Page 50 - STAV broj 315

IN MEMORIAM

Odlazak jednog od posljednjih
čuvara sjećanja na staro Sarajevo

VELIKI

BOSANSKI

DAVID

NASPRAM

MALIH

GOLIJATA

“Pa mene je spasila naša komšinica, muslimanka, i mene i
mamu i brata. Otac već bio u partizanima i ganjao fašiste. Ja

Piše: Satko MUJAGIĆ dijete bio, a oni meni fes na glavu staviše, lažne dokumente
nam nabavi Fahrija-hanuma Fadilpašić i kaže mi mama: ‘Nisi
ti više David nego si Džavid.’”

ika Davida upoznao sam pri- Dug je to proces rehumanizacije, vraća- Iako često i mnogo pričam, znam ja i
je dvanaest godina u Sarajevu. nja ljudi na fabričke postavke, da su prvo slušati, pogotovo kad naletim na onakvu
Upoznala nas je moja kolegica ljudi, dobri ili loši, pa tek onda sve ostalo hodajuću enciklopediju, izvor znanja i do-
ČRahela. A Rahelu sam, opet, upo- što oni žele biti. A, pokojni David Kamhi brote kojom je zračio stari David Kamhi.
znao na jednom sastanku u Haagu, deset je, i ne znajući, imao važan udio u zatvara- Skoro neuljudno direktno sam ga ispitivao
godina prije toga, sada već daleke 1999. nju tog kruga. Jer on ljude nikad nije dijelio o životu u ratnom Sarajevu, a i o Sarajevu
godine. Oboje smo tad radili u Službi ni po čemu drugom osim po dobru i zlu. pod NDH u Drugom svjetskom ratu. Ve-
za imigraciju Nizozemske. Sastanak je Helem, Rahela i ja ćemo već te davne zivao je događaje i ljude riječima kao da
bio o situaciji na Kosovu. Sjećam se da 1999. ubrzo postati prijatelji, a usput ću nam ih slika pred očima.
sam je posmatrao dok govori na tečnom saznati da ona ima i puno jevrejske krvi. Bacao bi ponekad pogled ustranu, pro-
nizozemskom i stalno pokušavao odgo- Ljeta 2009. godine obresmo se u na- motrio pokojeg prolaznika na Čaršiji pa
netnuti je li Srpkinja ili, pak, Hrvatica šem Sarajevu u sklopu EU projekta koji je opet nastavljao, a tople okice zaiskrile bi na
(jer ima “srpsko prezime”, bar tako je s Ministarstvom sigurnosti koordinirala momente. Kao onda kad s nekim ponosom
meni zvučalo..., ali sam se zezn’o) ili je Služba za imigraciju Nizozemske. I stal- reče: “Pa mene je spasila naša komšinica,
nešto treće. Bilo je to u ono vrijeme kad no mi je govorila, još prije polaska za Bo- muslimanka, i mene i mamu i brata. Otac
sam, još frišak nakon logora i rata, i da- snu: “Ti moraš upoznati Davida.” I tako, već bio u partizanima i ganjao fašiste. Ja
lje imao upaljene neke receptore i “od- nađosmo se na Čaršiji. David dođe na ka- dijete bio, a oni meni fes na glavu staviše,
brambene mehanizme”, kada je, valjda, hvu i poče priča. Ja Bosanac, on Bosanac, lažne dokumente nam nabavi Fahrija-ha-
bilo poželjno što prije znati “s kim imaš ja logoraš, on logoraš, on priča svoje, a ja numa Fadilpašić i kaže mi mama: ‘Nisi ti
posla”. Nisam to radio prije rata, kontao svoje ratne doživljaje, a Rahela se smješ- više David nego si Džavid.’ Mama stavi
ko je šta, a ne radim više ni danas. Ljudi ka, sluša naš eglen pa dobaci: “Znala sam feredžu i, sreća, dobro je pričala bosanski
su mi opet ljudi. ja da ćete se vi naći.” i mi do Mostara prođemo. I pješice. Meni

50 19/3/2021 STAV