Page 49 - STAV broj 348

KRIVO SRASTANJE

Ljuta zima na ljutu koronu

ČEKAJUĆI

KĆERKIN OGRJEV

Žitelji tuzlanskih mahala u zimu ulaze bez temeljnog ogrjeva iliti tek s
nešto malo drva kupljenih za masne pare od beskrupuloznih prodavaca
koji su nestašicu uglja toplo dočekali i, svjesni da su jedina adresa za
Piše:
Sadik IBRAHIMOVIĆ hiljade kupaca, nabili nerealne, tačnije, vrtoglavo visoke cijene.

U maja. – Ti, veliš, nećeš?
Tuzli, gradu uglja i soli, uglja nema.
– U pravu si, duže. Od septembra do
– Neću.
Vele, kriza. Kakva? Zbog čega?
Nadležni na ova pitanja razložne
– Otprilike tako.
– Hm.
odgovore ne daju, a da ih i daju,
nikakve fajde od toga, jer žitelji tuzlanskih – Nije dobro. – Hladan dan.
– Baš hladan, a tek je oktobar. Ko zna
– Nije.
mahala u zimu ulaze bez temeljnog ogrjeva – Još i ova korona. kakva li će biti zima.
iliti tek s nešto malo drva kupljenih za ma- – Zlo na zlo ide. – Vele, bit će poljuta.
sne pare od beskrupuloznih prodavaca koji – Ne da se bijedi sitno samljet’. – I ja sam čuo. A mi bez ogrjeva. Neka
su nestašicu uglja toplo dočekali i, svjesni – Uvijek je tako bilo. nam je Bog na pomoći.
da su jedina adresa za hiljade kupaca, nabili – Jesi l’ se vakcinis’o? – Amin.
nerealne, tačnije, vrtoglavo visoke cijene. – Nisam. – Sram ih bilo.
Tako, nedavno, dok sam čistio cvijet- – Ni ja. – Koga?
njak i štricao ruže, čuh ovaj razgovor dvo- – Što nisi? – Pa ove što su napravili krizu s ugljem.
jice mahalskih starina: – A što ti nisi? Posmrzavat će se ljudi. A mi stari... Uh, ne
– Kako stojiš s ogrjevom? – Zato što sam u devetoj deceniji živo- smijem ni razmišljati o tome.
– Slabo. Od prošle zime ostalo mi je ta. Ako me ne ubije korona, hoće zima ili – Preživjet ćemo nekako.
pola tone uglja, a od ovih lopova drva još nešto treće. – Valjda.
nisam kupio, ne mogu, preskupa su. Ti? – I ja razmišljam na sličan način. – Nešto ti nisam rekao.
– Uglja nemam, a nekako sam uspio Mada, možda bismo, ipak, trebali primi- – Šta?
kupiti tri kubna metra drva. ti tu vakcinu. – Kćerka mi je obećala kupiti ugalj i
– Malo, brate. – Pa primi, tvoja stvar. Ja neću. drva.
– Malo. – Ne smijem, bojim se. – Blago tebi.
– A valja izgurat’ zimu. – Čega? – Što blago meni? Slušaj! Kad ogrjev
– Vele, bit će poljuta. – Da mi ta vakcina ne bude sebeb smr- dođe, a rekla je bit će narednog mjeseca,
– I ja sam čuo. ti. Svakakve sam priče čuo. podijelit ćemo ga popola i, uz Božiju po-
– Duge su naše zime, preduge. – Ti, bogami, k’o dijete. Ne umire se moć, pregurat’ zimu.
– Zima sama po sebi nije, ali grijna se- ni od korone ni od vakcine, nego od smr- – Kako ću ti platiti?
zona jeste. ti, od edžela. – Ništa nećeš platiti. Pa drug si mi,
– Tako je. Šest-sedam mjeseci se ne- – Baš tako. A jesu li ljudi u našim go- pobogu!
prestano loži. dinama obavezni primiti vakcinu? – Lijepo od tebe.
– Duže. – Mislim da jesu, ali nisam skroz siguran. – Ma, ništa. Odoh sad. Smrz’o sam se. n

STAV 5/11/2021 49