Page 41 - STAV broj 194

muslimanske političke elite. Ona je, tvrdi historičar Husnija
Kamberović, bila posve dezorijentirana. “Dok je bilo sasvim
izvjesno da se historijski procesi odvijaju u pravcu raspada ve-
likih monarhija, pa time i Habsburškoga carstva, i stvaranja
novih država, muslimanski političari su 1917. podnijeli austrij-
skom caru Karlu memorandum u kojem su maštali da Bosna
i Hercegovina može zauzeti posebnu autonomnu poziciju u
okviru Monarhije! Kad su svi radili na stvaranju nove države,
uključujući i dio muslimanskih mladića koji su se, uvučeni od
raznih struktura iz Srbije, već ranije bili priključili omladin-
skim pokretima koji su težili rušenju Monarhije, glavnina mu-
slimanskih političara je budućnost Bosne i Hercegovine vidjela
u Monarhiji koja se raspada”, piše Kamberović.
“Nakon dugog lutanja i nesnalaženja tokom Prvog svjetskog
rata i tavorenja na političkoj margini tokom procesa stvaranja
te države, ta elita je konačno u jesen 1918. uspjela detektirati
glavni pravac u kojem se odvijaju historijski procesi, te je pri-
hvatila činjenicu stvaranja nove države. Ostalo je zabilježeno da
je reisul-ulema Džemaludin ef. Čaušević, muslimanski vjerski
poglavar, već 1917. prilikom susreta sa dr. Antonom Korošecom
izjavio kako podržava stvaranje jugoslavenske države izjaviv-
ši: ‘Radite šta znate, ja ću pomoći svaki rad koji našem narodu
donosi slobodu. Dosta mi je naše, turske i njemačke vlade.’”
Stavovi vjerskog lidera bili su kompatibilni sa stavovima mu-
Kolike je razmjere poprimila pljačka vakufske imovine, najbo- slimanskih političkih aktivista, koje su sami događaji faktički
lje ilustrira podatak da je u periodu od 1919. do 1938. godine ugurali u jugoslavenski voz. n
oduzeto oko četiri miliona dunuma vakufske zemlje.

DEZORIJENTIRANOST ELITE

No, to nije bilo najgore što su Bošnjaci doživjeli. Otimanje
zemlje i pljačku pratila su masovna ubistva i progoni. Samo na
području istočne Hercegovine u prvim godinama po ujedinje-
nju ubijeno je van suda i zakona više od tri hiljade Bošnjaka
muslimana, najviše od poznatih bandita Maje Vujovića i Petra
Rogana. O teškom stanju, nasilju vlasti prema bošnjačko-mu-
slimanskom stanovništvu na Kosovu, u Sandžaku i Makedo-
niji svjedočio je čak deset godina poslije ujedinjenja tadašnji
reisul-ulema Ibrahim-ef. Maglajlić u svom izvještaju vladi iz
januara 1931. godine. U prvim mjesecima poslije ujedinjenja
Atanasije Šola u izvještajima Ministarstvu unutrašnjih djela u
stanju javne sigurnosti u zemlji govori o stradanjima Bošnjaka.

“Odatle je reisul-ulema Čaušević tačno rekao predsjedniku
Zemaljske vlade Atanasiju Šoli da je Bosna zapala pod teror ka-
kvog ne pamti. Na udaru su se prvo našli bošnjački zemljopo-
sjednici, kojima su srpski seljaci jednostavno širom Bosne palili
kuće i gospodarske zgrade i time otimali zemlju”, piše Mustafa
Imamović i dodaje kako je samo do septembra 1920, pored osta-
lih oblika nasilja, ubijeno oko 2.000 Bošnjaka.

“Istovremeno je zapaljeno oko 500 bošnjačkih seoskih za-
druga. Tome treba dodati nekoliko hiljada bošnjačkih porodica
koje su se radi spasa golog života iselile u Tursku, ostavljajući
pri tome svu svoju imovinu bez ikakve zaštite i naknade. Samo
do jula 1919. od 4.281 bošnjačkog zemljoradnika oduzeto je,
bez ikakve naknade, 400.072 hektara njihove vlastite zemlje.
Sve je to činjeno sistematski, s atavističkim povikom i namje-
rom. Vlasti su tako postupale sa Bošnjacima, uprkos činjenici
da se članom 10. ugovora o miru sa Austrijom od 10. septem-
bra 1919, Kraljevina SHS obavezala da će Bošnjacima pružiti
punu zaštitu, kako u pogledu njihovog ličnog integriteta, tako
i svim njihovim vjerskim ustanovama. Uprkos toj obavezi, vla-
sti su masovno uzurpirale vakufsku imovinu, a mnoge džamije
proglašavane su dotrajalim pa su rušene ili ustupane vojsci za
magacine i sokolske dvorane.”

Važan dio podsjećanja na prve godine uspostave Kralje-
vine SHS i njezinog odnosa prema Bošnjacima jeste i stanje

STAV 22/11/2018 41