Page 51 - STAV broj 315

je inače maternji jezik ladino. To je mje- hazan (predmolitelj) sarajevske sinagoge.
šavina hebrejskog, španskog i arapskog. Obećah mu da ću jednom doći na molitvu,
Žene Jevrejke tada nisu baš dobro znale ali nikad da odem... Tek ga jutros nakratko
bosanski, ali moja majka jeste. To nas je i ugledah kod Senada Hadžifejzovića (“David
spasilo, pomoglo da prođe sve ustaške pa- Kamhi: Laka ti zemlja bosanska, daidža”)
trole. Ko god je šta pita, ona kaže da ide kako predvodi molitvu u sinagogi. Prelijepo.
mužu u Mostar. ‘A šta ti radi muž u Mo- A u tom prvom razgovoru upitao me
staru’, a ona će: ‘Pa ustaša, k’o i ti.’ Bila je pomalo u nevjerici:
ona hrabra žena, a bilo je tada jako teško – Hoćeš stvarno doć’ u sinagogu... na
opstati u Sarajevu kao Jevrej. Poslije su nas molitvu?
ipak uhvatili u Mostaru, ali smo odvedeni – Hoću – rekoh.
u logor na Rab, koji su držali Italijani. To – Ali... moraš onda staviti na glavu kipu.
nas je valjda i spasilo jer je logor raspušten – Okice su mu se već smiješile.
nakon kapitulacije Italije 1943. godine. A – Šta je to, ona kapica?
pobijeno je puno Jevreja, preko 80 samo iz – Da, da...
moje familije...” – Pa, dobro... kad ste Vi stavili fes, sta-
S jednog pređosmo i na drugi, ovaj po- vit ću i ja kipu. Sve je to naše, bosansko. osmijeh vraćao bi me kroz vrijeme i zamišljao
sljednji rat. David me gleda, otpije malo Smijali smo se grohotom, a ja sam već sam ga kako kao Jevrej odrasta na Baščaršiji,
limunade, nasmiješi se pa nastavi: “I za- tada imao osjećaj kao da ga cijeli život kako upija običaje muslimana, katolika, pra-
misli, idem ja marta 1992. za Madrid, na poznajem. voslavaca i, uprkos svom zlu, izrasta u lju-
poziv kralja Španije Juana Carlosa da u Zadnjih godina živio je povučeno, a dinu bosansku, profesora koji je volio svoj
ime Jevrejske zajednice Bosne i Hercego- posljednji put sreli smo se 31. jula 2017. posao i djecu, koju nije samo učio sviranju
vine budem prisutan kad on simbolički godine, opet na Čaršiji. Prolazio je sara- violine nego i kako da postanu dobri ljudi.
ukine onaj ukaz kraljice Izabele iz 1492. jevskim sokacima, pomalo cupkajući dok Marina Đorđević, profesorica violine u
godine kojim je Jevrejima i muslimanima hoda, već u devetoj deceniji života. On bi Srednjoj muzičkoj školi, povodom njegove
naređeno da pređu na katoličanstvo ili da inače svakog pozdravljao onim što odgovara smrti zapisala je: “Važno je da naše učeni-
se isele. To je bio i povod dolaska Jevreja sagovorniku, pa je na Čaršiji najčešće nazi- ke volimo i da oni znaju da ih volimo. Da
u Bosnu, to znaš... vao selam, a poznavao je skoro svakog i svi je ovo jedino što ste me naučili, dovoljno
I odem ja tamo, a u Bosni samo što nije su znali njega. Iako je bilo kasno, pozvao je...” I dodaje: “Kod svih drugih je bilo:
puklo. Lijepo bilo, puna duša, i vraćam se sam ga da sjedne s nama i popije nešto pa Rad, red i disciplina. Kao vojska. A, kod
zadnjim avionom. A Sarajevo već opkolje- ga s ponosom predstavio supruzi i sestri. profesora Davida, prvo ljubav prema uče-
no i, eto, taman zaključili jedan pogrom, I opet smo razvezli priču. Slušajući ga, niku. I tako danas i ja predajem...”
onaj u Španiji, 500 godina kasnije, a ono srce bi mi svaki put zaigralo kad iz njegovih I kroz sve njegove priče, prvi i najvažniji
sad ovdje upravo počinje drugi. Fašisti se riječi i (uprkos starosti) britkih misli shva- zajednički imenitelj bila je Bosna. Uprkos
popeli na brda i gađaju po gradu, hoće da tim koliko dobrote, znanja, humanosti ima holokaustu koji je preživio četrdesetih, pa
dijele Bosnu. u tom velikom čovjeku. A i snage i skromno- Opsadi Sarajeva, nikad nisam čuo da priča
A, ne možeš Bosnu podijeliti. Ovdje je sti. Jer, o njegovom humanitarnom radu u ružno o bilo kojem narodu.
uvijek bilo izmiješano i za sviju bilo mje- “La Benevolenciji” tokom Opsade Sarajeva, Okružen svijetom u kojem je posljednjih
sta. I tako i ja, čim sam došao kući, pri- kada su pomagali svim Sarajlijama, nabav- desetljeća podjela na “ovamo nas” i “tamo
ključim se braniteljima grada. Borio se ljali lijekove i drugu pomoć, uglavnom nije njih”, kao i u njegovom djetinjstvu, opet
moj otac u onom ratu, borio sam se i ja u pričao on. Preko Davida i “La Benevolen- postala nešto svakodnevno, David Kamhi
ovom zadnjem.” cije” mnogi građani Sarajeva, pogotovo sta- nije upadao u zamku da prilikom prvog su-
Sjećam se, bio sam začuđen, pa i raču- riji i bolesni, izlazili su iz opkoljenog grada sreta razmišlja o porijeklu sagovornika. Ko
nao, koliko je godina imao David 1992. go- tokom rata. Takve stvari mogao sam saznati zna, možda je i on u svom dugom i burnom
dine kad se uključio u borbu protiv “malih samo od Rahele i njenih roditelja. životu imao i tu fazu, kao i ja onih neko-
Golijata s brda”. Pedeset i šest. Logoraš sa A, onda, na momente, tokom tog raz- liko godina, ali nebitno danas.
šest i borac s 56. govora u julskoj sarajevskoj noći, pogotovo Ostat će upamćen po velikim djelima
David je bio profesor violine, ali ga ni- kad bi se nasmijao nekoj šali koju je upra- za naše Sarajevo i Bosnu i Hercegovinu
kad nisam čuo da svira. Tih godina bio je i vo ispričao, izgledao bi mi kao dječak. Onaj prije, tokom i nakon rata.
Onaj mali, dobri, stari dječak sijede
BOSNA JE BILA DRŽAVA PRIJE OSTALIH kose, razigrane, tople duše, profesor violi-
ne i viole, diplomata, logoraš i borac, borio
DRŽAVA IZ BIVŠE JUGOSLAVIJE se na svoj jedinstveni način, s dušom na
dlanu, protiv zla, mržnje i podjela, poka-
“Ja bih to nazvao duhom Sarajeva. A ovo brojanje krvnih zrnaca, mislim da je to atavizam zujući primjerom kako se živi.
koji je bio u prošlim stoljećima. Bez obzira na to što su neke nacije poslije toga došle u Tako će ga upamtiti njegovo Sarajevo.
nacionalni pubertet, kako ja to zovem, pa su onda promovirale svoje, svoje, svoje i ništa I takvog ga pamtim i ja. David Kamhi, je-
više. Fašizam je bio baziran na tome, tamo su bile više rase, arijevci. To je propala ideja dan od najvećih bosanskih patriota ostavio
koja vodi apsolutno ničemu. (...) je neizbrisiv trag, a pokazao nam svima sta
Ali, ima poštenih ljudi u svim nacijama, a ima i nepoštenih ljudi. Ima i ljudi koji su krvoloci. je ustvari duh Sarajeva i duh Bosne. Kao
Prema tome, ne možemo si dopustiti generalizaciju neke nacije ili naroda. Međutim, mi pravi, dobri Bošnjanin. Kao naš bosanski,
ćemo sve preživjeti. Osnovna je stvar Bosna i ovo što su naši preci stvarali stoljećima. veliki David... naspram malih Golijata.
Bosna je bila država prije ostalih država iz bivše Jugoslavije. To se zna. Sve se zna, ali Šalom, dobri čovječe. Bila mi je čast…
neki se prave kao da ne znaju.” (David Kamhi, juni 2017) I doći ću, inšalah, u našu sarajevsku
sinagogu. Počivaj u miru. n

STAV 19/3/2021 51