Page 55 - STAV 64 26.05.2016

Nakon što i sedma
dova odjekne u dubini
zidova koji čuvaju svete
mezarove, a dlanovi
nasuho umiju lice, ne valja
se okretati nazad i nikako
se ne vraćati istim putem
jer će sve biti zalud

od Bosanskog Šamca, od Orašja, od Bo-
sanskog Broda, sašaptavaju se kone preko
sokaka jer nema avlija među njima, sve
je proždrla vatra. Onda se hvataju ibrika
i polijevaju vodu za njima, neka ih sreća
prati tamo kud su pošli. A godina je 1697.
i novopostavljeni valija bosanski Mustafa
Daltaban pozvao ih je da dođu u Saraje-
vo, malo da popričaju.
Znale su tada i ptice po granama da se je bilo prst uprijeti u njih: oni su, ti po- Sijaset-mejdan bio je odmah ispod vezi-
onaj koga vezir pozove neće, jadan, gla- savski bezi, pomodrjeli od nesna i strep- rovih pendžera, a trebalo je da i narod
ve na ramenu nanosati. Dok su ih gleda- nje, bili zaduženi pratiti manevre austrij- vidi kako prolaze izdajnici, pa su telali
li kako prelaze preko Latinske ćuprije, ske vojske s one strane granice. Džaba su cijelog dana pozivali po čaršiji i lupali u
odmahivale su Sarajlije glavom kao iza svjedoci podbačali priču da je Eugen pri- doboše. Da je kojim slučajem bilo druga-
leđa bolesnog za kojeg lijeka na vascije- premao vojsku duboko u Austriji, a Savu čije, zasigurno im se nikad za grobove ne
lom svijetu nema. I pljuckali su tri puta je pregazio na najneočekivanijem mjestu, bi saznalo. Ili da imam ove džamije i šejh
u zemlju, da njih kojim slučajem slična i to noću, i to iznenada. Najvjerovatnije halvetijske tekije nisu vjerovali u njihovu
sudbina ne zadesi. Bijesno su pljuvačku da su smaknuti već idućeg dana, tu, tri- nevinost ili da nisu našli u sebi dovolj-
gnjetli nogom pocupkujući od huje, jer desetak metara od mjesta svoga budućeg no hrabrosti pa da to dokažu i vlastima
znali su odmah da im ni silni svjedoci vječnog prebivališta. Nije se imalo kad kada su se ohladile glave od požara što ga
koje spaljenom Bosnom od Posavine za natezati s njima i voziti ih u hodidjed- zametnu princ Savojski. Oni isposlovaše
sobom vuku ni od kakve koristi neće biti. sku tvrđavu čije su zidine upile posljed- da se proglase šehidima i sahrane ovdje,
Neko je glavom morao platiti, a najlakše nje hropce mnogih, i nedužnih i krivih. među pravednike, sva četverica.

STAV 26/5/2016 55