Page 74 - STAV broj 418

STAJALIŠTA

APOKRIFNI FRAZARIJ
Nije znao da ga tako zovu

MERHABAČARŠIJONASVEČETIRISTRANE

Vidio ih je kakvi su mogli postati, što je želio u svojoj svjetlosnoj uobrazilji.
Nasuprot tome, oni njega kao endemsku prljavštinu. I zlo. Nešto što je
donosilo strah. Taj se nesporazum iz dana u dan povećavao.

Piše:
Irfan HOROZOVIĆ

išljenja o ljudima često pod- mu kačili, a pogotovo ne i drugih, mno- premalo podataka, a i oni su izgledali
sjećaju na krivu zapeglanost. go gorih, koje su mu nadijevali ljudi iz sumnjivo.
Sve što saznaješ govori protiv raznih dijelova čaršije – svi oni kojima Mnogo godina kasnije saznao sam,
Mviđenja koje su ti kazali pozna- je želio dobro. slučajno, kao što to obično bude, njegovo
nici ili si negdje slučajno čuo, ali zlosret- Vidio ih je kakvi su mogli postati, što prezime. Bilo je isto kao i moje. Zapanjio
na prvotna ocjena brani se i napada kao je želio u svojoj svjetlosnoj uobrazilji. sam se, jer nikad niko u porodici o njemu
da je u njoj neki srditi demon. Glasina je Nasuprot tome, oni njega kao endemsku nije spomenuo ni riječ. Činilo se da su ga
zaista teško protumačiva pojava. prljavštinu. I zlo. Nešto što je donosilo se svi odrekli.
Tako je oduvijek bilo s onim ljudima strah. Taj se nesporazum iz dana u dan To mi je jedanput u švedskom lučkom
koji su na svoj način odražavali duh i povećavao. gradu kazao moj adeš i ahbab. Sjedili smo
dušu grada, a u kojima su ih zaista samo Teofrast. u njegovoj krčmi. Svraćalo je tu mnogo
rijetki mogli prepoznati. La Bruyère. naših ljudi. Mnoge sam za kratkog borav-
Merhabačaršijonasvečetiristrane nije Wilhelm Reich. ka tu vidio. Jedan je svojim komentarima
znao da ga tako zovu. Čak i Canetti. nevjerovatno nervirao vlasnika. Primjed-
On je zaista drugačije gledao na svijet. Svi su oni imali svoje mišljenje o be su bile, naravno, o našem gradu. A za-
Ili šetebandijere. Sedam zastava. Ne- karakterima. ključci o događajima koji su prouzroko-
obična slika za hipokrita, prevrtljivca i Neki od tih karaktera nisu napuštali vali toliki broj izbjeglih i unesrećenih na
licemjera. pozornicu, ma gdje ona bila, bez obzira rubu znanstvene fantastike.
Tako su nastajali i nazivi. Čuveni Mo- na to je li ih napisao Menandar, Aristo- Poznavao sam ga nekad. Sad sam se
lièreov Tartuffe u dubrovačkim frančeza- fan, Plaut ili, kasnije, Molière, Shakes- pitao je li to još uvijek on. Izgledao je kao
rijama zvao se Tarto. Možda je taj naziv peare i Držić. on, govorio isto kao nekad, ali to što je
u vezi s čuvenim gljivama, a možda je to Commedia dell’arte svoju vječnost govorio nisam prepoznavao.
samo lingvistička fatamorgana. naslutila je u vječnosti karaktera. I – Šta je s njim? – zapitah vlasnika.
I koliko još neobičnih naziva. Iza sva- zato je živa i u našem kratkom tre- – Jednog dana ću ga baciti u Ukraji-
kog je neka priča. Petokolonaška. Sve u nutku vječnosti. Pred moje oči opet nu! – odgovorio mi je i izgledao pritom
svemu: arsenal ubojitih riječi. Između izlazi njegov lik. Iz njega pokušavam vrlo odlučno.
pohvale i optužbe. protumačiti njegovo ime. Neobično Kasnije, te večeri, zapitah ga zašto je
Ne znam ko je smislio naš naziv za mahalsko ime. rekao što je rekao.
ovaj karakter (neki bi kazali značaj), ali Derviš Leška Rus. – Zato što tako mislim.
otkako sam ga prvi put čuo, vidim u nje- Uvijek je bio čist. – Kako je to moguće?
mu sliku koja mi govori nešto drukčije To mi je bilo čudno. – Vidiš koliko je ovdje brodova? Mno-
nego što sam naziv označava. Neko se očito brinuo o njemu. gi poslije mora ulaze u velike rijeke i spu-
Kadgod ga se sjetim ili čujem taj nadi- Slijedili su uvijek novi njegovi štaju se na nevjerovatna mjesta. Nekad
mak – vidim čovjeka. Izlazi iz svoje kuće, nadimci. su tako vikinzi trgovali. I to je sva priča.
tevećelija, šta bi drugo bio, okrene se na Ruski pop. – podiže čašu, nazdravi mi i iskapi. Prije
sve strane svijeta i poželi im iz svoje duše Leška. nego što ju je spustio na stol, pogleda me
lijep dan. Kad biste mogli zaviriti u nju, Aluzije na leškarenje i poglede s opa- i s neobičnim osmijehom reče – jedna od
vidjeli biste da mu je duša čista i lijepa. snim ishodom. ko zna koliko priča. Uglavnom nenapisa-
Što je i on želio svima. Derviš je sam po sebi uvijek ionako nih. Kao što je i većina naših.
Naravno, smatrali su ga sublentavim. sumnjiv. Ponekad pomislim da ga je tad zaista
To i sama riječ tevećelija znači. Živio je u Kao da je neko želio instalirati priču. bacio u Ukrajinu, oči mi mu se napokon
mom komšiluku. Zato ga tako jasno vi- I objašnjenje svega prije i poslije. Želio otvorile i vidio bi svijet koji je tako dugo
dim. Nije bio svjestan nadimka koji su sam to sebi objasniti – međutim, bilo je i naporno skrivao od sebe. n

74 10/3/2023 STAV