Page 54 - STAV 64 26.05.2016

DRUŠTVO

Piše: Izet PERVIZ raznijeti vjetar niz Begluk, na Austrijski
trg, Miljackom. Napetost u tijelu i sve-
Foto: Velija HASANBEGOVIĆ prožimajući trnci otvorili su mu uši da
mu se čini da bi guštera zelembaća mo-
gao čuti kako gamiže po zidu koji odvaja
sokak od kasarne i mjesta iz kojeg je ovaj
ta je želja uklesano u ovaj kamen? grad iscijedio ime. Kažu: “Ako si došao
Kroz stoljeća nad njim sašaptava- da razriješiš neku veliku dilemu, dobro
lo se u najdubljoj osami. Bivao je osluškuj glasove jer u prvom kojeg čuješ
Ščovjek sam sa sobom, i s Bogom, odgovor je na tvoje pitanje.”
ka kojem su njegovom glasu tajanstvena Kazivalo se da je ovdje obnoć dolije-
vrata otvarale duše pravednika čiji duh tala svjetlost. Mnogi su se kleli da su je
počiva tu, u blaženoj polutami. Koliko je vidjeli kako pada s neba. Opisivali su je
samo pustih nada ugravirano u ovo gvož- kao munju, blagu i bezglasnu. Ili kao uža-
đe, ukroćeno u zgnječene kockice providne renu loptu što proleti nebom i rasprsne se
baklave? One su dove čvorile u želje i ra- baš nad ovim mezarovima. Ili kao kaplju
sprostirale ih nad mezar u kojem leži onaj zalutalu iz svemirske kiše, koja bi se po-
čiju nevinost aršin pravde ovozemaljske većavala sve dok se potpuno ne prikuči
ne izmjeri nikad. I pored njega još šeste- zemlji i rašije se u jorgan pa prekrije se-
ro braće, po usudu. Kad bi se dao kojim dam grobova i potmulo se utuli kao dogo-
slučajem kamen iscijediti, pa kad bi svaku rijevajuća svijeća. Oni lahkovjerni, pone-
iscijeđenu želju ispisali na kakvu cedulju, seni pričom sa sijela, ostajali bi budni pa
moglo bi se njima prekriti cijelo Sarajevo. se krišom prikradali uz Jedileri džamiju.
I povrh toga, mogla bi se knjiga načiniti: Po cijelu bogovjetnu noć znali bi čučati
Povijest želja čovjekovih. Bila bi to najčita- na straži, a poslije šutjeti kao zaliveni.
nija knjiga jer su sve želje, svih ljudi, na Mislili su, jadni, da nešto u njima nije u
svim meridijanima, jednake. redu kad nisu sposobni vidjeti svjetlost
Uvijek je bilo tako da se halaljene što slijeće obnoć na kabure nevinih. I sve
pare raspodijele na sedam jednakih di- tako dok, kazuje historija, beogradskog
jelova. Onda se krene iz početka, odande vezira Sulejman-pašu Skopljaka, koji je stojiš. Otad svjetlost ne dolazi, ili barem
gdje su vrata, pa niz vrijeme. I nikad se teškom mukom ugušio Prvi srpski usta- ne dopušta da bude viđena ljudskom oku.
ne vraćaj istim putem. Kod svakog pro- nak, 1815. godine nije prebacilo ovamo,
zora odjek propadajućih kovanica kao kući, u Bosnu. Kad je narod doznao da SEDMI, ŠESTI, PETI I ČETVRTI BRAT
škljocanje ključa što otključava vrata za je riječ o naše gore listu, čiji su pradjedovi A kovanice propadaju uz zveket. Prate
neku tajanstvenu divanhanu, bližu Bogu nekada vladali Veselom Stražom pored ih skrušene Fatihe te dove za ispunjava-
barem za korak od ovog grada i njego- Uskoplja, puče čaršijom priča da je i on nje želja što ih dlanovima okrenutim ka
vih sokaka. Čovjek se primiče sasvim za svojih besanih noći, s kojima se svaki licu, kao kakvim ogledalom, želimo odzr-
uza zid, a usnama samo što ne dodiru- isluženi vojnik hrve, vidio svjetlost. Zašto caliti k nebu kao svu svjetlost skupljenu
je u mrežu ukroćeno željezo, kao da se bi inače, tvrdili su oni najvatreniji, dao da u nama. Ne može čovjek nikako otjerati
boji da će šapat njegov i dovu njegovu se gradi novo, ovakvo turbe, pred kojim misli što mu odnekud iz dubine bića, po-
put kakvog silnog povodnja, naplavljuju
svijest slikama spaljenog Sarajeva. Još se
crne razvaljena hamamska kubeta, vatrom
rastočene magaze i dućani, čađavi hanovi
zazinuli kao krezubi starci i umukle spe-
peljene avlije. Odzvanja hropot ugljeni-
sanih greda dok se obrušavaju posljednji
krovovi na čaršiji. Nad gradom još jezdi
potmuo jecaj onih čije su bližnje odveli u
roblje, a od Hotonja jašu njih četverica. I
djeca već znaju ko su i zašto dolaze u ovaj
grad iz kojeg je princ Savojski vatrom
sve istjerao. To su begovi od Dervente,
Uvijek je bilo tako
da se halaljene pare
raspodijele na sedam
jednakih dijelova. Onda
se krene iz početka,
odande gdje su vrata,
pa niz vrijeme

54 26/5/2016 STAV