Page 51 - STAV broj 287

STAJALIŠTA

KRIVO SRASTANJE
Bonluk kao iskušenje
E, BRATE, BAŠ

GA PRETJERA

Sve je to generirao bonluk, ugodan, lagodan, riječju, moglo mu se, s
više strana lilo je kao iz česme, pa se, budući kreativno hiperaktivan i
Piše: ne bez stanovite darovitosti, a osiljen uslijed bonluka, počeo upuštati
Sadik IBRAHIMOVIĆ u realiziranje skupih i oskudno profitabilnih autorskih projekata,
a što, opet, za njega nije bio nikakav problem, jer lovu je imao i,
posljedično, malo-pomalo, uvodio me je u svoj novootkriveni svijet

– Viđaš li B. – pita me drug E. za slu- u realiziranje skupih i oskudno profita- da sam sit i presit svega, da naprosto u
čajnog susreta na ulici. bilnih autorskih projekata, a što, opet, za miru želim popiti kahvu, otvoriti neku
– Da, skoro sam ga vidio, prošao je au- njega nije bio nikakav problem, jer lovu je relaksirajuću konverzaciju, pobjeći, ba-
tom mojom ulicom i gradio se da me ne imao i, posljedično, malo-pomalo, uvodio rem nakratko, od surove realnosti u kojoj
vidi, premda, osim nas dvojice, na ulici me je u svoj novootkriveni svijet, svijet jesam, međutim, on to nije primjećivao
nikog drugog nije bilo. kroz koji sam prošao, odlično ga pozna- ili, pak, nije htio primijetiti i tad, zapra-
– Baš tako? vao i kao takav bio mu prijeko potreban. vo, počinje ono o čemu sam u početku
– Baš. U početku, davao sam mu korisne suge- govorio – njegovo teško, samoljubivo
– Svašta! Eto kako se naizgled čvrsta stije, savjete, doduše, ne baš rado, jer sve pretjerivanje, usudio bih se reći pretje-
prijateljstva, ako je u vašem slučaju pri- to skupa uopće me nije zanimalo, bio sam rivanje potpuno pogubljenog čovjeka. Ni
jateljstva uopće i bilo, sruše kao trošna opterećen prozaičnim brigama i nije mi sam ne znam zašto, jer već sam bio na
taraba. Znaš, malo mi je nezgodno, ne bilo do kojekakvih infantilnih stupida- rubu živaca, trpio sam još neko vrijeme
bih htio gurati nos u nešto što me se ne rija, ali, ipak, šutio sam i nadao se da će tu njegovu “kreativnu” torturu, sve do
tiče, ali, ovaj... ga taj više no evidentni napad narcizma trenutka kad su naša “druženja” prerasla
– Želiš znati zašto je pukla tikva? Za- brzo proći, da će... u klasične radno-konsultativne sastan-
što više nismo u kontaktu? – Izvini, a o kakvim je autorskim pro- ke. I to je bio kraj. Mirno, hladno, bez
– Pa, ako ti nije... jektima riječ? Šta je on to radio? grubih, teških riječi, dao sam mu svoje-
– U najkraćem, pretjerao je. – Ne ljuti se, molim te, ali ne bih o vrstan žuti karton, digao se i otišao. Eto!
– Kako? tome. U najkraćem, tako je to bilo.
– U biti, nije on loš, nikakvog zla u – U redu, shvatam, pokrivaš ga, a i sve – Je li ti se nakon toga ikad javio?
njemu nema, u suprotnom, ne bih dopu- ovo što si dosad rekao bila je klasična po- – Nije, ali jesam ja njemu, jer bilo mi
stio da mi se približi, a prema meni je bio krivka. Ne želiš poganiti jezik. Je li tako? je jasno da je taj žuti karton doživio kao
dobronamjeran, nagodan, vazda spreman – Tako je. Hoćeš li da dovršim pri- crveni, pa sam predložio da se vidimo, da
da priskoči u pomoć ako negdje zaškri- ču ili...? mu pojasnim šta već pojasniti treba i da
pi, mada za takvom vrstom suportiranja, – Naravno, nastavi, nastavi! se nakon toga serbes raziđemo.
srećom, potrebe nije bilo i, tako, kako – Dakle, nadao sam se da će ga, kako – I? Je li pristao?
god, kroz sve godine našeg druženja zai- rekoh, taj meni dotad nepoznati napad – U prvi mah jeste, ali dva-tri dana po-
sta sam cijenio tu njegovu lijepu i rijetku narcizma brzo proći, ali, nije, naprotiv, slije našao je neki izgovor, rekao da će mi
osobinu, ali tokom zadnjih godinu i po bivao je sve jači. Recimo, čim negdje se javiti i, naravno, do dana današnjeg nije.
ili možda dvije, ne mogu se tačno sjetiti sjednemo, on izvadi bilježnicu, stavi je – Dakle, uplašio se.
kad je to sve počelo, počeo je pretjeriva- pred sebe i pita može li mi nešto proči- – Do drugog zaključka, sve i da sam
ti, ali baš pretjerivati... Ma, znaš, sve je tati. Nevoljko klimnem glavom, on pro- htio, nisam mogao doći. Da, očito se jako
to generirao bonluk, ugodan, lagodan, čita i upitno se zagleda u mene očekuju- uplašio.
riječju, moglo mu se, s više strana lilo je ći, valjda, egzaltirane hvalospjeve, šta li – I, veliš, prođe pored tebe, bez po-
kao iz česme, pa se, budući kreativno hi- već, a ja se, opet, odredim, katkad i bru- gleda, pozdrava?
peraktivan i ne bez stanovite darovitosti, talno iskreno, što su, ustvari, bile snaž- – Prođe.
a osiljen uslijed bonluka, počeo upuštati ne neizravne indikacije da me popusti, – E, brate, baš ga pretjera! n

STAV 3/9/2020 51