Page 3 - STAV broj 194
P. 3
UVODNA RIJEČ
Mahir Sokolija
Sve bošnjačke podjele
JEDINO U TOMAŠICAMA
BOŠNJAK BOŠNJAKU
NIJE VUK
Ima li u ovom času podjeljenijeg naroda derviše i vehabije, na šiije i sunije, na one oznaka rata, stećak s kojeg je ispružena ruka
od Bošnjaka i ima li primjera na svijetu da koji se raduju arapskim turistima i one koji bila preuzeta kao pozdrav Armije RBiH da-
se razlikovnosti, pokatkad najobičnije tri- bi im pare uzeli, ali da ne dolaze, na one koji nas je zajednička kulturna baština Bosne i
čarije, tako često dovode na nivo odsudne podržavaju Saudiju i one koji se zaklinju u Hercegovine i triju država čije su vojske
identitarne opstojnosti? Bošnjaci danas sto- Iran, na one koji Tursku smatraju majkom nastojale uništiti tu armiju i narod i drža-
je raspolućeni između dviju zastava i dvaju i one koji još nisu naučili razliku između vu koje je ona branila. Sevdalinka je, nakon
imena, žive u dvama u ratu i krvi stvorenim Osmanlija i Turaka. više stoljeća u kojima je prepoznavana is-
entitetima i ni o čemu nisu kadri postići mi- ključivo kao muslimanska, “muhamedan-
nimum saglasnosti. Ne mogu se dogovoriti Strasni kakvi su u svemu, naročito u ska”, odnosno bošnjačka gradska pjesma,
ni o nazivu rata iz kojeg su jedva živu glavu besmislicama, takvi su i u tim svojim po- postala bosanskohercegovačka. Teksta hi-
iščupali, ni o tome koliko ih je agresora na- djelama. Nespremni na kompromise, na mne nemaju, na sportskim natjecanjima
padalo. Sve su svoje spremni u vatri kritike razgovore i argumente – i kad ih čuju samo pjevaju staru dok pleh-orkestri sviraju onu
sagorjeti, pronalaziti pogreške u svom kri- ih prečuju – energiju troše na prepirke i koju samo formalno doživljavaju svojom.
vo napisanom zarezu, ali zato režu vene na kopanje sve dubljih rovova iz kojih nika- Razapeti su između bošnjaštva i bosanstva,
glas žene ratnog zločinca i ljube ruke koje kvim konvencionalnim oružjem za života između bošnjačke i bosanskohercegovačke
su blagosiljale klanje. neće biti istjerani, a bijelih zastava i bijelih književnosti, između nacionalnog i anacio-
peškira se stide. Jedino bijelo na šta pristaju nalnog, između ahmedije i kape... Ostali su
Dijele se, i u tim svojim podjelama plam- jesu ćefini. Jedino s njima na njima prela- bez armije, nacionalne kulturne institucije
te do samosagorijevanja, na došlje i starosje- ze preko razlika. Jedino u Tomašici, jedino čamuju im zbog nedostatka novca.
dioce, na seljake i građane, na finu gradsku u jami, Bošnjak Bošnjaku nije ni vuk, ni
i svu onu neku drugu raju, na Sandžaklije i Vučić, ni Mladić. Ali, ako Bog da pa se neka- Dijele se Bošnjaci na one koju kažu lahko
nesandžaklije, na Hercegovce, Krajišnike, ko izvuče ispod noža, koliko sutra formirat i lako, instalirati i instalisati, kat i sprat, na
Zeničake i Tuzlake... na Sarajlije i one druge, će Bošnjak udruženje, pa još jedno, pa još one koji navijaju za hrvatske i srpske sport-
pa na one koji bi hranili migrante i one koji pet da se jedno s drugim inati i nudi svo- ske reprezentacije i one koji su uvijek pro-
bi ih protjerali. Na one u kratkim suknja- ju verziju jedne te iste im historije, o tome tiv njih, na one koji kažu svi su “oni” isti i
ma i one u kratkima pantalonama, na one kako su ispod istog noža pobjegli. one koji kažu svi smo “mi” isti. Na one koji
što piju i one što to haramom nazivaju, one bi i na findžan-državu pristali “samo nek’ je
što poste i one što uz ramazan javno jedu, Podijelili su se na stranke, unutar stra- naša” i one koji misle da je Bosna i Hercego-
piju i puše. Dijele se na crvene i zelene, li- naka na frakcije, unutar frakcija na intere- vina jedinstvena država i da su suvereni na
jeve i desne, na one koji se zaklinju u Aliju sne i zavičajne grupe. Dijele se na nacionali- svakoj njezinoj stopi. Na one koji bi, da se
i one koji ga smatraju najvećim krivcem za ste, građane i narodnjake, na one koji su za zarati, odmah uzeli pušku, a sve druge pro-
sve loše što nam se dogodilo, na one koji- “vjersko” i one koji su za “sekularno”, ma glasili dezerterima i kukavicama i one koji
ma povijest počinje s Titom i one koji ga šta i jedno i drugo značilo. Na pravovjerne bi držali prvu liniju u Münchenu, smatraju-
smatraju najvećim zločincem, na one koji i konvertite, na one koji stupaju u “miješa- ći ove prve budalama ili nacionalistima koji
još nose petokraku i one koji vole samo lji- ne” brakove i one koji se odriču kćeri kad ginu za političare. Razapeti između “samo
ljane, na one koji bi pakt pravili sa Srbima odu za drugu vjeru. Na one što nadijevaju nek’ ne puca” i “da se više ovo hoće razrije-
a protiv Hrvata i one koji bi uradili upravo djeci moderna imena i one što prihvaćaju šiti pa kako god”, između findžana i cijele
suprotno. Dijele se na dijasporce i one koji samo starinska. Na one što im ništa vlasti- države, između prekinutog rata i nedovrše-
dijasporu očima ne mogu gledati, na bivše to ne valja i na one što kupuju isključivo nog mira, između Jugoslavije i Bosne, Tita
vojnike i bivše pobjegulje, na povratnike i domaće. Na one što se javljaju samo po Fa- i Alije, bosanstva i bošnjaštva, Srbije i Hr-
one koji ih ne razumiju, na zagovornike bo- cebooku probošnjačkim grupama i one što vatske, materijalno i duhovno osiromašeni,
sanskog i zagovornike zajedničkog ili BHS lajkaju redom jugoslavenske i titoističke podijeljeni po svim mogućim osnovama na
jezika. Dijele se na vjernike i ateiste, na one stranice. Na one što napišu da su im cece i komadiću zajedničke države, čekaju pomoć
koji oca zovu babom i one koji ga zovu ta- karleuše kraljice i one što im ni Safet ne va- od Onoga Koji ne pomaže na lijepe oči, već
tom, na pokrivene i nepokrivene, na one lja jer je ono jednom negdje nešto zgriješio poručuje da se prije svega sam moraš promi-
koji idu na džumu i one koji se protive od- pjevajući o Gavrilu. jeniti. Čekaju i nadaju se. Ali i nade su im
lasku s posla na podne-namaz petkom. Na različite. I po nadama su podijeljeni. n
Vlastite simbole više nemaju, sa zajed-
ničkim se nisu saživjeli. Ljiljani su postali
mahir@stav.ba
STAV 22/11/2018 3
