Page 57 - STAV 64 26.05.2016

BOŠNJAK U NEW YORKU

Zeljanica s Manhattana

OKLAGIJA U KUĆI

DONOSI NESREĆU

MUŠKARCIMA

Razmišljao sam otići u Astoriju, u kojoj žive Bosančerosi, i pokupovati
sve što treba: od sarajevske jufke pa do nekog specijalnog organskog
Piše: špinata. A onda nazvati staru majku u Sarajevo da mi izdiktira recept za
Nebojša njenu zeljanicu, koja bi obično pukla čim bi napustila rernu. Znao sam
ŠERIĆ ŠOBA
unaprijed da to što napravim nikad neće biti kao kod Bećirija, Džabirija,
Aliua Alija Aziza, Dervoza, ili na sličnim mjestima po kojima sam
decenijama poput pravog ovisnika svakodnevno obijao vrata

o će znati zašto čovjek želi biti jufku. Znao sam unaprijed da to što na- preskupa, ili prejeftina, ili napravljena od
pametniji, shvatati ono što koju pravim nikad neće biti kao kod Bećirija, stvari za koje nikad nisam čuo. Ulje od ku-
godinu unatrag nije ni htio ra- Džabirija, Aliua Alija Aziza, Dervoza, ili kuruza nikako ne bih mogao koristiti, ulje
Kzumjeti. Neki se ljudi nikad ne na sličnim mjestima (a ni kao kod moje od kokosa nipošto, a ono od avokada ni u
opamete. Njima se zaista može zavidjeti majke, a i tetke Varje čija je zeljanica zaista noćnoj mori. Nije da nisam gladan ekspe-
na lakoći bitisanja. Takvi najčešće doče- posebna) po kojima sam decenijama poput rimentiranja, ali morao se postići rezultat
kaju duboku starost. Sila prilika tjera ih pravog ovisnika svakodnevno obijao vrata. koji neće zadovoljiti samo moju znatiželju.
da razmišljaju, ne zato što to žele već zato Ušao sam u supermarket. Znao sam da Uzelo se ulje “Canola”, od nekakve biljke
što moraju. Poslije mnogo godina, klupko mladog sira nema, da treba naći nešto slič- koja kod nas nikad nije bila u opciji. Kažu
se počne odmotavati nakon bezbrojnih ob- no. Amerikanci prodaju nešto što mu nije na etiketi da ima najmanje masti od kojih
mana, prevara i razočarenja, ali i prosvjet- ni slično, ali nije ni toliko daleko. Zove se se umire.
ljenja, otkrovenja i raznih čudesa koja se “cottage cheese”. Za zaista dobru zeljanicu Razapet između ontologije i epistemi-
odnekud ukažu. Čovjek počne uočavati sir mora malo smrdjeti i malo kisiti. Kupio ologije, shvatio sam da projekt mora imati
sve ono što mu je oduvijek bilo pred oči- sam i brendirani komad grčke fete koji se vezivno tkivo bez kojeg bi propao: jufku.
ma, što je bilo teško svariti, što se moglo učinio dovoljno smrdljivim. Jaja je lahko Spomenuo sam da razvijanje nije bila opci-
pročitati u knjigama ili pokupiti iz nekog naći iako između pedeset firmi koja proda- ja (kažu da oklagija u kući donosi nesreću
filma i pjesme. Uvijek se starije smatralo ju jaja (a i muda pod bubrege) svaka nasto- muškarcima), tako da sam otišao nazad do
mudrijim, ali nerijetko srećemo genijalne ji nanijeti vodu na svoj mlin kunući se da zamrzivača i pronašao u grčkoj sekciji nešto
klince koji preskaču (za njih) nepotrebne su koke prije nego su snijele jaja trčkarale što se zove “filo”, neko lisnato tijesto koje
škole i udaraju šakom među rogove. Pravila naokolo, da nisu jele smeće i bile kljukana će također trebati odmrznuti i biti pažljiv
nema niti ih je ikad bilo. Na kraju dana svi antibioticima. s krhkim listovima dok se sve bude slagalo.
sjedamo u autobus čiji vozač najvjerovat- Meksikanac Hose, koji po cijeli dan Kupljene stvari izvadio sam iz torbe
nije nije upoznat s kvantnom fizikom ili prska zelenilo vodom iz šmrka, pozdravio i poredao po stolu. Činilo se da je sve na
termodinamikom. Razmišljajući o politič- me s osmijehom. Rafovi s povrćem uvijek broju. Bacio sam se na posao i, nakon sat,
kim komplikacijama u svijetu, uzimajući su svježe poprskani, da slučajno kupci ne počeo se širiti miris. Čekajući da bude ispe-
u obzir sve teorije o sukobima civilizacija, bi pomislili kako povrće tu stoji više od čena, shvatih da je možda bolje da tu pitu
hiljadugodišnja trvenja i beskrajne ratove, petnaest minuta. Prošao sam pokraj “svje- nikada ne probam, da sve ostane u oblaci-
komplicirane diplomatske zahvate, teorije žeg” špinata i krenuo prema zamrzivačima. ma, netaknuto i neiskvareno. Zeljanica se
zavjere i prakse, odlučih da najozbiljnije Izvadio sam dva paketa sitno isječenog. A ipak morala izvaditi iz rerne. Moja supru-
pristupim zadatku koji sam sebi dao taj onda je legao i puter, kojeg realno ne treba ga zaronila je u tepsiju, počela sjeći zelja-
dan: da napravim zeljanicu. mnogo, tek toliko da zamiriše. nicu i puniti tanjur. Priznala je da nikada
Htio sam otići u Astoriju, u kojoj žive Mnogo veći problem ukazao se s uljem. nije probala bolju pitu. Nisam joj imao šta
Bosančerosi, i pokupovati sve što treba: od Otišao sam do rafa sa zejtinima u svim va- reći. Znao sam da je to više muzika za moje
sarajevske jufke pa do nekog specijalnog rijantama koje je civilizacija iscijedila iz uši nego realnost. Dok sam iz daljine gle-
organskog špinata. A onda nazvati staru svih mogućih biljaka da bi uvjerila potro- dao kako uništava moju zeljanicu, sjetih
majku u Sarajevo da mi izdiktira recept za šače kako im je baš to ulje najpogodnije i se mladosti, i one najgore i najsmrdljivije
njenu zeljanicu, koja bi obično pukla čim za njih najzdravije. Tristo vrsta maslinovog pite pokraj Željezničke stanice – kako bih
bi napustila rernu. Ali, odlučih da ne igram ulja i svih prevara uz njega vezanih odmah je rado progutao zajedno s masnim papi-
na sigurno i provjereno i da ne razvijam sam gurnuo ustranu. Ostala su ulja bila rom, stojećke. n

STAV 26/5/2016 57