Page 39 - STAV broj 422

ČUJ: “RAZVUK’O K’O TERAVIJU”
Ramazan je poznat po nekoliko svojih fadileta: postu, teraviji, iftaru, mu- Inače, oblik teravija prilagođen je bosanskom jeziku s obzirom na to
kabeli, vitrama. Jedan od njih – teravija, označava dugotrajni namaz koji da je oblik teravi evidentiran u turskom jeziku, koji nije sačuvao finalno
se obično klanja od 20 rekata. Istina, u posljednje vrijeme, klanja se i -h koje postoji u arapskom jeziku, izvorniku: täräwīĥ, zbog čega je do-
tzv. osmica, ali je sigurno da je ime teravije direktno povezano s nama- dan sufiks -ij-a, na turski oblik, čime je ovaj oblik adaptiran u skladu s
zom od 20 rekata, jer podrazumijeva duže trajanje obreda, zbog čega morfološkim principima bosanskog jezika.
se teravija etimološki dovodi u vezu sa značenjem odmora nakon četiri U kolokvijalnom bosanskom idiomu evidentirana je frazeološka jedinica
otklanjana rekata, odnosno kako kaže Škaljić, „četiri rećata teravije tj. „razvući k’o teraviju“, kojom se ističe neočekivano i nekada nepotreb-
jedna petina teravije“, što porijeklom podrazumijeva, kako je rečeno, no trajanje neke radnje koja može stvarati frustraciju. Pored činjenice
duže trajanje navedenih namaza, nakon čega je, očito, trebao odmor. da je teravija uzeta kao osnova za poređenje trajanja, nije pogrešno
Sigurno je da se teravija kod nas prilagodila mogućnostima i dometi- pomisliti da je u podsvijesti govornika to namjerno učinjeno kako bi
ma Bošnjaka te da je, naravno općenito gledajući, svedena na realnu se istaknuo značaj ove sakralne lekseme u neočekivanom duhovitom
mjeru i prosječno trajanje zbog mentalne koncentracije i fizičke spre- kontekstu, bez obzira na to što može izgledati nelogično, iracionalno
mnosti za izvršavanje ovog namaza. pa i donekle blasfemično.

DŽAHILSKI HALI I AHVALI

Kao što je općepoznato, ramazan je mjesec ustezanja od jela i pila, reći „stanje (i duh) neznalice“. Međutim, arapske lekseme, uokvirene
ili kako bi se u epskom diskursu kazalo, ustezanje od „piva i jediva“, bosanskom morfologijom, sintaksom pa i frazeologijom, potentnim
npr. „Dosta piva a dosta i jediva“ tj. od pijenja uopće (pivo ne po- značenjem utječu na izuzetno slikovit i stilski markiran iskaz. Tako se
drazumijeva današnju pivu) i od jediva tj. jedenja u određeno doba od imenice džahil, iz koje se izvodi i pridjev džahilski, dobija proši-
dana. U bosanskom društvu, očekivano, ima i onih koji ne poste, i reno značenje, pri čemu džahil ne znači doslovno samo „neznalicu
to je njihova sloboda izbora i pravo odabira, o čemu, naravno, nema ili nepismena čovjeka“, već se referira na neznalicu vjerskih i tradi-
nikakva zbora. Zanimljivo je, međutim, kako se u jednom sloju tog cijskih vrijednosti, ili kako bi se to u nekom semantičkom manevri-
društva javlja vitalna ideja: ne o tome ko ne posti i zašto!, već ideja sanju kazalo, odnosi se na vjerski, kulturno i tradicijski nepismena
zašto se javno mrsi, kako bi se to kazalo, i na taj način prkosi. Nave- čovjeka. Kolokacija hal i ahval obuhvata jednu leksemu u kojoj je hal
dena kategorija sigurno je kulturalne, mentalitetske, vjerske i tradi- singularni, a ahval pluralni oblik, noseći svojevrsno tautološko zna-
cijske prirode, a ako je sve to, onda je i jezičke. Zato oni koji ne vole čenje koje se, međutim, semantički i stilski pojačava usljed ponav-
da se mrsi javno, kažu za takvu pojavu: džahilski hali i ahvali, što će ljanja navedenih oblika.

EFENDIJA SA SOMUNOM NA KALDRMI

Bosanski je apstrahirao brojne lekseme porijeklom iz različitih jezika. Leksema somun ili pak samun s kojom u toku ramazana lepina ili neg-
U prosječnoj svijesti govornika postoji mišljenje da su neke lekseme dje lepinja ponajviše vodi borbu za jezičku dominaciju, porijeklom je iz
kulturološki zaodjenute tzv. orijentalnim velom, kao što je to npr. slučaj grčkog jezika – psomon, što znači zalogaj, ili psomion, što znači upravo
s leksemama efendija, somun, kaldrma. Navedeni primjeri uglavnom somun, kako je došlo i u turski jezik, i ustvari je povezan s onim što se
se percipiraju kao tzv. turcizmi, iako je situacija ustvari malo drukčija. u nekim krajevima naziva pitaljka ili pitica, tj. ono čime se pita, tj. oči-
Istina jeste da su ove riječi u bosanski došle preko turskog jezika, koji gledno hrani uzimanjem zalogaja. Iako je u savremenoj kulturi življenja
je izvorne oblike „preradio“ u svojoj jezičkoj radionici, ali je isto tako či- kaldrma sve manje u upotrebi, ona je još uvijek prisutna u svijesti go-
njenica da su navedeni primjeri porijeklom iz – grčkog jezika. vornika, te mlađe generacije nerijetko ne znaju šta to znači. Ova riječ
Tako je leksema efendija porijeklom iz grč. oblika afthendi i afendi, što je također je grčka, nastala iz spoja dviju riječi: kalos dromos, značeći
u turskom dalo efendi, a kasnije u bosanskom adaptirano u oblik efen- „lijep put“, što je u turskom dalo kaldırım, pa je naposljetku u bosan-
dija, pri čemu je u savremenom jeziku prvo značenje ove riječi oznaka ski došlo kao kaldrma.
za imama, hodžu, iako je primarno značenje gospodina, gospodara. Osta hodža s lepinom na kamenom popločanom drumu

STAV 7/4/2023 39