Page 56 - STAV 64 26.05.2016
P. 56

DRUŠTVO



                                                                               Kad bi se dao kojim
                                                                               slučajem kamen iscijediti,
                                                                               pa kad bi svaku iscijeđenu
                                                                               želju ispisali na kakvu
                                                                               cedulju, moglo bi se njima
                                                                               prekriti cijelo Sarajevo. I
                                                                               povrh toga, mogla bi se
                                                                               knjiga načiniti: “Povijest
                                                                               želja čovjekovih”. Bila bi
                                                                               to najčitanija knjiga jer
                                                                               su sve želje, svih ljudi,
                                                                               na svim meridijanima,
                                                                               jednake

                                                                               kuću u kojoj poče obavljati zikr, narod ih
                                                                               prozva Šejhove njive, a njega, po njegovim
                                                                               njivama, šejh Dugonja. Na kraju, kad se
                                                                               nepovjerljivi okolni žitelji približiše šej-
                                                                               hu i otkriše svu njegovu lucidnost, njive
          TREĆI I DRUGI BRAT                istoka tatarin izdirući se iz sveg grla još   njegove prozvaše Šejhove dugonje. Kakav
            Peta kovanica ubačena kroz uski gvoz-  dok je jahao pored mlinica. Vikao je da   lijep naziv! U cijelom Sarajevu teško da
          deni otvor zvekti snažnije od četiri pret-  su u Pljevljima uhvaćeni lopovi koji su   će se naći ljepši. Govori nam ovaj naziv
          hodne barem za dva vijeka. Taman toliko   opljačkali blagajnu i da su kod njih nađene   sasvim jasno i otvoreno o ljubavi koju su
          treba da se još dublje potone u prošlost i   kese s novcem. Šejhu obližnje halvetijske   mještani osjećali prema njihovom šejhu.
          dodirnu dvije duše što jezde nad dvama   tekije nije bilo teško uvjeriti posramljenog   Zato je i sahranjen ovdje, na samom vrhu
          sljedećim mezarovima. Cijeli bogovjetni   kadiju da ih sahrani uz derviša, kao što   njegovih njiva, ondje gdje je i sam želio.
          dan gazili su po prašnjavom carigradskom   će dvjesta godina poslije jednom od nje-  Neki kažu da je bio ubijen na pravdi Boga,
          drumu, i gladni, i žedni, i goli, i bosi. Ko-  govih nasljednika biti teško da istu stvar   ali to ne mora biti razlog da se pored nje-
          lika je samo gruda sreće narasla u njima   isposluje za na pravdi Božijoj potvorene   govog mezara nije moglo proći a da se ne
          kada je ispod njih najednom pukla kasaba.   posavske begove.         prouči Fatiha. Ljubav, koja i danas zrači
          Lutajući od Anadolije, preko Rumelije i                              iz naziva Šejhove dugonje, bila je dovoljna
          Trakije, zanoćivši u stotinama čaršija i še-  PRVI BRAT              da njegov mezar postane svetište i utočište
          hera, znali su putujući derviši da i u ovom   I dok sedmi prozor proždire kovanice   za one koji bi zatražiti da se i njihova želja
          gradiću mora biti barem jedan dobar čovjek   i odgovara njihovim odjekom, nesvjesno   konačno ispuni.
          koji će im dati koru kruha, gutljaj vode i   čovjek okreće glavu i gleda niz Austrijski   Nakon što i sedma dova odjekne u
          konak, bilo kakav, pa tamam u jaslama. Ali   trg i At-mejdan, sve do Latinske ćuprije.   dubini zidova koji čuvaju svete mezaro-
          nisu mogli znati da ovdje još nisu čuli za   Bože, kakva je to ljepota počivala ovdje gdje   ve, a dlanovi nasuho umiju lice, ne valja
          derviše beskućnike, koji ne žive u tekija-  se Bistrički potok sastajao s Miljackom?   se okretati nazad i nikako se ne vraćati
          ma već idu svijetom, od grada do grada,   Bistrica i Mila rijeka što graciozno mili po-  istim putem jer će sve biti zalud. Krene
          od sela do sela, i pronose ljepotu Božije   ljem! Zar imena njihova ne nude odgovor   se pored zida koji odvaja džamiju Jedile-
          riječi i savršenost zikra. Beskrajno mora   na ovo pitanje? Pa opet, teško je shvatiti   ri od sokaka i zavije iza ugla. Tu je česma.
          da je bilo njihovo iznenađenje kada su ih   privlačnost toliku da zarobi vojnika koji   “Mir i spas Božiji”, pozdravlja nas kroz
          umjesto bujruma dočekali korbač, uzen-  se nakon opasnih pohoda živ vraća kući.   raspojasana bosanska stoljeća njen gra-
          gije i bajbuk. Lopovi, da bi lopovi, siktali   Šta to može biti ljepše od rodnog kraja? U   ditelj Sulejman Čokadžih. Kazuje natpis
          su brkati sejmeni na nerazumljivom je-  zemlji tuđoj, u tuđem jeziku.  da ju je sagradio 1539. godine, a čovjek,
          ziku. I tukli, svega mi, goveđim kožama   Priča, koju već podupiru stoljeća, ka-  dok postavlja dlanove skupljene u šaku i
          usukanim u strašne bičeve. A kad su doš-  zuje da je bio šejh. Kažu da je sam zamolio   usnama miluje vodu, pita se koliko li ih
          li do sudnice, tu, odmah preko puta, iako   sultana Mehmeda Fatiha, koji pokori ci-  je do sada ovdje pilo. Svako ko je tražio
          iskrižani modricama sa svih strana, pona-  jelu Bosnu a kralju njenom odrubi glavu,   ispunjenje želja ili učio Fatihu sedmerici
          dali su se u svojoj dobroti da je njihovim   da mu pokloni ovaj komad zemlje. Ovdje,   nevinih morao je poslije ovdje vodu piti.
          mukama kraj i da će nesporazum konač-  gdje se sastaju dvije vode, on bi da ostane   Ne pitaj zašto, takav je adet. Tako samog
          no biti razriješen, pred njima je stajao ka-  zauvijek. Sultan mu rado ispuni želju jer   sebe ispraća onaj što je dušu olakšao mo-
          dija, neko koga, evo, mogu razumjeti. Ali   je trebalo bosanskog čovjeka prevesti na   litvom nad sedam blaženih grobova. Evo
          ni to nije pomoglo. Zalud su se zaklinja-  islam, a ko je to bolje radio od derviša. I   ga, izlazi na ulicu Bistrik i uranja u vrevu
          li u Svevišnjeg da su obični sejahini i da   zasiječe sultan njive uz lijevu obalu Bistri-  žrvnjeva moderne svakodnevice. Za njim
          nikako nisu mogli opljačkati blagajnu u   ce, od njenog ušća pa sve do uzvišenja na   već odjekuje zveket novih kovanica. I tako
          Sarajevu, jer su cijeli dan proveli u putu.   kojem će kasnije nići saraji, ime ovog grada   petsto godina smjenjuju se ljudi i njihove
          Kadiji se zbog nečeg silno žurilo i odmah   i šejhov mezar. Širina im nije bila Bog zna   želje, tražeći da ih duše pravednika približe
          je pokazao na Sijaset-mejdan. Priča se da   čemu pa ih narod prozva Duge njive. Kad   milosti Božijoj, barem za pedalj, za mrvu
          im se tijela nisu ni ohladila, a dojahao je s   onaj čudni vojnik načini u njihovom vrhu   ovozemaljsku.   n



         56  26/5/2016 STAV
   51   52   53   54   55   56   57   58   59   60   61