Page 61 - STAV broj 348

minuta. Sreća pomaže hrabre, pomislih.
Djed se obradovao mom dolasku. Rekoh
mu da moram brzo nazad i da mi je felga
neophodna jer je postojeća napukla. Nije da-
lje pitao. Nije me zadržavao. Znao je da čim
prije trebam zamaći za krševe. Svakog časa
može početi granatiranje. Jutro je. Vraćam
se obavljenog zadatka. Nosim felgu. Anera
će biti sretna.
Ispred mene, negdje između Križevića i
Soluna, bicikl. Vojnik. Niti visok niti naro-
čito krupan u ranim tridesetim. Prepozna-
jem ga – Salem. Salem je zvijezda. Istinska
zvijezda. Ubica tenkova. Nije bio personi-
fikacija ratnika, poput Kirka Douglasa ili
Ljubiše Samardžića. Niti širokih ramena,
niti je imao rupicu u bradi... Vozio je bicikl.
Ipak, Salem je imao srce, veliko poput
Konjuha i Zvijezde, i dalje, toliko da je mo-
gao stati nasuprot baterije haubica, tenko-
va, sakriven iza improviziranog zaklona od
nekoliko posječenih jela povaljanih na tlo
(koje su se morale skloniti u trenutku ga-
đanja), pogledati direktno u čelične nemani
što su sijale nesreću i smrt, pritisnuti du-
gme navodeći crvene strijele i gledati kako
oklop zahvata plam dižući ga u parampar-
čad! Ako bi pogriješio, i on i ostala posada
riskirali su smrt. Nije griješio. Precizan, pro-
fesionalac. Bio je strah i trepet za četničke
artiljerijske, tenkovske posade. One što su
na početku rata golim okom bile vidljive,
razbacane po livadama, brdima, sigurne u
vlastitu premoć, uvjerene da ništa nemamo
za uzvratiti. Sada su se morali ukopavati...
Sada su osjetili uzvratni udarac. Situacija se
mijenjala. Danima granatirani, bez potrebe,
da se, valjda, “razvuče pamet”... religioznih ludaka iz Rusije i Grčke što su Solun. Vozio se junak na biciklu. Bez kiča.
Olovo je uzvratilo... Salem je uzvratio. umislili da se u Bosni brani pravoslavlje... Bez publike. Malo u tišini. Malo u razgo-
Zato je Salem bio zvijezda. Junak. Takvi su ostavljali kosti i ovdje u Olovu i di- voru s dječakom. Bio je tako jednostavan.
Vozio se Salem na “Ponyju” u izlizanim ljem Bosne. Čast, ljudskost, čestitost, Bosna Razmišljao sam o “tatinim sinovima” ili,
vojnim čizmama, istrošenoj vojnoj unifor- – taj komad različitosti u sve monolitnijem kako kaže pjesma, o “guzonjinim sinovima”,
mi. Vozio se kući, majci, ocu, porodici, selu, svijetu – brani se u Armiji RBiH. što su sada uvojačeni, regrutirani kao po-
sijelima, Krivaji... Možda bi holivudska Sustigao sam Salema. “Selam alejč”, re- zadinci, vojna policija, sanitet, u nekakvoj
scenografiju tu dodala Harleya Davidsona, koh. “Alejkumu selam”, odgovori. “Šta ima”, radnoj obavezi...
rejbanke, kaubojske čizme... Salem Č. bio je upitah. “Zvali su me u komandu. Dobio sam Kao da mi je pročitao misli, reče: “Moje
više i od Jamesa Bonda, Schwarzeneggera i ponudu da pređem u Kakanj. Dobit ću stan, je, dječak, da budem najbolja verzija sebe,
Toma Cruisea zajedno. Njegovi prsti, jasan pratnju tamo... Ne ide mi se odavde...”, reče da dam maksimum! Da li će me stići metak
pogled i odmjereno disanje dok je upravljao mi. Mašući jednom rukom, prelazeći pogle- i kada, to je Božije... Umrijet’ kao kukavica
navodećim raketama, za Olovo, za Bosnu, dom i desno i lijevo, išaretio je o kakvoj se ili junak, e to je već stvar izbora. A mi nismo
za pravdu, za dobro, vrijedili su više nego ljepoti radi... U vidokrugu su izranjale kuće, kukavice, je l’ de?” Podigao je ruku mašući
ruke Jordana i noge Maradone. Vrijedio je zaseoci na padinama Konjuha, s druge stra- mi na odvojku puta koji je vodio u Kišiće.
više od plaćeničkih vojski, ološa što su na- ne, jednako lijep prizor na obzorju planine Vozio sam se pored junaka. Hoće li biti
mirisali “lahku lovu” i ratni plijen, uvjereni Zvijezde i pored nas, uz cestu, kristalno bi- opjevan Salem Č.? Hoće li se njegovo ime
u vojnu premoć Miloševićeve soldateske, ili stra Krivaja kao razdjelnica. Ulazili smo u naći u historijskim čitankama, hoće li neka
nova škola dobiti ime po njemu? Hoće li po
Ispred mene, negdje između Križevića i Soluna, bicikl. njemu biti snimani filmovi, pisati se knji-
ge? Ne znam. Ali ako budem imao djecu,
Vojnik. Niti visok niti naročito krupan. U ranim tridesetima. jednog dana pričat ću im priču o sasvim
Prepoznajem ga. Salem. Salem je zvijezda. Istinska zvijezda. običnom mladiću iz zaseoka Kišića, kojem
je Bog podario srce i pamet kako bi bili za-
Ubica tenkova. Nije bio personifikacija ratnika, poput Kirka ustavljeni tenkovi, palikuće, velikosrpsko
Douglasa ili Ljubiše Samardžića. Niti širokih ramena, niti je zlo... Govorit ću im o “Zmaju od Olova”
koji bljujući vatru uništava neprijateljski
imao rupicu u bradi... Vozio je bicikl. oklop i tehniku... n

STAV 5/11/2021 61