Page 3 - STAV broj 194
P. 3

UVODNA RIJEČ

Mahir Sokolija

                                                                 Sve bošnjačke podjele

                                                 JEDINO U TOMAŠICAMA
                                                   BOŠNJAK BOŠNJAKU
                                                            NIJE VUK

Ima li u ovom času podjeljenijeg naroda          derviše i vehabije, na šiije i sunije, na one     oznaka rata, stećak s kojeg je ispružena ruka
od Bošnjaka i ima li primjera na svijetu da      koji se raduju arapskim turistima i one koji      bila preuzeta kao pozdrav Armije RBiH da-
se razlikovnosti, pokatkad najobičnije tri-      bi im pare uzeli, ali da ne dolaze, na one koji   nas je zajednička kulturna baština Bosne i
čarije, tako često dovode na nivo odsudne        podržavaju Saudiju i one koji se zaklinju u       Hercegovine i triju država čije su vojske
identitarne opstojnosti? Bošnjaci danas sto-     Iran, na one koji Tursku smatraju majkom          nastojale uništiti tu armiju i narod i drža-
je raspolućeni između dviju zastava i dvaju      i one koji još nisu naučili razliku između        vu koje je ona branila. Sevdalinka je, nakon
imena, žive u dvama u ratu i krvi stvorenim      Osmanlija i Turaka.                               više stoljeća u kojima je prepoznavana is-
entitetima i ni o čemu nisu kadri postići mi-                                                      ključivo kao muslimanska, “muhamedan-
nimum saglasnosti. Ne mogu se dogovoriti             Strasni kakvi su u svemu, naročito u          ska”, odnosno bošnjačka gradska pjesma,
ni o nazivu rata iz kojeg su jedva živu glavu    besmislicama, takvi su i u tim svojim po-         postala bosanskohercegovačka. Teksta hi-
iščupali, ni o tome koliko ih je agresora na-    djelama. Nespremni na kompromise, na              mne nemaju, na sportskim natjecanjima
padalo. Sve su svoje spremni u vatri kritike     razgovore i argumente – i kad ih čuju samo        pjevaju staru dok pleh-orkestri sviraju onu
sagorjeti, pronalaziti pogreške u svom kri-      ih prečuju – energiju troše na prepirke i         koju samo formalno doživljavaju svojom.
vo napisanom zarezu, ali zato režu vene na       kopanje sve dubljih rovova iz kojih nika-         Razapeti su između bošnjaštva i bosanstva,
glas žene ratnog zločinca i ljube ruke koje      kvim konvencionalnim oružjem za života            između bošnjačke i bosanskohercegovačke
su blagosiljale klanje.                          neće biti istjerani, a bijelih zastava i bijelih  književnosti, između nacionalnog i anacio-
                                                 peškira se stide. Jedino bijelo na šta pristaju   nalnog, između ahmedije i kape... Ostali su
    Dijele se, i u tim svojim podjelama plam-    jesu ćefini. Jedino s njima na njima prela-       bez armije, nacionalne kulturne institucije
te do samosagorijevanja, na došlje i starosje-   ze preko razlika. Jedino u Tomašici, jedino       čamuju im zbog nedostatka novca.
dioce, na seljake i građane, na finu gradsku     u jami, Bošnjak Bošnjaku nije ni vuk, ni
i svu onu neku drugu raju, na Sandžaklije i      Vučić, ni Mladić. Ali, ako Bog da pa se neka-         Dijele se Bošnjaci na one koju kažu lahko
nesandžaklije, na Hercegovce, Krajišnike,        ko izvuče ispod noža, koliko sutra formirat       i lako, instalirati i instalisati, kat i sprat, na
Zeničake i Tuzlake... na Sarajlije i one druge,  će Bošnjak udruženje, pa još jedno, pa još        one koji navijaju za hrvatske i srpske sport-
pa na one koji bi hranili migrante i one koji    pet da se jedno s drugim inati i nudi svo-        ske reprezentacije i one koji su uvijek pro-
bi ih protjerali. Na one u kratkim suknja-       ju verziju jedne te iste im historije, o tome     tiv njih, na one koji kažu svi su “oni” isti i
ma i one u kratkima pantalonama, na one          kako su ispod istog noža pobjegli.                one koji kažu svi smo “mi” isti. Na one koji
što piju i one što to haramom nazivaju, one                                                        bi i na findžan-državu pristali “samo nek’ je
što poste i one što uz ramazan javno jedu,           Podijelili su se na stranke, unutar stra-     naša” i one koji misle da je Bosna i Hercego-
piju i puše. Dijele se na crvene i zelene, li-   naka na frakcije, unutar frakcija na intere-      vina jedinstvena država i da su suvereni na
jeve i desne, na one koji se zaklinju u Aliju    sne i zavičajne grupe. Dijele se na nacionali-    svakoj njezinoj stopi. Na one koji bi, da se
i one koji ga smatraju najvećim krivcem za       ste, građane i narodnjake, na one koji su za      zarati, odmah uzeli pušku, a sve druge pro-
sve loše što nam se dogodilo, na one koji-       “vjersko” i one koji su za “sekularno”, ma        glasili dezerterima i kukavicama i one koji
ma povijest počinje s Titom i one koji ga        šta i jedno i drugo značilo. Na pravovjerne       bi držali prvu liniju u Münchenu, smatraju-
smatraju najvećim zločincem, na one koji         i konvertite, na one koji stupaju u “miješa-      ći ove prve budalama ili nacionalistima koji
još nose petokraku i one koji vole samo lji-     ne” brakove i one koji se odriču kćeri kad        ginu za političare. Razapeti između “samo
ljane, na one koji bi pakt pravili sa Srbima     odu za drugu vjeru. Na one što nadijevaju         nek’ ne puca” i “da se više ovo hoće razrije-
a protiv Hrvata i one koji bi uradili upravo     djeci moderna imena i one što prihvaćaju          šiti pa kako god”, između findžana i cijele
suprotno. Dijele se na dijasporce i one koji     samo starinska. Na one što im ništa vlasti-       države, između prekinutog rata i nedovrše-
dijasporu očima ne mogu gledati, na bivše        to ne valja i na one što kupuju isključivo        nog mira, između Jugoslavije i Bosne, Tita
vojnike i bivše pobjegulje, na povratnike i      domaće. Na one što se javljaju samo po Fa-        i Alije, bosanstva i bošnjaštva, Srbije i Hr-
one koji ih ne razumiju, na zagovornike bo-      cebooku probošnjačkim grupama i one što           vatske, materijalno i duhovno osiromašeni,
sanskog i zagovornike zajedničkog ili BHS        lajkaju redom jugoslavenske i titoističke         podijeljeni po svim mogućim osnovama na
jezika. Dijele se na vjernike i ateiste, na one  stranice. Na one što napišu da su im cece i       komadiću zajedničke države, čekaju pomoć
koji oca zovu babom i one koji ga zovu ta-       karleuše kraljice i one što im ni Safet ne va-    od Onoga Koji ne pomaže na lijepe oči, već
tom, na pokrivene i nepokrivene, na one          lja jer je ono jednom negdje nešto zgriješio      poručuje da se prije svega sam moraš promi-
koji idu na džumu i one koji se protive od-      pjevajući o Gavrilu.                              jeniti. Čekaju i nadaju se. Ali i nade su im
lasku s posla na podne-namaz petkom. Na                                                            različite. I po nadama su podijeljeni. n
                                                     Vlastite simbole više nemaju, sa zajed-
                                                 ničkim se nisu saživjeli. Ljiljani su postali

                                                                                                   mahir@stav.ba

                                                                                                   STAV 22/11/2018 3
   1   2   3   4   5   6   7   8