Page 51 - STAV 64 26.05.2016

STAJALIŠTA

APOKRIFNI FRAZARIJ
Bilo bi dobro čuti neku krepku riječ

OPIS TRENUTKA

Istraživači jezika krenuše u planine. U gore. Gore. Gore. Tri
mladića i dvije djevojke. Nakon što su ostavili kola, čekao
ih je dug uspon. A nosili su i naprtnjače s hranom i pićem.
Najednom izbiše na zaravan. Selo ka kojemu su krenuli nije
Piše:
Irfan HOROZOVIĆ se još vidjelo

tare izreke objašnjavaju nove prizo- spavao. Nije spavao. Samo je ležao. Činilo nije silazio s lica. Domaćinski i zaštitni.
re i događaje. Ponekad je to grote- se da je poprilično star. A došljaci su se čudili kako se mještani
skno. Naročito kad svi ponavljaju – Možete li nam, poštovani gospodi- raduju njihovom dolasku i osjećali su se
Sistu izreku za isti slučaj. Zabavilo se ne, kazati koliko je sati? Odavno smo već ponosnima zbog toga.
time društvance u jednom stanu i iznose krenuli, a sat mi se pokvario – lukavo ga I popili su i prezalogajili. Nešto od
jedno drugom primjer za primjerima. Čini upita djevojka. onog čime su bili ponuđeni, nešto od
se da sve znaju. Znaju šta je opis trenutka Poštovani gospodin, mjerač vremena, onog što su donijeli u naprtnjačama i
ili opis časa i tako sastavljaju svoj usme- a možda i lingvist, nije se nimalo iznena- nudili svojim domaćinima. Tako je taj
ni časopis. Svjedočim tome kao pouzda- dio. Promrmljao je nešto kao naravno, a iznenadni susret i jednima i drugima
ni pripovjedač. Kako bih drugo. Iako je zatim, svejednako ležeći, uhvatio ovna okrijepio misli. Neki su nešto od tog
mladost pouzdani prostor iznenađenja. koji je kao isklesan stajao baš tu, za ži- zapisali u svoje bilježnice. Podsjećalo
Čega se pametan stidi, time se budala votno klatno, i načinio nekoliko pokreta je na neki seminar u prirodi. Kad su se
ponosi. To im se baš dopalo. Raspravljaju rukom kao da odmjerava težinu. vraćali, zatekli su čobana na istom mje-
ko je to u posljednje vrijeme kazao i ko- – Za pola sata podne. stu i u istom položaju.
jim povodom.A kroz prozor viri lijep dan Izletnici se zahvališe i krenuše da se – Kako je bilo? – upita ih.
kao da im se podsmjehuje. popnu na mali vrh s kojeg se još ljepše vi- – Lijepo – odgovoriše uglas.
– Nismo umorni – reče jedan mladić dio grad. Onda jedan mladić zasta. – Znači, niste uzalud došli?
– mogli bismo gore. – Selo je iza brda? – Nismo. Nemojte se ljutiti, ali opet
Pokaza kroz prozor plavi vrh i svi se – Jeste. bih vas pitala koliko je sad sati.
zagledaše u nj kao da će im vrh odgovoriti – Neće se ljutiti ako ih nešto pitamo? Čoban se nije rasrdio. Zavalio se još
na sva pitanja koja su potezali i rastezali. – Jok. malo unatrag i opet uhvatio onog svog
– Tamo ima jedno zanimljivo selo. – A kako bismo došli do vrha brda? ovna za životvorno klatno. Podizao ga je
Preživjelo je nekako morne nevolje po- Čini se da su dva puta? Kojim da krenemo? i gledao nešto ispod njeg, mjerkao, a onda
sljednjih godina i sad se vraća sebi. – Možete i jednim i drugim. Lijevim odsječno kazao:
– Selo čuva sve. je kraće, ali ima dosta strmine. Drugi je – Čini se da je pet sati.
– I jezik. duži. Zato je blag. Kako hoćete. Znate Očekivali su to, i znali da je tačno jer
– Bilo bi dobro čuti neku izvornu, kako se kaže: Prijeko preče, naokolo bliže. su ga i prvi put provjerili, ali opet im je
krepku riječ... Izaberite šta vam je draže. bilo neobično. Krenuli su. Jedan je mla-
– Možda i oni gledaju kroz plazma- Išli su protiv poslovice. I poslovič- dić zastao i vratio se.
tični prozor u bijeli svijet? no se oznojili. Djevojke nisu ništa re- – Kako na taj način čitaš vrijeme?
– Šuti! kle. Gledale su na strminu kao na pod- – Jednostavno. Vidim odavde sahat-ku-
– Samo kažem, ako imaju struje... smješljivu alegoriju. Mladići su nastojali lu. On mi malo smeta... – i pokaza pogle-
I tako istraživači jezika krenuše u pla- da se uspnu s lahkoćom i pokažu svoju dom na ovna – a ne da mi se ustajati, pa
nine. U gore. Gore. Gore. snagu i okretnost. Zato je izazov bio još podignem i očitam.
Tri mladića i dvije djevojke. Nakon naporniji. Selo je bilo odmah ispod vrha. – Tako?
što su ostavili kola, čekao ih je dug us- I bilo je ljudi, neobično odjevenih u ono – Kako bih drukčije.
pon. A nosili su i naprtnjače s hranom i što su očito sami načinili, koji su ih ra- – Zaista, kako bi... – reče mladić i za-
pićem. Najednom izbiše na zaravan. Selo doznalo gledali i sa zazorom odgovarali gleda se u jedva vidljivu sahat-kulu koju
ka kojemu su krenuli još se nije vidjelo. na njihova neobična pitanja. Sumnju je mu je čoban spomenuo.
Ovdje se samo razmjestilo stado ovaca i povećavao izgled mladih došljaka i nji- Bio je to lijep trenutak, pomisli dje-
jedan zamišljeni tornjak koji je stajao u hova veselost. Možda se neko nameračio vojka koja je razgovarala s čobanom. Či-
travi. Jedva primijetiše čobana koji je le- da jeftino kupi našu zemlju, mislili su tav skup lijepih trenutaka. Bilo je čak i
žao ispod stabla široke krošnje. Kao da je uglavnom mještani. Ipak, smiješak im nešto magično. n

STAV 26/5/2016 51