Page 47 - STAV broj 250
P. 47
provode šest mjeseci. S obzirom na to da i školuje uglavnom od pomoći prijatelja više zarađuju.’ Ja mu na to nemam šta reći.
je Adil imao bosanskohercegovačko dr- kojima je neizmjerno zahvalan. Onda mu rođak u Njemačkoj koji razvozi
žavljanstvo, odlučio je doći u našu zemlju “Sestra Harisa Silajdžića mi mnogo pakete kaže da ima satnicu 14,5 eura, a ja
da dobije potrebnu dokumentaciju kako pomaže, ona mi je trenutno sve u životu, a kao stomatolog moram čitav dan raditi da
bi svu svoju porodicu izmjestio u Sara- ona tu nema nikakvog interesa. Sve što vi- taj novac zaradim.”
jevo. Nemalo zatim, cijelu Adilovu po- dite u ovoj kući, od namještaja, televizije,
rodicu na Međunarodnom aerodromu u grijalica, sve je to njeno. Bez računa i bez PREVEZAO PRVI HELIKOPTER ZA
Sarajevu dočekuju brojni prijatelji koje želje da joj vraćamo. Ona sada plaća kiriju ARMIJU RBiH
je stekao tokom dugogodišnjeg boravka za kuću i sve naše račune. I njene kćerke i Adil dodaje kako se suosjeća sa svim
u Bosni i Hercegovini. Njegova djeca od- njen sin mi također pomažu. Da im Allah, izbjeglicama iz Sirije koje ovih godina pro-
mah su krenula u sarajevske škole i vrlo dž. š., svima da lijepi Džennet. I Nezim Ha- laze kroz Bosnu i Hercegovinu u potrazi
brzo savladala bosanski jezik, u šta smo lilović Muderris mi isto tako pomaže, to je za boljim prilikama u zemljama Evropske
se mogli i sami uvjeriti. duša moja, duša od čovjeka. Ružio me što unije, prvenstveno u Njemačkoj. “Baš su
Od tada Adil nije uspio pronaći posao mu se nisam ranije obratio. A ja ne želim da neki dan iz mog rodnog grada došle izbje-
u struci, a radio je sve što je mogao kako mi neko pomaže, to mi je poniženje. Radio glice ovdje kod mene na ručak, prikupili
bi prehranio porodicu. Rekao je i da bi vo- sam i kao vozač, ali to mi nije posao”, priča smo im nešto odjeće. Supruga je skoro sve
lontirao samo da bi se osjećao korisnim, a Adil, te napominje da mu je najstariji sin vrijeme preplakala dok su bili tu. Pričali
i kako bi radio posao koji voli. otišao u Njemačku kod rodbine: “Sad tamo su mi da su ih žestoko tukli na granici s
Skoro dvije godine poslije naše prve uči jezik, smješten je u studentskom domu, Hrvatskom, uzeli im mobitele i novac. Re-
posjete, saznajemo da je Adil sve do prije poslije čega je planirao upisati studij. Nez- kli su mi da slovenska policija razbija sve
pet mjeseci radio u jednoj privatnoj sto- godno je, mlad je i razmišlja o tome gdje što nađe, a da Hrvati kradu i uzimaju. I ne
matološkoj ordinaciji, da bi nakon godinu ima bolju perspektivu. On mi kaže: ‘Babo, samo to. Pasoše i dokumentaciju koju nađu
dana rada dobio otkaz. Kao razlog, naveli šta ću ja tu sada da učim i idem na fakul- pocijepaju i vraćaju ih u Bosnu. Momci iz
su mu da je on ipak čovjek u godinama tet i onda da budem kao ti stomatolog, ili mog grada kažu da im je dosta loše ovdje,
(iduće godine puni šezdeset), da su mladi nešto drugo, i zarađujem 900 ili 1.000 ma- da su uvjeti nikakvi. Velika tuga za moj
doktori efikasniji, agilniji i produktivni- raka?! Da jedva kraj s krajem sastavljam i narod, s tim da je od svih izbjeglica koje
ji, te da za njega tu više nema mjesta. Od da jedva prehranjujem svoju porodicu. U sada možete naći u Bosni najmanje njih
tada je bez posla, a porodicu prehranjuje Njemačkoj ljudi koji prodaju povrće tri puta iz Sirije”, tvrdi Adil.
STAV 19/12/2019 47