Page 15 - STAV broj 342

KRIVO SRASTANJE

Između psihijatrije i egzila

JESAM LI BIO U

POSJETI ILI “POSJETI”

Gledam je i pitam se nije li, možda, još u to vrijeme začeta u njoj zlehuda
klica stanja u kojem danas jeste, jer dok smo se smotano, naivno i
nevino upucavali drugim djevojčicama, A. je vazda ostajala po strani,
sama, tiha, smjerna i nedodirljiva u svojoj ljepoti. I, istodobno, tužna,
Piše: nesretna, željna pažnje i naše bliskosti? Ko bi sad to znao...
Sadik IBRAHIMOVIĆ

blačim se i izlazim. U marketu – Pažljiv i obziran, kao i uvijek. I – Da, usud. Ni ja nisam vjerovala da
kupujem neke sitnice, a potom kao dječak si bio takav. Uzgred, dobro ću se ikad vratiti, ali... Vidi, sad bih malo
sjedam u taksi i vozim se do ti se učinilo. Zaista ne bih o tome. Na- prilegla. Umorna sam i pospana. Nećeš
OKlinike za psihijatriju. Ondje dam se da se ne ljutiš? mi zamjeriti!?
odnedavno boravi moja stara prijatelji- – Ma ne. Zašto bih? – Sve je uredu. Vidimo se.
ca A. i liječi se od (tako sam barem čuo) Šutimo i pijemo instant-kahvu iz au- Izlazim iz bolnice, zastajem ispred ula-
nekog oblika depresije. Ne baš uspješ- tomata. Gledam, mršava je i blijeda, ali za i duboko udišem oštri i svježi majevič-
no, koliko sam mogao primijetiti tokom tragovi nekadašnje ljepote na njenom ki zrak, zrak s planine čiji se prvi obronci
prethodne posjete i razgovora s njom. koščatom licu još su snažno izraženi. naziru u neposrednoj blizini.
Inače, A. je historičarka umjetno- Dok odsutno zuri u imaginarnu Pomislih kako sam se uz ove obronke,
sti, profesorica i poliglota. Poznajemo tačku, prisjetih se da je kao djevojči- a, naravno, i mnogo udaljenije i više, bez-
se dugo, još iz osnovne škole, u isti smo ca bila nestvarno lijepa, tiha i smjer- broj puta pentrao tokom rata, kako sam...
razred išli, zatim nam se putevi razila- na. Pomalo nas je i plašila njena za- – Đesi! Otkud ti ovdje – prenu me
ze i, osim nekoliko kratkih, nasumič- sljepljujuća ljepota i, premda smo svi nečiji glas.
nih susreta, decenijama o njoj ništa ni- mi dječaci bili zaljubljeni u nju, niko Osvrćem se i vidim da mi obraća usput-
sam znao niti je viđao. Sve do neki dan se nije usuđivao iskazati joj ni najma- ni poznanik, jedan od onih kojima ne
kad sam za slučajnog susreta doznao od nju emotivnu naklonost, čak ni u šali. znam ni ime, ni nadimak.
zajedničkog poznanika tek toliko da je Gledam je i pitam se nije li, mož- – Bio sam u posjeti.
nakon završenog studija ostala živjeti u da, još u to vrijeme začeta u njoj zle- – U posjeti ili “posjeti” – reče i razvu-
Zagrebu, udala se, razvela, prošle godine huda klica stanja u kojem danas jeste, če usta u krezubi osmijeh.
vratila se u Tuzlu, kratko radila u pro- jer dok smo se smotano, naivno i ne- – A šta ti misliš?
svjeti i hospitalizirana. Zbog čega, nije vino upucavali drugim djevojčicama, – Pa, ne znam... Ti mi reci.
mu bilo poznato. A. je vazda ostajala po strani, sama, – Evo, reći ću ti. Bio u sam u posjeti
Ulazim u bolnicu, a A. stoji na stepe- tiha, smjerna i nedodirljiva u svojoj kod osobe koja zna engleski, francuski,
ništu i dočekuje me širokim osmijehom. ljepoti. I, istodobno, tužna, nesretna, njemački, italijanski, španski, latinski i
Veli, vidjela me je kroz prozor bolesničke željna pažnje i naše bliskosti? Ko bi grčki jezik. A ti? Šta ti znaš? Znaš li ma-
sobe kad sam ulazio u zgradu. sad to znao... kar promijeniti svoje ime po padežima?
– Hvala ti. Osim tebe, niko me ne po- – Imao si najljepše oči u cijeloj ško- I znaš li uopće šta su padeži?
sjećuje – reče kad smo sjeli za stol u čistoj li – reče iznenada. – Sad mi je jasno da si stvarno bio u
i svijetloj prostoriji za posjete. – Znam. Često su mi to govorili. “posjeti”. Nikad te više neću pozdraviti –
– Nema na čemu. Kako si danas? – Da, da, najljepše oči... I tako... procijedi bijesno krezubi, okrenu se i ode.
– Bolje. Mada, lijekovi me blokira- Evo nas ponovo u Tuzli... Ti nisi baš I ja se okrenuh i pođoh. S dubokim
ju. Pokušala sam jutros pisati nešto, ali nešto volio Tuzlu, koliko se sjećam!? olakšanjem. Ode iz mog života još jedan
ne ide, misli mi bježe. Nego, još me nisi – Duga je to i kompleksna priča, maliciozni smor. Neka.
pitao zbog čega sam ovdje. ali, eto, tu sam i, očito, ne bez razloga. Pa sjedoh u taksi i pravo kući, u moj
– Učinilo mi se neumjesnim. Usud, valjda, ni sam ne znam. egzil. A i kamo bih drugo? n

STAV 24/9/2021 15