Page 8 - STAV broj 194

POLITIKA

Razgovarao: Mahir SOKOLIJA
mahir@stav.ba
Fotografije: Velija HASANBEGOVIĆ

Pjesnik, dramski pisac, filmski i TV BOSNA JE
scenarist, putopisac. Rodio se u PAMETNIJA
Sarajevu 2. oktobra 1944. godine. OD SVOJIH
Osnovnu školu i gimnaziju poha- NARODA
đao u Zvorniku i Sarajevu. Apsolvirao na
Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Povre- Takva sudbina Bosne, zemlje na granici svjetova – stalna i
meno radio kao urednik omladinskih li- neprekidna borba za goli opstanak troši ogromno vrijeme i
stova i javnih tribina te do 1992. godine energiju, neophodnu da se jedan etnički kolektivitet ozbiljno
na Televiziji BiH kao “vodeći dramaturg”. bavi sobom i svojom tradicijom. Zato u svemu kasnimo, pa
Između tih povremenih uposlenja, živio i u onome što je modeliranje vlastitog identiteta. U tom
i radio kao profesionalni pisac. Redovni kontekstu, nije neprirodno pomisliti kako smo mi – bosanski
član Akademije nauka i umjetnosti BiH. muslimani čije je povijesno ime Bošnjaci – u nekim važnim
Doctor honoris causa – University of au- dimenzijama nedovršen narod. Poduhvati kakav je Edicija
diovisual arts European Film Academiy “Bošnjaci” zbog toga imaju epohalnu vrijednost i značaj
ESRA Paris-Skopje-New York. Majstorski
kandidat u šahu. Dobitnik mnogih doma-
ćih i međunarodnih nagrada i priznanja
za književni i scenaristički rad.
STAV: Čestitamo na nagradi. Vi ste njen
treći dobitnik, prethodni dobitnici bili su
Vaše kolege, akademik Dževad Karahasan,
pripovjedač i romanopisac evropskog re-
nomea, i Vaš generacijski saputnik Irfan
Horozović, jedan od najboljih bosanskih
prozaika, negdašnji Banjalučanin, sada
naš sugrađanin. Mnogi bi poželjeli biti
u takvom društvu.
SIDRAN: Da. Meni je sad neugodno, go-
voreći o svojim kolegama i prijateljima,
koristiti jake izraze, poput “književne
gromade” i slično, jer biva neminovno
da tu ja i za sebe kraduckam pomalo te
spomenute gromadnosti. Izdvojio bih u
tome dvije stvari koje mi se čine važnim:
mada je tri godine mlađi od mene (1947),
Irfanu i meni su prve knjige izišle isto-
vremeno, u Zagrebu 1971. godine. Moja
knjiga apstrakcijskih proza Potukač proš-
la je gotovo ugluho, dok je njegova Talhe
ili šedrvanski vrt postala južnoslavenska
književna senzacija. Borhes prije Borhe-
sa. Postoje i danas fanatici koji se od te
knjige ne odvajaju i ne propuštaju pro-
čitati svako novo Irfanovo slovo. Drugo,
važno, tih godina mojoj generaciji, koju
su ponekad nazivali i “šezdesetosmaš-
kom”, jedan od najmilijih pisaca i profe-
sora na Filozofskom fakultetu u Sarajevu
bio je Tvrtko Kulenović, izvanredan ro-
manopisac, putopisac, poznavalac teatra.
U studentskim klupama, pred njegovim
očima i u dijalogu s njim razvijao se izni-
mni talenat jednog tihog i samozatajnog
mladića iz Duvna – naravno, govorim o
Karahasanu – desetak godina mlađi od

8 22/11/2018 STAV