Page 49 - STAV broj 287

BiH, uspio je nekako dojaviti Fikretu godine, kada im lokalne srpske vlasti u Zecovi. Ubistva 29 žena i djece, za koja
šta se desilo. Reći mu da mu je sva poro- Prijedoru, putem lokalnog radija, nare- su osumnjičeni, izvršena su na lokali-
dica pobijena, da više nikoga nema. Od đuju, isto onako kako su nacisti naredili tetu Gradina 25. jula 1992. godine, na-
tog dana, od te 1992. godine, Fikret radi Jevrejima, da obilježe svoje kuće bijelim kon čega su tijela uklonjena u masovnu
samo jedno. Traga za njima kako bi ih zastavama ili čaršafima i da pri izlasku grobnicu za kojom se još traga. U tom
pokopao, kako bi znao gdje im je mezar. iz kuća obavezno stave bijele trake oko je napadu ubijeno više od 150 ljudi. Ti-
“Prve informacije o tome šta im se rukava. Za samo tri mjeseca ubijeno je jela većeg broja ubijenih su pronađena
desilo dobio sam 1998. godine sarađuju- 3.176 ljudi, a njih više od 30.000 bilo je u masovnoj grobnici Tomašica, dok se
ći s Jasminom Odobašićem iz Komisije zatočeno u koncentracijskim logorima za tijelima više desetina ostalih žrtava
za nestale. Znam tačan datum, u junu Omarska, Keraterm i Manjača. Tijela još traga.”
te godine, odnosno 28. juna, počeo sam ubijenih Prijedorčana pronađena su u Uhapšenima za masakr u Zecovima
tragati za članovima svoje porodice. Od 98 masovnih grobnica. Za zločine poči- još se uvijek sudi pred Sudom BiH, a
tada smo pronašli mnogo tijela, pronašli njene na području Prijedora u Haškom proces nije Fikretu donio odgovore koje
smo nebrojeno mnogo masovnih i po- tribunalu i Sudu Bosne i Hercegovine je očekivao nakon hapšenja. “U tom je
jedinačnih grobnica. Znali smo dnevno osuđeno je ukupno 37 osoba na 617 go- slučaju svjedočio zaštićeni svjedok. Znam
utovariti po 40 posmrtnih ostataka koje dina zatvora, kao i na kaznu doživotnog ko je, on je kazao da je bio pripadnik re-
smo pronalazili po raznim grobnica, ali zatvora, koja je izrečena nekadašnjem zervnog sastava policije koja je trebala
moje djece nema. Moje familije nema”, predsjedniku Republike Srpske Rado- ukloniti tijela članova moje porodice.
priča nam Fikret. vanu Karadžiću. On se danas ne sjeća zašto je zakasnio
“U novembru 1998. godine ‘uhvatio’ U novembru 2014. godine pripadni- pola sata na taj zadatak. Kada je došao,
sam prvog komšiju Srbina na njegovom ci Državne agencije za istrage i zaštitu tijela su već bila sklonjena. Rekao je da
imanju. Zadržao sam ga nasilu, pritisnuo (SIPA) uhapsili su 13 osoba osumnjiče- je tu gdje su bila tijela našao komandi-
sam ga i on mi je sve priznao, ko zna šta nih da su, kako je saopćeno, “kao pri- ra policije Milunića. Kaže da se nakon
je bilo, ko je ih odvezao, taj i taj je vozio padnici Vojske RS i policije, te Kriznog toga vratio i da ne zna gdje su tijela”,
tamić, taj i taj ih je odvezao. I onda sam štaba, učestvovale u ubistvu 29 žena i priča Fikret. “Sve moje komšije znaju
svim tim ljudima išao na vrata.” djece bošnjačke nacionalnosti, čime su, gdje su. Svi do jednog, Ne postoji neko
Sviju ih je dobro poznavao. Sve su to sumnja se, počinile ratni zločin protiv ko ne zna, ali ne govore. Ili zato što ne
bile njegove komšije, najbliže komšije iz civilnog stanovništva. Uhapšeni su Du- smiju ili zato što neće. Znaju oni koji su
Zecova i okoline. Oni su mu pobili poro- šan Milunić zvani Bizon, Radomir Stoj- kupili stoku ispred kuće i gledali tijela,
dicu. Fikret je to znao, znao im je imena, nić zvani Grom, Radovan Četić zvani koji su dolazili ispred kuće kad su odno-
ali je htio samo jedno: da mu kažu gdje Rade, Zoran Stojnić, Ilija Zorić, Zoran šena tijela. Sve znaju, ali neće da govore.”
je mjesto na kojem su pokopani. Milunić, Boško, Rade i Uroš Grujčić, Tragajući za svojom porodicom, Fi-
“Došao sam prvo tom starom na vra- Rajko Grbić zvani Patak i Rajko Gnja- kret je do sada našao na desetine grobnica.
ta, imao je tada 80 godina. Imao je go- tović zvani Aćim.” Najveća u čijem je otkrivanju učestvo-
ste u kući, nismo mogli razgovarati taj Kada su uhapšeni, Tužilaštvo BiH vao jeste Tomašica, iz koje je ekshumi-
dan i rekao sam mu kada sam krenuo: saopćilo je da su “osumnjičeni u julu rano 435 posmrtnih ostataka. Tijela 275
‘Dule, vidimo se za koji dan.’ Živio sam 1992. godine učestvovali u zločinač- ljudi bila su kompletna. Provjerili su na
u Sanskom Mostu tada i nisam mogao kom poduhvatu usmjerenom protiv boš- desetine informacija, njega i njegove sa-
doći brzo do njega. Osam dana kasnije njačkog stanovništva prijedorskog sela radnike često su navodili na pogrešan
je bio mrtav i pokopan. Umro je. Znao
je o čemu želim s njim razgovarati. Onda
sam našao drugog. Kazao sam mu da mi
je rečeno da je on bio vozač kamiona u
vlasništvu rudnika, molio sam ga samo
da mi kaže gdje su tijela, samo to, ništa
više. Nije htio. Zato kažem da naše dr-
žavne institucije ne rade svoj posao jer
su one trebale pritisnuti te ljude da kažu
gdje su tijela.”
O tome zašto su pobijeni, kome su
smetala djeca od dvije, šest ili dvanaest
godina Fikret ni danas ne zna ništa. “Vra-
tio sam se u Bosnu samo da im nađem
tijela, da oni koji su ih pobili budu osu-
đeni. Poznata su imena dvojice vojnika
koji su ih strijeljali to veče, to su dvoji-
ca komšija Srba koje poznajem. Bilo je
puno informacija o tome šta se desilo.
Svašta se pričalo o tome šta su razlozi,
da je u pitanju osveta za nešto što se de-
silo u Drugom svjetskom ratu, ali pra-
va informacija o tome zašto su pobijeni
meni je još uvijek nepoznata.”
Masovna ubijanja prijedorskih Boš-
njaka i Hrvata počela su 31. maja 1992. Tomašica

STAV 3/9/2020 49