiti zdravlje. A, moram      ga, probrao samo dva-tri zalogajića i više
su porcije u “Mošćanici” obimne, kvali-        vam priznati, dok sam bio mlad, najmili-      nije mogao. A kako ne možeš pače, ono
tetne i ukusne. “Najbolji pokazatelj kvali-    je mi je bilo ono za što sam znao da će mi    se samo jede”, skoro će pa ljutito Memo.
teta je ukusna hrana, a kvalitet usluge...”,   naškoditi. A taj merak se plaćao i novcem     Otkako je Salko Olovčić početkom se-
poznati gost nije stigao da dovrši misao,      i zdravljem”, šaljivo će Vešović.             damdesetih godina otvorio ovu aščinicu,
a Memo je kroz smijeh dodao: “Posebno                                                        nikad se niko iz nje nije vratio gladan.
usluge koju ja pružam.” “Tako je. Memo             Zilha Čelik glavna je kuharica u “Mo-     I danas tu dođu ljudi a nemaju novca i
se trudi da usluga bude na visokom ni-         šćanici” i glavni krivac za izuzetnu posje-   uvijek se za njih pronađe pokoji zalogaj.
vou, a rijetko iz ‘Mošćanice’ možete izi-      ćenost gostiju, bezbrižnost na njihovim       “Dugo vremena je bilo tu i studenata koji
ći praznog stomaka i namrgođenog lica.         licima i poneku pretilost koja kao da go-     su se besplatno hranili. Uglavnom, nikad
Uvijek tu bude pokoja odmjerena šala koja      stima i nije neki problem. Tu je već 22       se niko nije vratio ko je došao da jede a
vam čitav dan popravi, ponekad i heftu”,       godine i kaže da ne postoji nikakav re-       nema da plati. Niti će biti vraćen”, poru-
zaključio je gost.                             cept za ova vrhunska djela. “Sve iz glave     čuje Mehemed Olovčić Memo. “Tako je
                                               kuham. A sve sam naučila kroz posao i         to kod nas, i, ako Bog da, vazda će i biti
    Fahrudin Pecikoza kaže da je hrana         rad, a onda stalno ideš na bolje i kvali-     tako.”  n
toliko dobra da se ne može parama platiti.     tetnije. Kao dijete sam već kući kuhala i
Na pitanje od kada ovdje dolazi, odgovor       tu sam dobro ispekla zanat. Vjerujte da
je bio kratak i jasan: “Oduvijek. Sav džet     sam zbog naših gostiju ponosna što ra-
set sa mnom ovdje dolazi, i Dženana s          dim ovaj posao. Gdje god krenem sret-
Bregom i Hari Varešanović, i da vam sada       nem naše stalne mušterije koje se uvijek
ne nabrajam. Ovo je bez sumnje najbolje        lijepo s nama pozdrave, kažu da iz ‘Mo-
mjesto u gradu.”                               šćanice’ nose veoma lijepe uspomene. A
                                               i kako neće, sva jela koja se haman više
NESTANAK STARINSKIH JELA                       nigdje nemaju pojest’, sve ih mogu naći
                                               u ‘Mošćanici’”, napominje Zilha.
    I poznati bosanskohercegovački knji-
ževnik Marko Vešović redovno uvraća u              “Mi se još trudimo da baštinimo tu
odaje “Mošćanice”. Dok mu je supruga           bošnjačku tradiciju pravljenja naših sta-
bila živa, nije bio toliko česta mušterija,    rih jela. Ali, pazite, ako se ovakav trend
ali posljednje je tri godine redovan gost.     nastavi, doći će vrijeme kada neće više
“Ovdje je hrana jeftina i izvanredna.          imati ko da pravi ova naša starinska jela.
                                               Mada, opet se nekako nadam da, sve dok
                                               ima ko da ih želi da jede, dotle će imati ko

                                                                                                      STAV 10/1/2019 71
   66   67   68   69   70   71   72   73   74   75   76