Page 56 - STAV broj 174

DRUŠTVO

od tog broja, 64 je porušila srpska vojska,
a jednu muslimanske snage. Navodno, od
60 ostalih crkvi koje su porušene, 53 su
porušili Srbi, a 7 Bošnjaci. Srpske oružane
snage potpuno su uništile i 8 samostana.
Od 54 teško oštećene župske crkve, 40 su
oštetili Srbi, a 13 Bošnjaci. Teška ošteće-
nja pronađena su na 53 crkve – njih 40
oštetili su Srbi, a 13 Bošnjaci. Od 14 teš-
ko oštećenih samostana, 9 su oštetili Srbi,
a 5 Bošnjaci. U posljednjem ratu u većoj
ili manjoj mjeri stradalo je 185 župnih
crkvi, 168 crkvi, 227 kapela, 226 župnih
kuća i objekata, 30 samostana.

ZAŠTO SE NIJE RUŠILO VIŠE Naime, u Sarajevu neformalno postoji i umu i šejhu kojeg opisa danski novinar i
Saborna džamija, tako su Sarajlije šalji- publicist u djelu U susret Omeru Muhtaru.
Naravno, najveći broj porušenih sa- vim tonom imenovali Sabornu crkvu, Ali, hvala Bogu, ima i drugačijih pri-
kralnih objekata pripada najbrojnijoj kon- time aludirajući na to da su u ratnom pe- jatelja, suštinskih vjernika, muslimana,
fesiji, muslimanima, tu je rušilački nagon riodu tadašnje vlasti, ali i građani, čuvali praktikanata koji drže do svoje vjere i
išao do kraja. S druge strane, činjenice crkvu kao džamiju. U tom vremenu zla, a vjerskog identiteta, istovremeno vole dža-
tvrdoglavo kazuju kako su najmanje sami u kontekstu srušenih sakralnih objekata mije i poštuju crkve, koji su bez obzira
muslimani rušili sakralne objekte drugih. sve tri konfesije, mogu se ogledati sva tri na zle jezike davali prilog za izgradnju
U pokušaju da se djelomično odgovori na naroda. “Sačuvana Saborna crkva u Sara- spomenika ispred sarajevske Katedrale
razloge i uzroke takve prakse može se po- jevu i srušena džamija Ferhadija u Banjoj Srca Isusova. Njima nikada, kao Huse-
segnuti za sljedećim primjerom. Naime, Luci govore sve o nama i njima. Ovi ka- in-begu ili Ilhamiji, nije smetala crkva.
prenosi se kako je šejh koji je organizi- meni svjedoci ne lažu i mogu stati nasu- Jedan takav s imenom nježnim kao cvijet
rao i blizu dvadeset godina vodio pokret prot sve njihove propagande.” jasmin govorio je: “Meni crkva ne smeta,
otpora italijanskoj okupaciji Libije jedne bio bih musliman i kada bih živio usred
prilike odbio strijeljati zarobljene Italija- Danas, dok teče treća decenija posli- Vatikana.”
ne, iako su njegovi potčinjeni tražili da je rata, obnovljena je i obnavlja se većina To je ta spoznaja i aksiom u vezi s ko-
se strijeljaju zarobljenici kao odgovor na sakralnih objekata. Ferhadija džamija, jim nema raspredanja. Za miša je pad u
velike klanice nad muslimanima koje su Manastir Žitomislić, franjevački samostan potok koban, a za lava tek svježina. Da-
bezdušno priređivali italijanski vojnici. Plehan, Saborna crkva u Mostaru i Aladža nas su džamije Ferhadija i Aladža, ali i
Na zahtjev svojih potčinjenih da se povedu džamija. Svjetonazor mora ostati isti, bez Manastir u Žitomisliću, Saborna crkva u
za primjerom italijanskih vojnika, šejh je obzira na sugestiju saputnika s početka Mostaru, franjevački samostan na Pleha-
rekao: “Oni ne mogu biti naši učitelji!” priče, džamije fotografiramo s ljubavlju, nu, svojim uzdizanjem porazile duh ru-
slikom i riječju, a crkve s nimalo manje šitelja, duh vandala koji su rušili u ime
A ko je to naš učitelji? To nikako ne poštovanja. Ko će ga znati, možda u tome niske strasti ili lažne vjere. Iskrena vjera
mogu biti rušitelji. Prije svega, to je sveti i ima hereze, kojoj će presuditi kao što je gradi i još je pred nama pobjeda. Ožiljci
tekst koji kazuje: “(…) svakome od vas šejhu Abdulvehabu Ilhamiji neki Dželalu- će ostati kao opomena kako vraga treba
Mi smo odredili (različiti) zakon i način din-paša, ili neki kršćanski fanatik sličan držati u vreći.
života. A da je Allah htio, On vas je mo- onima koji su uhvatili i objesili 1931. go- Desi se pokoji incident novog skrnav-
gao učiniti jednom i jedinom zajednicom: dine pustinjskog lava Omera Muhtara. U ljenja sakralnih objekata, poopćavanjem
ali On je htio drugačije da bi vas iskušao tome i jeste sva tragedija, hladna kao lede- posebnog postoje težnje pojedinaca da se
onim što vam dariva (...).” Drugostepeni nica. Ali, jednog dana čovjek će stati pred takav incident pripiše cijelom narodu koji
religijski izvor, također, upozorava i po- svoja djela i nedjela, što je sigurno bilo na nije rušio ni onda kada je mogao prona-
ziva: “Žene, djecu, starce, sveštena lica,
bogomolje, ne dirajte!” Za tim tekstom
povela se većina muslimana u situacijama
kada je na rušilačku strast mogla odgovo-
riti istom takvom strašću. Dignuti ruku
na crkvu čin je protivljenja volji Božijoj.

Prenosi se kako je šejh koji je organizirao i blizu dvadeset ći razlog više. Ako se želi biti sa sobom
godina vodio pokret otpora italijanskoj okupaciji Libije iskren, takve teze ne mogu se potkrijepiti
jedne prilike odbio strijeljati zarobljene Italijane, iako realnom slikom na terenu, one su pucanj
su njegovi potčinjeni tražili da se strijeljaju zarobljenici u prazno ili benigna manifestacija slična
kao odgovor na velike klanice nad muslimanima koje su ratnoj ostrašćenosti rušitelja. U nanovo
bezdušno priređivali italijanski vojnici. Na zahtjev svojih uspravljenim sakralnim objektima lije-
potčinjenih da se povedu za primjerom italijanski vojnika čimo sami sebe. Iako su te bogomolje
šejh je rekao: “Oni ne mogu biti naši učitelji” ratnim uzrocima osiromašene nekadaš-
njim vjernicima, tu se ipak cijeli i vida
frustracija i rana iskrenih vjernika, pri-
padnika svih triju konfesija. Iz tih rana
nanovo izrasta nada, vrela kao pustinja
šejha Omera Muhtara. n

56 5/7/2018 STAV