Page 51 - STAV broj 314

Uskoro je pucnjava potpuno utišala. podignem ju i saspem cijeli okvir prema direktna pogotka iz ručnog bacača na-
Nismo sigurni jesmo li ih sredili ili su četnicima. Dočekam se na lakat, zami- pravila su rusvaj.
se samo pritajili. jenim okvir i onda ponovo saspem svih Pucnjava odjekuje niz šikaru i lijevo i
Polahko, puzeći, krećemo udesno, trideset metaka prema zemunici iz koje desno od nas. Meni se ponovo vrti u gla-
prema putu na kojem su naši. Razvlačim se izdizao dim. vi, ali manje nego ranije. Odozdo, s naše
“zolju” da je ispalim na rov koji nas je Još jedna detonacija odjeknu. Balva- lijeve strane, dolaze momci iz Srebreni-
držao pod vatrom. Lijevo od nas dvije ni do zemunice razletješe se na sve stra- ka. Vode pred sobom dvojicu zarobljenih
siluete izlijeću iz šikare. Dok sam nani- ne. “Idemo”, viknu do mene momak iz četnika podignutih ruku.
šanio, čujem kako neko viče: “Četnici!” Srebrenika. Kompletan je dio linije vraćen, a
Blijesak i mrak. Jasno mi je samo Ustajem i vadim ručnu bombu. Po- četnici potpuno razbijeni i desetkovani.
to da ležim. Gledam u nebo iznad sebe. gled mi luta ulijevo. Momci iz druge Dvanaest tijela mrtvih četnika izvučeno
Pokušavam shvatiti šta se događa i na- grupe preskakali su preko agresorskog je na našu stranu.
stojim se uspraviti. vojnika kojeg je Hamza bio pogodio i Sjedam na neka vrata od špere. U gla-
Sjedam u travu i bezuspješno poku- uskakali u tranšeju. vi mi se i dalje sve muti. Na vratima su
šavam dohvatiti šljem koji je pao lijevo Trčimo naprijed preko čistine i za crvenom farbom iscrtani četiri “S” i krst.
od mene. Osjećam se dezorijentirano, čas smo pred razvaljenom zemunicom. “Jesi li dobro”, dovikuje mi Hamza.
sve se oko mene okreće. A onda još je- Okolo je sve razbacano. Dijelovi teškog Samo mu klimnem glavom. Momak do nas
dan bljesak ispred nas. Zemlja me zasi- mitraljeza, odjeća, dijelovi ljudskog tije- pripaljuje cigaretu. Nudi i mene. Uzmem
pa po licu. Dobio sam udarac u desno la, municija – leže svuda naokolo. Dva i zapalim. Momak nastavlja: “Gledao sam
rame. Tek sada postajem svjestan da ni- s ove strane, ona dvojica četnika izletjela
šta ne čujem! su vam slijeva. Najvjerovatnije su vidjeli
Gledam prema Hamzi. Stoji samo dva nas, ali kad su istrčali, vi ste im bili bli-
metra od mene. Vidim ga kako mahnito Brzo stavljam mali trenutni ži. Projektil iz ručnog bacača pogodio je
puca prema šumi i nešto mi viče. Ali i tromblon i ispaljujem ga direkt u nasip pred vama. Vidio sam kad
dalje ništa ne čujem. Na vrhu nasipa stoji vas je odbacio nazad kao krpene lutke.
četnik i čudno se njiše, kao da pijan te- prema četniku. Hamza Nevjerovatno da vas ništa nije zakačilo.”
tura... Hamza ga rešeta rafalom. Ponov- čini isto, ali puca malo Pogledam niz uniformu, bio sam sav
no pogledam niz svoje tijelo. Nema krvi. prljav, ali, hvala Allahu, ni zakačen.
I dalje ništa ne čujem i čudim se ko me više u krošnje, ne bi li se Već je bilo oko jedanaest sati prije
sada, u svoj ovoj situaciji, još i zemljom podne. Hamza me uze za ruku: “Idemo,
gađa. Lagano naginjem glavu nastranu: tromblon što više raspršio junače! Hajde, dosta od nas za danas.”
niko me ne gađa zemljom, nego se meci iznad njih. S obzirom na Ustao sam, a svaka su me kost i svaki mi-
zabijaju u zemlju pored moje glave. šić boljeli. Podigao sam pušku i tek tad
Sad ponovo čujem zvukove i pucnja- to da ne znamo koliko ih ugledasmo veliki geler zabijen u kundak.
vu, ali mi se čini da je to negdje u daljini. Hamza se nasmija: “Idemo, junače, bit
Uskoro shvatam da Hamza i Miralem i je ispred nas, nastavljamo će pušaka! Zarobit ćemo, ako ništa, kao
dalje pucaju po četnicima štiteći mene. pucati, ispaljivati što smo naučili.”
Čujem ih kako viču da se otkotrljam u Usko smo sjedili pozadi u kamionu i
kanal. Neprestano pucaju, a momci li- tromblone i bombe iz vraćali se kući. Oko nas Posavina u svoj
jevo od nas štite momka koji je ispalio “pijanog ustaše”... Svako svojoj ljepoti i jesenjim pastelnim bo-
iz ručnog bacača urlajući i spominjući jama. Prelijepi drvoredi jasena i zelene
četničku majku! malo mijenjamo položaj s ravnice. Ko bi rekao da se u ovoj ljepoti
Okrenem se na lijevu stranu i ugledam događaju tako ružne stvari... Da tu, u toj
svoju pušku pored sebe. Malo se nagnem, kojeg pucamo. ljepoti, stanuju pustoš, smrt, rat... n

STAV 12/3/2021 51