Page 48 - STAV 64 26.05.2016

DRUŠTVO

U RODITELJSKOJ KUĆI
KAO VELIKA PORODICA
Adnana i Mirhad kažu da im Roditeljska
kuća mnogo znači. “Prije smo morali iznaj-
mljivati stan. Za kiriju i troškove izdvajali
smo do 650 KM”, kaže Mirhad i dodaje da
su im najviše pomagali rodbina i mještani.
“Ne bismo ovo mogli sami izmoći. Stalna
putovanja do Sarajeva i liječenje puno ko-
štaju”, ističe Mirhad.
Majka Adnana dodaje da joj je najvaž-
nije to što djeca u kući imaju igraonicu.
“To je za njih jako bitno. U apartmanima
imamo krevete, ormare, kupatilo, kuhinju.
Manje vremena provodit će u bolnici, što
je za njih mnogo bolje. U slučaju potrebe
za intervencijom, blizina Hematološkom
centru izuzetno je važna. Imamo i šestomje-
sečnu bebicu koju sam prije morala ostav-
ljati kući, a sada i ona može doći s nama.
Nikad ne znamo koliko ćemo ostati, na-
ročito kad čekamo nalaze poslije terapije.
Dešavalo se da i po devetnaest dana osta-
ne u Sarajevu. Sve neplanski. Sad nam je
dosta lakše”, kaže Adnana.
Prema Adnaninim i Mirhadovim ri-
ječima, svi se u Roditeljskoj kući osjeća-
ju kao velika porodica. “Razmjenjivanje
iskustava naročito pomaže roditeljima čija
djeca tek započinju liječenje. U strahu su
i stresu. Kada porazgovaraju s nama, od-
mah im bude lakše. Znam kako je meni
bilo. Uvijek mi je drago saznati o nečijem
iskustvu, naročito kada je ishod dobar. A
od svega nam je najdraže kad nam u po-
sjetu dođu djeca koja su pobijedila bolest.
Odmah dobijemo snagu i vjeru da će sve
završiti kako treba”, kaže majka Adnana,
usput se zahvaljujući svima koji su uče-
stvovali u realizaciji ovog projekta.
Lejla Kamerić, predsjednica Udruže-
nja “Srce za djecu koja boluju od raka u

48 26/5/2016 STAV