Page 85 - STAV 82 29.09.2016

STAJALIŠTA

KRIVO SRASTANJE
Pričaj samo kada moraš

i bog šuti,

a iPak sve

funkcionira
Piše:
Sadik ibrahimović

Već s prvim i otrežnjavajućim udarcima života uvidio sam da
je život pragma, brutalna i nemilosrdna, da se od baljezgarija
o francuskim egzistencijalistima ili američkim bitnicima
ne živi, te sam se, brže-bolje, ostavio ćoravog posla iliti
beskorisnog znanja o literaturi i životu prononsiranih luđaka,
homoseksualaca, pedofila i narkomana, što su pisci čije sam
knjige čitao najčešće i bili

ako starim, sve više ličim na nama i oko nas. Zato, pričaj samo kada zloće, iz mučeničkih razloga. Idi okolo i
oca. Mentalno, ponajviše. Sje- moraš. Od bezveznih naklapanja nika- reci tim propalicama da imaš dobro srce.
ćam se, premda je bio teški kve koristi nema.” Znam, ti si pohotljivac, ali zar nismo svi
Kters, kako nikada nije psovao, Bilo mi je tada dvadesetak godina (to se doima kao zlo kad imaš prikrivene
a lascivnosti, vulgarnosti i prazne priče i ovu očevu bezmalo sufijsko-gnostič- motive tragača za seksom, ali ja radim
nije uopće podnosio. Kada bi neko, pa ku sugestiju, nažalost, nisam primio k isto s djevojkama). Upravo sam pojebao
makar i u aluziji, zagazio u vulgarnost, znanju. U to sam vrijeme mnogo čitao prelijepu petnaestogodišnjakinju za 48
otac bi napuštao društvo i odlazio bez ri- i laprdao o svemu i svačemu. Srećom, centi, reci Piteru. Zove se Roza. Upoznat
ječi. Nije ga bilo briga kako će takav ili ne zadugo. ću Pitera s njom. Ako dođete. Dolazite
takvi reagirati i šta će pomisliti ili pričati Već s prvim i otrežnjavajućim udarci- li? (...)”, piše, između ostalog, svom bratu
o njemu. A pričali su svašta. ma života uvidio sam da je život pragma, po izopačenosti Allenu Ginsbergu bole-
Mnogo godina poslije, shvatio sam da brutalna i nemilosrdna, da se od baljez- sni i polupismeni Jack Kerouac.
ovi, gledano iz mog dječijeg ugla, neupit- garija o francuskim egzistencijalistima Odviknut od ovakvog literarnog sme-
no neuljudni postupci zapravo to i nisu ili američkim bitnicima ne živi, te sam ća, bacam tekst s gađenjem i prisjećam se
bili. Ili, barem ne sasvim. Otac je napro- se, brže-bolje, ostavio ćoravog posla iliti kako sam, u vrijeme kada sam bio infici-
sto bježao zapahnut gadostima i smra- beskorisnog znanja o literaturi i životu ran bitnicima, zažareno hvalio njihove
dom izrečenim iz ljudskih usta. Slično prononsiranih luđaka, homoseksualaca, eksperimentalno-inovativne stilske po-
je bilo i s jalovim, beskorisnim pričama. pedofila i narkomana, što su pisci čije stupke, simplificirani jezički izričaj, a
U kući je uglavnom šutio. Predvečer, sam knjige čitao najčešće i bili. naročito liberalna shvatanja.
za lijepih ljetnih dana, nakon što bi po- A da nisam pogriješio, uvjerio sam se Prisjećam se i smijem se svojoj glupo-
svršavao sve poslove, sjedio bi na terasi nedavno čitajući fragmente iz knjige Iza- sti i infantilnosti. Ali sve u svoje vrijeme,
i pušio. Ponekad bih mu se i ja pridru- brana pisma, prepisku predvodnika gene- pa i mladalačka egzaltiranost.
žio. Samo bi se osmjehnuo i nastavljao racije Jacka Kerouca i Allena Ginsberga. A danas, poput mog oca nekada, umo-
pripaljivati cigaretu za cigaretom. “Alene, želim da znaš da mi je žao ran od bezveznih priča, umoran od sebe,
Jednom, kada sam u mislima odlutao što ti neko vrijeme nisam vjerovao, sad često sjedim na terasi i pušim. I šutim.
ko zna gdje, okrenuo se, pogledao me kru- ti vjerujem i volim te potpuno, čak mi Jer, i Bog šuti. A, ipak, sve funkcionira.
pnim, prodornim plavim očima i rekao: se i sviđaš, zato ne brini. Ti si mučenič- I u nama i oko nas.
“I Bog šuti. A, ipak, sve funkcionira. I u ki tip od sušte dobrote koji nosi masku Pa, kako-tako. n

STAV 29/9/2016 85