Page 19 - STAV broj 190

ZDRAVO, BOSNO, STIŽEM IZ SARAJEVA

Ratni putopisi (2)

“ZBOGOM” PRETVORITI
U “ZDRAVO”

Strahovita je snaga zaborava! Čim sam saznao za postojanje tunela (ljeta 1993. godine), krenuo sam u
sređivanje dozvola da iziđem na slobodne teritorije, dokle mi bude dopušteno, da svojim očima vidim rađanje
jedne narodne vojske, da opišem to što vidim, da ta buduća vojska vidi svog “narodnog” pjesnika, s obostranom
nadom da će možda od toga susreta i njemu i njima biti ljepše i lakše. Pamtim da smo preko Igmana “putovali”
punih sedam dana. – Ali da nije urađena TV reportaža (s Mirzom Huskićem), da nisu urađeni ovi zapisi, sve bi
požderala zvijer zaborava. Data u ovim zapisima, živa, neposredna historija pokazuje svoju žilavost i činjenicu
da su se mnogi od naših današnjih problema koprcali u povijesnoj bešici već tih dana i godina. Hvala redakciji
Stava što je prepoznala gotovo zaboravljenu životnost i živopisnost ovih zapisa. I oni su dio naše historije

Piše: napravljen: ima pratilac, ima televizijska svjedoči nečemu što je još mlada da shva-
Abdulah SIDRAN ekipa, ima sekretarica-organizator, ona će ti: kako se manjkavosti i nedovršenosti
sjediti u Zenici, rade telefoni, ugovarati sistema pretvaraju u banalne tehničke
Uvojnom rukovodstvu, naravno, mjesta i gradove, mi skakati tamo-vamo, probleme koji znaju izgledati – nerješi-
imaju milion puta ozbiljnijih bri- vraćati se u Zenicu, pa dolaziti ondje gdje vo. Šta je na stvari?
ga i važnijih poslova nego što je je ugovoreno. “Dobro, kad je tako” – veli Jedna kola, jedan auto – da nas dove-
izlazak jednog pjesnika iz opko- Talijan, i ja nikako da vidim da nije do- de do polaznog mjesta – nije dovoljan. A
ljenog i opsjednutog grada. Za stolom se, bro i da nije tako. gdje naći druga kola, drugo auto? Traju
u komandi Prvog korpusa, nađe pet-šest intervencije, Mirza [Huskić] se sjeti da
poznatih mi od ranije vojnih rukovodio- Još je jedan veoma važan učesnik u pri- bi se moglo zamoliti Mufida Memiju, da
ca. Da ne uvrijede “slavnog” pisca, kriju premama za izlazak, šćerka mi, Miranda. pošalje Ibru, ipak je ovo i televizijski po-
osmijehe nad mojom brigom o sitnica- (Prepuna patriotskog zanosa, ostavila služ- sao. Tako će i biti, tako će se i obaviti, ali
ma: kako se obući, šta ponijeti, trebaju bu u našoj zagrebačkoj ambasadi, vratila je meni stalno u glavi ono što ne znam
li ribarske čizme, hoću li ponijeti pištolj. se, nakon šesnaest mjeseci izbjegličkog kako ću sakriti: postoji, u bošnjačkoj
(A burazer mi, Edo, ribolovac i planinar, potucanja, u svoje Sarajevo, željna svoje književnoj baštini, kazalica: “Zbogom,
donio hrpu opreme. Potrefio farbu – zele- raje, svoje sobice, svoga oca – a otac, eno, Bosno – odoh u Sarajevo!” – i razloge za
no, zeleno, pomalo maskirno, ali zeleno! – nađe prečega posla od druženja s njome. njenu psiho-socijalnu ispravnost, valja,
veli: “Hoću da mi izgledaš bolje od Alije!” Ne kazuje ona to tako, nego kaže: “A što danas, pretvoriti u dokaze za njenu ap-
Što se pištolja tiče, niko ne pita otkud mi, mene ne bi poveo?” I mogla bi, što jest- solutnu političko-povijesnu netačnost.
imam li dozvolu, pa šutim da mi ga je, na -jest, kao dobar novinar, ali joj ne valja što Valja “zbogom” pretvoriti u “zdravo”.
početku četničke agresije, poklonio prijatelj mi je šćer. Otkačimo to u sekundi.) Paku- Ne znam šta znaju drugi, oko mene,
I. P., da još nisam naučio pucati, niti jedan je šćerka očev prtljag, skupila se u stanu koji sa mnom zajedno kreću na put, ali
metak ispalio.) Nedžad Ajnadžić, smijući sva (preostala u Sarajevu) familija – Bože samo ja posigurno znam i osjećam kako
se, podiže nogu, pokazujući čiste teniske, dragi, kad sam u Ameriku išao, nije ih se sam se latio posla (upoznati svoj na-
veli: “Ja sinoć u njima proš’o!” ovoliko skupilo, sad do Konjica, Zenice rod, kazivati istinu) koji premaša moje
i Tuzle hoću da dođem, prate me kao da mogućnosti. Velik turban – pod njim
Tek ću kasnije shvatiti šta je Mustafa sam na Mars krenuo! hodže nema.
Hajrulahović Talijan htio reći kad mi oz- Helem nejse – idemo dalje. n
biljna lica kaza: “Ja ti savjetujem da ne Nosi šćerka prtljag do Korpusa, neće
ideš dalje od Igmana. Vrati se, pa ćemo sa da se vrati kući, ulazi s nama kod Šaćira,
EŠ KA VEOM (Štab vrhovne komande)
napraviti plan.” Odgovorim kako je plan

STAV 25/10/2018 19