Page 37 - STAV broj 287

TERITORIJALNE VODE I EEZ NISU JEDNO većih, snažnijih i bogatijih zemalja (s podjednako nesposobnim
Pošto ima (pre)više “eksperata” koji miješaju babe i žabe, pa i nemoralnim vodstvom), kao što su Francuska i/ili UAE i/ili Iz-
ne razumiju razliku između teritorijalnih voda i ekskluzivnih rael. Međutim, za Tursku čak i kada bi bila riječ samo o eksplo-
ekonomskih zona EEZ, objašnjenje je neophodno. Teritorijalne ataciji morske trave, odbrana suvereniteta ekskluzivne ekonom-
vode i EEZ odvojeni su pojmovi. Parametar kojim se određuje ske zone jeste casus belli.
EEZ jeste tzv. continental shelf, odnosno kontinentalni prag. Dru- Čak ni za Francusku, koja je zbog svoje energetske korporacije
gim riječima, ekskluzivna ekonomska zona jedne zemlje prosti- direktno materijalno zainteresirana da onemogući Tursku u ostva-
re se 200 nautičkih milja od njenog kopna, ne od njenih ostrva rivanju svojih prava, prirodni plin nije primaran razlog agresivnos-
nego od kopna. U slučaju (kao što je to mahom slučaj na Medite- ti. Uzgred, Turska je davala signale dovoljno jasne da bi se i strane
ranu) da između kopna zemalja koje dijele more nema 400 milja, korporacije mogle uključiti u proces eksploatacije. Primarni razlog
uzima se srednja linija (medijana) između njih. Pri svemu tome, Macronove agresivnosti jeste promjena statusa Turske od posluš-
Konvencija UN-a o pravu mora naglašava princip pravičnosti. nika koji ima samo obaveze i odgovornosti u zemlju koja zahtijeva
Vratimo se na konkretan spor. Na osnovu suverenosti Grčke ravnopravni tretman u međunarodnim odnosima. Za Francusku,
nad otočićem Kastellorizo, koje je bezmalo 600 kilometara od koja je ponosna na svoju kolonijalnu prošlost (i sadašnjost), a u čije
grčkog kopna, apsurdno tvrdeći da ostrvo površine 911 hektara interese se ne uklapa takav poredak, to je neprihvatljivo. Dokle će
(jedva naseljeno i bez obradivih površina) ima isti efekt kao kop- ići u loženju Grčke i da li će sama biti spremna da zaratuje jeste ve-
no, Grčka dodjeljuje sebi EEZ od više od 3 miliona i 600 hiljada liko pitanje. “Crvena linija” kojom se razbojnik iz Jelisejske palate
hektara, te posljedično vode države s najdužom mediteranskom hvali da je postavio za Tursku (jer orijentalistički kliše nalaže da
obalom (Turska) svodi na Antalijski zaliv. Svakom posjedniku oni razumiju samo silu) nije najjasnija, s obzirom na brzinu kojom
više od dva grama mozga moralo bi biti jasno da je mapa koju su francuski ratni brodovi napustili “sporni” dio Mediterana. U
Grčka promovira kao svoju EEZ nije apsurdna nego imbecilna. svakom slučaju, Macron trlja ruke jer narudžbine za ratne avione
Koliko je to van okvira zakona i normi, očigledno je kada se pljušte – Grčka je naručila 18, a Egipat 20.
zna kako su Međunarodni sud pravde i Međunarodni arbitražni Još je veće pitanje do koje će mjere Grčka pristati da bude
sud presuđivali u sporovima u kojima su zemlje s ostrvima koja ložena. U svakom slučaju, obrnuto od utiska koji se može steći
se nalaze na drugoj strani medijane polagale pravo na više od te- čitanjem zapadne propagande, ratni bubnjevi udaraju se u Atini,
ritorijalnih voda. Možete pogoditi – presuđivali su da ta ostrva a ne Ankari. n
imaju prava isključivo na teritorijalne vode. Teritorijalne vode su
pak pojas oko obala, koji može biti od 3 do 12 nautičkih milja,
a obično je šest. Počev od spora riješenog 1977. oko Kanalskih
ostrva – britanska ostrva u francuskom zalivu Saint Malo, preko
mnogobrojnih drugih primjera diljem svijeta, sve do rumuns-
ko-ukrajinskog spora riješenog 2009. godine oko ukrajinskog
Zmijskog otoka u Crnom moru i bangladeško-mijanmarskog
spora (2012) oko bangladeškog otoka St. Martin, ostrva su dobi-
jala samo teritorijalne vode.
Najsmješnija činjenica oko grčkog glupiranja na Mediteranu
jeste da je nedavnim sporazumom s Italijom o morskom razgra-
ničenju i ekskluzivnim ekonomskim zonama POTVRDILA ono što
Ankara stalno govori. Naime, nije računala Krf, Kefaloniju i ostale
Jonske otoke kao tačku odakle se mjeri, kao što to pokušava da čini
kada su u pitanju Krit, Rodos i (o tempora, o mores) Kastellorizo!
Kada se sve navedeno zna i kada se ponovo pogleda mapa,
postaje jasno (uz gorenavedeni uvjet o minimalnoj gramaži moz-
ga) da Grčka i Egipat nemaju, i da ponovim: NEMAJU, eksklu-
zivne ekonomske zone koje se mogu dodirivati.

SRAMNA ULOGA FRANCUSKE
Puna usta dijaloga, odnosno potrebe za dijalogom dolaze sa
svih strana, EU prednjači. Evo vidim, i papa Franjo uključio se
Twitterom tom vapaju. Nešto razmišljam, i ja bih volio da uđem
u dijalog s Vatikanom da mi preda dio papske palače. Ne mora
biti velik, jedna-dvije sobice. Naime, na to me podsjećaju ti po-
zivi na dijalog. Naravno, Turska neće sebi dozvoliti da bude pre-
dstavljena kao strana koja odbija dijalog – Grčka je to jasno uči-
nila potpisivanjem tog kvazisporazuma s egipatskim krvolokom
– ali ozbiljno je pitanje, koje se ovdje često može čuti: O čemu
da se priča? O tome da Grčka uz pomoć Francuske, EU, Egipta,
UAE, uz terciranje SAD-a, hoće da otme ono što Turskoj kako
geografijom, tako međunarodnim zakonima i normama pripada?
I ma koliko se pričalo o (mega)nalazištima prirodnog plina u
istočnom Mediteranu, koja vjerovatno / možda jesu velika, čini
mi se da to zamagljuje dobar dio (međunarodnog) diskursa na ovu
temu. Da, za Grčku i južni Kipar, koje bi da se “obogate” konce-
sijama (jer sami nisu sposobni ni za istraživanje) za nešto što im
ne pripada, plin je najvjerovatniji motiv da postanu pijuni u igri

STAV 3/9/2020 37