Page 57 - STAV broj 250

Novine su neko vrijeme tako stajale, jer
nije znala odakle da počne. Zatim je kon-
taktirala rahmetli Mirzu Sadikovića, koji
je bio u Ljiljanima od samog početka i
koji joj je pričao o detaljima i počecima
rada Ljiljana, okolnostima u kojima su
radili, te joj dao sve potrebne informacija
kako bi mogla početi svoje istraživanje.
“Ljiljani su bili sedmični list, a prvi
broj izašao je 12. septembra 1992. godine
kao Glasilo Unsko‑sanske operativne grupe
Armije OS RBiH, a kao podlist tadašnjih
novina Slobodna Bosna, koje su štampane
u Bihaću. Prvi broj je izašao kao brošura
na četiri lista i na malom formatu i takvih
je izašlo 7-8 brojeva. List je dugo printan
u crno-bijelom izdanju, a tek kasnije do-
bija obrise pravih novina koje imaju sve,
od izvještaja, komentara, kolumni, član-
ke o kulturi, humor, križaljku. Zatim se
uvrštavaju i pisma krajiške dijaspore koja
su objavljivana u Ljiljanima. Kada sam
istraživala Ljiljane, obradila sam sve, od
reportaže, vijesti, kolumne do crtica koje
su pisali borci s prvih borbenih linija, dje-
čijih pjesama koje su objavljivane, sport-
skih rezultata sa svjetskog nogometnog
prvenstva, intervjua i komentara. Iako
su novine počele kao glasilo 5. korpusa
u vidu brošure, s vremenom su prerasle u
prave novine i imale sve ono što savreme-
ne novine imaju”, objašnjava Vojniković.
Teško je nabrojati sva imena koja su
prošla kroz redakciju Ljiljana, ali nekoli-
cina njih može se stalno povezati s ovim
listom: Jasmin Halkić, Ešref Hodžić, Ve-
dad Mujagić, Muhamed Beganović, Emin
Huskić, Dijana Šabanović, Senad Hodžić,
Ado Alagić, Nedžib Vučelj, Merima Ćurt,
Zemka Seferagić, Rizo Džafić, Enes Beši-
rević, Edhem Šahinović, Nijaz Glumac,
Jasmin Bajrić, Agan Braco Skenderović,
Safet Keškić, Aleksandra Vinčar, Smajil To-
romanović, Samir Tulić, Gorica Čataković,
Nermina Salihodžić, Mehmedalija Sarajkić,
Emir Sedić, Edin Zeljković, Ademir Mesić,
Senada Avdagić, Senija Džafić, Dilajla Zja-
kić, Hasan Oraščanin, Zlatko Pečenković,
Suad Begić, Zumreta Behrić, Šuhret Fazlić.

TEKSTOVI BEZ MRŽNJE
Dalila Vojniković razgovarala je s
novinarima koji su pisali u Ljiljanima, a
oni su joj pričali o uvjetima i okolnosti-
ma u kojima su radili. Ističe kako nisu
bili plaćeni, osim kada bi povremeno do-
bili nešto novca, a išli su i po linijama,
razgovarali s borcima izlažući se tako i
riskirajući vlastiti život da bi građani-
ma donijeli vijesti s linije, reportažu ili
intervju s nekim od boraca i komanda-
nata. Većinom su svi novinari imenom i
prezimenom stajali iza objavljenih tek-
stova, vrlo su rijetko tekstovi potpisivani
kao redakcijski.

STAV 19/12/2019 57