Page 46 - STAV broj 314

DRUŠTVO

tako. Također, kao što se mora raditi, tako
se mora nekada i odahnuti i otići na odmor.
Dok ova korona nije počela, svake godine,
ili svake druge išli smo u Tursku na odmor.
Nađemo tu jednu komšinicu koja se brine
oko stoke i svega dok nas nema, a mi svi
odemo da se malo razrahatimo. Kćerke bli-
znakinje vole crtati, vole i kaligrafiju. Šta
god kćerkama treba, ja im to omogućim,
a i one, kada god treba meni pomoći s po-
slovima, nikada od toga ne bježe.
Bošnjaka nema nigdje na dunjaluku:
Meni je 56 godina, ali još imam kuveta.
Hvala Allahu pa me zdravlje dobro služi,
a uvijek sam imao volje da radim. Moje je
ljeto, u njemu apsolutno uživam. Ujutro
ustanem na sabah, sa sabaha izlazim i do
akšama više nikako ne ulazim u kuću. Na
polju i doručkujem i ručam, tu mi je naj-
ljepše. U bašči imam sto i klupu, pa tu iza
Recimo, od moje sestre sin dobar je keramičar, pravi podne nekada malo legnem da odmorim,
profesionalac. Zovnu ga da ide u Njemačku, ponude mu malo se zadrijema i onda se opet nastavlja
s poslom. Milina od života. Dva dana do-
dobru plaću. Otišao je, bio je tamo pet ili šest mjeseci, lazim u Sarajevo i tako već dvadeset godi-
zatim je sjeo na autobus i vratio se u Bosnu. Kada je na. Tu imam svoje mušterije, ljude koji mi
vjeruju i kojima ja vjerujem, drugo mi ne
došao, sjeli smo i ja ga pitam što se vratio, a on mi kaže: treba. Vidite, kada me neko pita kako sve
stižem i odakle mi snaga za sve to, kažem
“Daidža, ja i ovdje, ako hoću raditi, mogu zaraditi one im da treba raditi, ali treba i dosta sloge u
pare koje sam zarađivao u Njemačkoj.” svemu što se radi. Bez sloge nema ničega,
s ljudima se mora uvijek lijepo. Od mojih
najbližih, pa sve do mušterija, treba sabura
Četiri vakifa: Kada mi je otac preselio, mene toga nema, nikad. Vidim da moram i sloge, a onda sve ide kako treba. Naš je
Vahdeta je spomenula da za babu rahme- raditi, da se moram truditi, a Allah daje. narod fin, često kažem da Bošnjaka nema
tli damo nešto, da nešto uvakufimo. Jednu Isto tako, uvijek pazim da sam u dobrim nigdje na dunjaluku.
smo noć otišli na tevhid u medresu i tu vi- odnosima sa suprugom, s kćerkama, jer su “Stalno ga viđam po mevludima”:
djeli ploču donatora, ljudi koji učestvuju u mi to najveći oslonci, a za ostalo se ne bri- Ubrzo bih trebao i u penziju, sve vrije-
izgradnji novih prostorija medrese u Viso- nem. Ako dođete u moje selo i pitate neko- me sam ja to sebi uplaćivao. Imam firmu
kom. Pitao sam Dženana Handžića, direk- ga za mene i za moje kćerke, svako će vam Poljoprivredna proizvodnja “Hindija”,
tora medrese, koliko treba dati za izgradnju kazati da moje kćerke uvijek sa mnom idu neka ima i penzija, ali neka i snage da se
tog novog objekta u medresi, a on mi je re- na polje da rade. Ali, s druge strane, gdje može i raditi, da čovjek može sebi zara-
kao da se najmanje daje tri hiljade maraka god ima izlet, gdje god treba bilo šta da diti. Evo vidite, mnogo ljudi napušta ovu
kako bi neko bio vakif. Dok sam tu sjedio babo finansijski podrži, ja sam uvijek tu. našu Bosnu, cijele porodice odlaze. Ja to
s njim, nazvao sam kćerku da je upitam Ako nećemo raditi, neće niko imati i to je ne mogu da shvatim. Ali ima ona druga
koliko imamo na računu novca. Ona mi je strana o kojoj haman niko nikad ne pri-
kazala da imamo oko šest hiljada i odmah ča. Evo, recimo, od moje sestre sin dobar
sam tu odlučio da za mamu i babu damo Kada me neko pita kako sve je keramičar, pravi profesionalac. Zovnu
tri hiljade, a i za suprugu i mene da damo stižem i odakle mi snaga za ga da ide u Njemačku, ponude mu dobru
tri, pa da sve četvero budemo vakifi. Tako plaću. Otišao je, bio je tamo pet ili šest
sam se dogovorio i s direktorom medrese, sve to, kažem im da treba mjeseci, zatim je sjeo na autobus i vratio
on je naravno odmah prihvatio. Meni ne raditi, ali treba i dosta sloge se u Bosnu. Kada je došao, sjeli smo i ja ga
treba, a ne treba ni kćerkama, sve su evo pitam što se vratio, a on mi kaže: “Daidža,
već zaposlene, šućur Allahu Dragom, imaju u svemu što se radi. Bez ja i ovdje, ako hoću raditi, mogu zaraditi
svoje poslove. Pomažem još malo ove naj- sloge nema ničega, s ljudima one pare koje sam zarađivao u Njemač-
mlađe, one su još na pripravničkom, ali i koj.” A mi smo, dok je on bio u Njemač-
to će brzo proći. se mora uvijek lijepo. Od koj, baš u to vrijeme napravili dva ili tri
Kod mene nema nikakvog “ruba eg- mojih najbližih, pa sve do mevluda, pa mu šaljemo slike, jednom
zistencije”: Imam svoje mašine, kosilice, smo mu uživo pustili da vidi i da čuje
sve što treba na polju. Lani sam uzeo novi mušterija, treba sabura i kako ljudi uče. Onda mi kaže: “Vi tamo
traktor, malo je bolji od onog što sam prije sloge, a onda sve ide kako da pravite mevlude, a ja ovamo samo da
njega imao. Danas se svako s kim sjedneš i gledam kad će proći dan, hefta i mjesec,
pričaš žali kako u našoj državi ništa ne valja, treba. Naš je narod fin, često da crkavam od muke – ne mogu.” Sada
kako je teško i kako se jedva živi. Uvijek se kažem da Bošnjaka nema je otvorio svoju firmu keramike u Bosni
spominje da je većina ljudi na nekakvom i dobro radi, dobro zarađuje, stalno ga
rubu egzistencije i svako stalno jadi. Kod nigdje na dunjaluku. viđam po mevludima. n

46 12/3/2021 STAV