Page 53 - STAV broj 174
P. 53
STAJALIŠTA
Apokrifni frazarij
Kad samo sjećanje ostane
NAJJAČI BRAT
Derviš je izgledao drukčije od bilo koga u njegovoj tamnoputoj i
Piše: bučnoj porodici. Bio je plav. I ličio je na Herkulesa iz filmova koji su
Irfan HOROZOVIĆ u to vrijeme dolazili u naš grad. Jedina razlika između njega i glumca
koji je igrao Herkulesa bila je u tome što je Dervišovo maljavo tijelo
bilo prekriveno tetoviranim ženama, zmijama i sličnim stvarima. Kad
se umivao i prao na česmi u dvorištu, te su žene poskakivale kao da
se bude iz sna. O zmijama da i ne govorim
Nekih se prizora iz djetinjstva jed- A onda se jednog dana dogodilo nešto mjeseci mogli vidjeti u našem malom kinu
nostavno ne možemo osloboditi. nezamislivo. Nešto što sam vidio i što ni “Vrbas”. Kovčeg mu je bio prekriven ra-
Ne možemo ih ni protuma- dan danas ne mogu u potpunosti razumje- zličitim naljepnicama egzotičnih gradova
čiti iako su naizgled posve ti. Osim čitave priče koju sam zapamtio i hotela (sve mi se to činilo nekako lažno
jednostavni. takvu kakva se ukazala pred mojim očima. u tom trenutku).
Tu je stajala i Dervišova Razija.
Koliko sam se samo puta sjetio tog što Jednog dana Derviš se, kao i obično, Kad su ugledali čovjeka koji je ličio
se dogodilo u staroj avliji?! Čak sam mož- umivao na česmi. Onda se začula galama i na nekog tajanstvenog prodavača, oboje
da u jednom od onih razgovora-sjećanja u avliju je ušao njegov glavati i trbati brat ispustiše sve što su držali (Derviš ručnik,
nekome i ispričao. Ramadan. Tražio je Derviša i galamio na Razija Dervišov pribor za brijanje) i po-
njega. Derviš je najednom izgledao zbu- trčaše mu u susret – u zagrljaj.
Nikad to nisam zapisao. Sve do tre- njen. Nije smatrao da je kriv zbog onoga Ko bi drugi mogao biti taj mršavi,
nutka kad je pripreman jedan izbor mojih za što ga je brat optuživao. Ali brat Ra- umorni čovjek ako ne Sakib – onaj kojeg
knjiga za mlade. madan nije htio ni čuti. Zalijepio mu je se Ramadan uplašio kad je Derviš samo
šamarčinu. I tu se završilo sve. Iskopnila spomenuo njegovo ime.
Bio je tu i rukopis Skrivenog sokaka is- je Dervišova snaga. Sutradan sam vidio Sakiba na avlij-
punjen mnogim uspomenama. skoj česmi. Bio je gol do pojasa i pljuskao
Tad je kazao nešto što mi se učinilo se. Nije više izgledao mršav. I on je bio
Međutim, kao što se to kod nas često neobičnim. Možda zato što to nisam oče- tetoviran, ali samo na nekoliko mjesta.
dogodi, izbor nije izišao. kivao od Derviša. Mnogo manje nego Derviš. Njegove su
tetovaže izgledale zagonetno. I opasno.
Nema ga, kao što nema ni kuće i pro- – Vidjet ćeš ti kad dođe Sakib! – pro- Ništa više na njemu nije bilo lažno.
zora na njoj kroz koji sam gledao u su- derao se izobličeno. Podigao je glavu i pogledao u mene.
sjednu avliju. Čini se da je čitavo vrijeme znao da ga
Ličio je na sasvim malog dječaka dok gledam.
Nema ni ljudi iz te avlije. je to izgovarao. Namignuo mi je, a ja sam se prijazno
Ostalo je samo sjećanje. nasmiješio.
I nešto u tom sjećanju što nisam sebi Ramadanova ručerda, koja se spre- I to je bilo sve.
uspio protumačiti do dana današnjeg: mala da Derviša pljusne i s druge strane, Nisam ga više vidio.
Derviš je izgledao drukčije od bilo koga zastade u zraku i odmahnu nešto neoba- Mala kuća u kojoj je živio njegov brat
u njegovoj tamnoputoj i bučnoj porodici. vezno, a zatim potapša mlađeg brata po i gdje je došao u posjetu sad je bila mir-
Bio je plav. I ličio je na Herkulesa iz fil- obrazu, gotovo nježno, kao “ovo je bila na i spokojna. Čak i kad je u nju svraćao
mova koji su u to vrijeme dolazili u naš šala, Derviše”. Ramadan.
grad. Jedina razlika između njega i glumca Čitav jedan neispisani, nepročitani
koji je igrao Herkulesa bila je u tome što Nisam znao ko je Sakib. roman.
je Dervišovo maljavo tijelo bilo prekrive- Jednom sam samo čuo da je to njihov Njegovi likovi razbježali su se po šaru
no tetoviranim ženama, zmijama i sličnim najstariji brat koji je mornar i plovi po ne- i izgubili u nepoznatom.
stvarima. Kad se umivao i prao na česmi u kim dalekim morima, a kad nije na bro- Ipak, ne mogu to zaboraviti. Tad sam,
dvorištu, te su žene poskakivale kao da se du, živi čas u jednoj, čas u drugoj zemlji. čini mi se, nešto vidio ili shvatio. Možda
bude iz sna. O zmijama da i ne govorim. Prošlo je mnogo dana od tada. to da je snaga nešto što se skriva u čovje-
Zašto se Derviš uvijek pljuskao na avlij- Stvari su se vratile u svoju kolotečinu. ku. Nešto što se ne vidi tako jednostavno
skoj česmi? Možda u kući nije ni imao vode. Kao da se ono nije ni dogodilo. izvana. n
To nismo znali. Nije nam bilo ni važno. Ipak, jedne nedjelje dogodilo se nešto.
Gledali smo ga s prozora ili iz susjednih Derviš se upravo brisao kad je u avliju
bašči i divili se njegovim mišićima. ušao neki visok, mršav čovjek u bijelom
Mislili smo da je on zasigurno naj- odijelu s bijelim šeširom i čudnim put-
jači čovjek u našem dijelu svijeta. Naš nim kovčegom od pletenog šiblja. Kao da
Herkules. je izišao iz nekog od filmova koje smo tih
STAV 5/7/2018 53
