Page 75 - BROJ 58 14.04.2016.

BOŠNJAK U NEW YORKU

Svijet u kojem djeca odrastaju uz Édouarda Maneta

TREBA MAŠTE DA TE

SLIČICA IZ UDŽBENIKA

OBORI S NOGU

Kada sam doselio u Amsterdam i raspakirao krpice, rekoše
mi komšije da je Rembrandtov atelje u blizini, s druge strane

Piše: kanala. Jednom, vraćajući se iz granapa, odlučih baciti pogled.
Nebojša Prostorija je bila mračna. Prodiralo je tek nekoliko svjetlosnih
ŠERIĆ ŠOBA
zraka. Baš kao i na njegovim slikama. Sutradan se nađoh u
Rijksmuseumu i zaredah po Rembrandtu. Atmosfera njegovog
ateljea nosila me od slike do slike

tajao sam ispred poznate slike. Nije učiteljica. Shvatio sam da je to jedina prava U muzeju moderne umjetnosti u Fila-
mi se činila toliko snažnom i ge- škola, da je moguće ići naprijed samo uz delfiji mahsuz sam otišao pogledati Du-
nijalnom kao kad sam je nekada neposredan dodir s velikom umjetnošću. champovo čuveno “Veliko staklo”, kao i
Sdavno gledao kao sličicu u udžbe- Kada sam doselio u Amsterdam i raspa- “Fountain” i ostale njegove ready-made
niku iz historije umjetnosti, iz koje sam kirao krpice, rekoše mi komšije da je ate- radove, ali sam se na kraju zalijepio za
tih dana sve biflao napamet. Počeo sam lje u kojem je Rembrandt radio u blizini, njegovo ulje na platnu “Akt silazi niz ste-
uočavati detalje i gledati je kritički, na- s druge strane kanala. Jednom, vraćajući penice”, koje me je (počesto se to dešava)
laziti joj mane i na njoj dijelove koje su se iz granapa, odlučih da bacim pogled. oborilo s nogu. Čak me ni Brâncușijev
možda i nabrzaka urađeni. Naravno, dale- Čim sam ušao, mnogo toga mi postade ja- “Poljubac” nije toliko dojmio.
ko od toga da je slika bila loša, ali nekako sno. Prostorija je bila mračna. Prodiralo U münhenskoj Pinakoteki sam pored
sam mnogo više očekivao. To je bio prvi je tek nekoliko svjetlosnih zraka. Baš kao Albrechta Dürera i Hieronymusa Boscha
put da sam ušao u Louvre, i uopće u bilo i na njegovim slikama. naletio na neku sliku nepoznatog autora
koji muzej izvan Sarajeva, u kojem su bila Sutradan se nađoh u Rijksmuseumu i koju sam tako dobro zapamtio da bih je
izložena remek-djela svjetske umjetnost. A zaredah po Rembrandtu. Atmosfera njego- i danas mogao iz glave naslikati.
već sam bio u svojim kasnim dvadesetim. vog ateljea nosila me od slike do slike. A Po mnogim anonimnim galerijama
Kopkalo me kako to da nisam bio pro- onda ugledah i poznatu “Noćnu stražu”, posmatrao sam radove koji su me obarali
buđen na vrijeme, kako to da sa šesnaest sliku koju je tadašnja kritika napljuvala, s nogu, od umjetnika za koje nikad niko
godina nisam našao načina da odem vani a njega bacila u duboku sjenu. Nakon te nije čuo, a koji su tavorili u “čistilištu”
i vidim stvari koje bi mi zasigurno promi- slike, sve mu je krenulo nizbrdo. Ali on između uspjeha i totalne anonimnosti.
jenile život dok sam bio na samim poče- je nastavio dalje, došao do granice im- Danas, kada deseci miliona umjetnika
cima. Ali, niti se moglo niti je to bilo ko presionizma, a svjetlo je probijalo ispod svakodnevno proizvodi ogromne količine
ohrabrivao. Bilo je pametnijih, a i imućni- nanosa boje. umjetnosti, koje najvećim dijelom završe
jih, koji su išli kojekuda i gledali koješta. Najinteresantniju kolekciju holand- na smetljištima, čini se zaista nemoguće
I tako, vučem se kroz Louvre i po- skog slikarstva vidio sam u Hermitageu bilo koga izvući iz nepregledne mase i
smatram sliku za slikom, skulpturu za u St. Petersburgu. Sat sam stajao ispred postaviti ga na istaknuto mjesto. Svijet je
skulpturom. Prolazim pokraj njih ne za- Rembrandtove slike “Povratak bludnog preplavljen potpunim relativizmom koji
državajući se mnogo. A mislio sam da ću sina”. Oborila me s nogu. Nisam očeki- stvara ničim uklonjivu konfuziju.
ispred svakog rada stajati satima. Čovjek vao takvo nešto. Slika mi nije bila na “listi I tako, maštam da jednog dana odve-
se lahko navikne na dobro. Zatim primi- prioriteta”. Danima sam hodao gradom dem djecu nekog sarajevskog obdaništa
jetim gomilu djece dovedene iz obdaništa pod tim dojmom. Čak me ni Maljevič nije u neki veliki svjetski muzej, da sjednemo
kako sjede na podu ispred neke Maneto- tako dotukao, a s njegovim sam slikama na pod i pričamo o onome što se nalazi
ve slike i pažljivo slušaju šta im govori godinama očekivao susret. pred našim očima. n

STAV 14/4/2016 75