Page 48 - STAV broj 250

DRUŠTVO

Ratno stanje za njega kao da sve ove
godine nikada nije prestalo, pa i sada po-
sljedice ratova osjeti na svojoj koži. Pri-
sjeća se agresije na Bosnu i Hercegovinu.
Jedno vrijeme radio je kao vozač pri Sau-
dijskom komitetu.
“Imao sam dokumente Saudijskog ko-
miteta da sam sekretar kako bih lakše pro-
lazio granice. Nebrojeno puta sam radio
ture i dovozio humanitarnu pomoć. Sjećam
se da su Hrvati u Hercegovini bili najgori.
Izuzetno loše su postupali s ljudima, bili su
mnogo gori od Hrvata u Hrvatskoj. Razlika
kao između neba i zemlje. Sjećam se da su
pretresi na granicama bili žestoki. Mi smo
kao stranci i kao humanitarna organizacija
imali poseban status. Od UNHCR-a i od Sa-
udijskog komiteta imali smo brojne dozvole
koje su nam trebale da neometano radimo
svoj posao. Ali, ipak, svaki put kada smo
prolazili, morali smo graničarima i ljudima
na punktovima davati šteke cigara, Marlbo-
ra, boce viskija, poklone, kako bi nas pustili
da neometano nastavimo. Onda su i oni već
bili naučili, čim vide naše vozilo, bez pitanja
i zaustavljanja nas puštaju. S druge strane,
svi su znali da idemo kroz Zapadni Mostar,
što je značilo da prvo Hrvatima dijelimo hu- uvijek sam vozio naprijed, nikad u rikverc. zadržavanja prošli, kao i sve punktove na-
manitarnu pomoć, pa tek onda Bošnjacima.” Ne daj Bože da je zatrebalo, mislim da to kon toga. Tako je to kad Allah, dž. š., po-
Adil pojašnjava da nikada prije u živo- ne bi dobro prošlo, jer to niti sam vježbao šalje pomoć. Kada smo došli u Jablanicu,
tu nije vozio kamion, te da za tu kategoriju niti sam znao”, kroz smijeh će Adil. onda sam saznao da sam čovjek koji je, uz
nije imao položen vozački ispit. “Međutim, Ubrzo nakon obuke, zajedno s Hamom, Allahovu pomoć, u Bosnu i Hercegovinu u
u ratu sam za jedan zadatak trebao ima- profesionalnim vozačem iz Nevesinja, oti- vlasništvo Armije RBiH dovezao prvi he-
ti vozačku dozvolu za kamione, jer sam šao je do Rijeke, gdje ga je čekao kamion likopter. U Jablanici su čekali mehaničari
kamionom trebao prevući određeni teret koji je trebao prevesti do Jablanice. “U to koji su ga sastavili, čini mi se, iz nekoliko
iz Rijeke u Jablanicu. Za jedan dan sam vrijeme nisam znao šta tačno prevozim, hiljada dijelova”, prisjeća se Adil.
u Sarajevu dobio dokumentaciju da sam znao sam da su neki dijelovi nečega na-
vozač kamiona, nakon čega su me preba- tovareni i sakriveni u hurme, deke, i sve “NE ZANIMA IH NIŠTA OSIM NAFTE”
cili u Vrapčiće kod Mostara. A ja nisam ostalo što je dolazilo u pomoći koju smo Kaže kako se uopće ne može napraviti
znao ni gdje se ključ stavlja. Sve sam to u stalno prevozili. Došli smo do granice s komparacija između rata u Bosni i Her-
Vrapčićima naučio, dva mjeseca sam vo- Hrvatskom u Metkovićima. Sve je bilo u cegovini i ovog što još traje u Siriji. “Uz
zio i vježbao. I dobro sam uvježbao, samo, redu i tu smo uspješno i bez pretjeranog dužno poštovanje svim žrtvama, pogotovo

48 19/12/2019 STAV