Page 54 - STAV broj 315
P. 54
DRUŠTVO
Preživjela strahote rata i smrt voljenih osoba
SNAGA NAZE
IZ SNAGOVA
“Posjeta našim ognjištima i našim mezarjima iznova mi vrati
slike mojih najdražih koji su tu ukopani, ali i svih drugih
poznatih i dragih lica, komšija, rođaka, prijatelja. Svih onih s
kojima sam odrastala i provela najljepše dane svog života.
Skoro na svakom mezarju, koja su nastala poslije devedesetih,
imam ukopanog nekoga svog.”
Piše: Bajro PERVA
ako pisati o hadži Nazi Sal- i više tzv. historijskog objektivizma i emo-
kić-Mehmedović, Podrinjki, tivnog otklona. No, ona je jedno narodno
koja je nakon desetomjesečnog kazivanje direktnog sudionika i svjedoka
K džehenema u okruženoj Kame- strašnih događaja. To je velika oda ljubavi
nici i Cerskoj, u kojoj je više od sedam- i dobroti i kao takvoj joj treba puna srca
deset dana, u tamošnjoj improviziranoj prilaziti i čitati je.”
bolnici, bila uz teško ranjenog muža, U jednom od odlomaka knjige autori-
koji je na kraju preselio na njenom kri- ca piše o strašnoj drami u improviziranoj
lu. Poslije njegovog preseljenja, uz nevi- bolnici u Cerskoj, u kojoj je briga, budući
đene zimske neprilike i stalne prijetnje da nije bilo ljekara, o teškim ranjenicima
četničkih hordi, s grupom podrinjskih i drugim bolesnicima spala na dvojicu go-
prognanika uspjela je preći na slobod- lobradih medicinskih tehničara:
nu teritoriju. Njena biografija odvija se “Prilikom jednog granatiranja Cerske
u mnogo dionica. Svaka od njih zasebna poginulo je mnogo civila, a puno njih je
je priča. Ova čestita i nenametljiva žena, bilo i teško ranjeno. Donosili su ranje-
supruga šehida Halida, prekaljenog borca nike bez nogu i ruku. Mnogi su jaukali
Armije RBiH, živi u jednom prigradskom na sav glas i tražili da im dovedu dokto-
naselju kod Kalesije i vozari do posla ra. Neki su umirali u velikim bolovima.
u Tuzli. Zaposlena je kao knjigovođa u Jauci ranjenih parali su uši. U hodniku
Behram-begovoj medresi. Ukratko ću se sam vidjela jednog mlađeg čovjeka kako
osvrnuti na Nazin spisateljski prvijenac glasno plače. Kad sam mu prišla i upitala
Ptice bijele, njenu neraskidivu vezu s Po- ga šta mu je, on mi je rekao da je onaj čo-
drinjem i njeno viđenje žene Bošnjakinje vjek čiji se jauk najviše čuje njegov brat i
u vremenu korone. da mu je prilikom ranjavanja geler odbio
ruku i nogu i da mu sad bonsekom sije-
AUTOBIOGRAFSKE “PTICE BIJELE” ku kosti da bi mu poravnali ostatak ko-
Naza se pisanjem bavi još od osnovne sti ruke i noge. Donijeli su i jednu mla-
škole. Svoje poetske i prozne uratke objav- du ženu koja je umirući tražila bebu. Bila
ljivala je u Preporodu i nekim drugim novi- je to moja rodica Mina, koja je prilikom
nama i časopisima. Krajem prošle godine ranjavanja u rukama držala malu bebu.
objavila je svoj prvi roman pod naslovom Nju su geleri svu izrešetali, a bebu nije-
Ptice bijele. Riječ je o njenoj autobiograf- dan nije pogodio. Allahova volja. Govo-
skoj priči o kojoj Sevret Mehmedćeha- rila je da joj skinu prstenje s ruku i da
jić, jedan od recenzenata, kaže: “S ovom ostave za bebu, a nije ni bila svjesna da
knjigom smo dobili još jedno potresno nema ruku. Poslije agonije koja je traja-
podrinjsko svjedočanstvo. Možda se ova la cijelu noć, pred zoru je, u teškim mu-
priča mogla i drukčije kazati, možda imati kama, umrla. Posljednje riječi uputila je Naza Salkić-Mehmedović
54 19/3/2021 STAV
