Page 31 - STAV broj 427

Nevjerovatna presuda Ejubu Hadžiću 1949. godine

SEDAM GODINA ZATVORA ZBOG TEKSTA

O ZABRANI ALKOHOLA U ISLAMU

“Prva noć nakon presude, začudo, bila je tiha, nikoga nisu ispitivali. U toj tišini noćnoj najedanput se
čuo jedan glas, neko je počeo učiti Kur’an. Ja sam siguran da je to bio neko od ovih naših koji su
bili osuđeni na smrt. Kratko je to trajalo. Onda najedanput čulo se da trči neko, stražar je trčao po
hodniku i počeo je vikati. I utišao se taj glas. I danas se sjećam tog glasa”, ispričao je sagovornik Stava.

Priredila: Alma ARNAUTOVIĆ
ako to u današnjim okolnostima zvuči gotovo nezamislivo,
Ejuba Hadžića su 1949. godine komunističke vlasti u Ju-
goslaviji uhapsile i osudile na sedam godina zatvora jer je,
Iosim što je pripadao pokretu “Mladi muslimani”, napisao
tekst pod “Zašto je u islamu zabranjen alkohol”.
Ovaj stručnjak za poljoprivredu, koji je studirao u Zagrebu,
u zatvoru je “odležao” sedam godina, a potom je ponovo uhap-
šen trideset i četiri godine kasnije, no uprkos hapšenjima, ostao
je vjeran ideji “Mladih muslimana” i principijelno je, uprkos
različitim neugodnostima i štetama koje je trpio, slijedio put
ovog pokreta i, na kraju, put islama kao religije.
Prvo hapšenje desilo se 24. maja 1949. godine u Zagrebu. Te
je noći u glavnom gradu Hrvatske uhapšeno najmanje trideset
ljudi. Hadžić je u zatvoru u Zagrebu proveo četiri-pet noći, a
onda je transportiran u Sarajevo, gdje je ispitivan tri mjeseca. “Nisu na mene lično vršili pritisak kao što su vršili recimo
“Bili su vrlo teški uslovi, bila je velika glad, velika ušlji- na jednog Saliha Behmena ili Omera Behmena. Salih je osu-
vost. Ja sam tri mjeseca bio u istoj košulji, u istom donjem vešu đen na najdužu kaznu izolacije od dvije godine. Samice total-
i u istom odijelu u kojem sam uhapšen, da se nikad nisam ni ne. Drugi su bili, i ja sam recimo, bio po mjesec, ili po petnaest
presvukao ni okupao za ta tri mjeseca. Bilo je i premlaćivanja. dana. Ali on je bio dvije godine Kad je izašao iz samice, pričao
Mene su tukli, ali kad sam na kraju saznao kako su neki dru- mi je: ‘Sad kad sam izašao, meni je čudno da slušam ljude kako
gi prošli, ja sam prošao odlično”, ispričao je Hadžić novinaru govore.’ Bilo je teško, zaista teško”, prisjeća se.
Anesu Džunuzoviću, a tekst je objavljen u časopisu Stav u junu
prošle godine. PORODIČNA IDILA I KRAJ KARIJERE
Po izlasku iz zatvora uslijedio je normalan život u onoj mjeri
BRAVO, EJUBE koliko se to može kazati za život bivšeg osuđenika. Hadžić je
“Volio bih istaći jedan detalj s pretresa, sa suđenja. Kada završio Poljoprivredni fakultet, zaposlio se u struci, a ubrzo je
me je ispitivao javni tužilac Enver Krzić, između ostalog me oženio voljenu suprugu Muniru, s kojom je dobio dvojicu sino-
pitao jesam li pisao članke za Mudžahid, časopis ‘Mladih mu- va. Sreću, harmoniju, međusobnu ljubav i poštovanje upotpu-
slimana’. Odgovorio sam da jesam i da je on bio edukativnog njavala je Hadžićeva karijera koja je išla uzlaznom putanjom.
sadržaja. Pitao me onda da navedem primjer šta sam recimo Idila je zaokružena gradnjom kuće u Sarajevu. Hadžić je radio
čitao, a meni je palo napamet pa sam rekao da sam pročitao da u Maroku, Alžiru, Libiji, a onda je izabran da bude UN-ov di-
je u Bosni ranije bilo 350 medresa, a da sada (1949. godine, op. rektor za poljoprivredne projekte u Mozambiku i pripremao
a.) ima samo jedna. Na što je on bijesno rekao: ‘I dosta vam je se da krene.
ta jedna.’ Kad sam kasnije sjeo u prvi red osuđenika, iza mene Zbog kontakata koje je održavao s prijateljima iz “Mladih
je bio Omer Stupac, koji je kratko rekao: ‘Bravo, Ejube.’ Bilo muslimana”, među kojima je bio i Alija Izetbegović, koji mu
mi je drago što sam ostao dosljedan i čvrst. Osuđen sam na se- je sa suprugom došao i na naselje, Hadžić je ponovo uhapšen
dam godina i svih sam sedam odležao, bez dana pomilovanja.” 23. aprila 1983. godine.
Hadžić je naveo da se, kada je pročitana presuda i kada je “Ispitivali su me četiri dana i četiri noći i onda pustili. Kažu,
bilo jasno da su na smrt osuđeni: Omer Stupac, Halid Kajtaz, dobro si prošao. Oduzeli su mi pasoš, tako da nisam mogao otići
Nusret Fazlibegović i Hasan Biber, salom koja je bila puna lju- u Mozambik. I tako sam ja od 1983. godine izvan posla. Vrati-
di, prolomio aplauz. Među prisutnima bilo je najviše omladine li su nam pasoš, čini mi se, 1988. Munira i ja iste godine otišli
koja je šetala korzom pa došla da prisustvuje izricanju presude. smo na hadž”, naveo je Hadžić, koji je period Agresije na Bosnu
Tokom sedam zatvorskih godina Hadžić je radio na izgrad- i Hercegovinu proveo s porodicom u Francuskoj, gdje je koliko
nji vile u Stojčevcu, potom dvije godine u rudnicima u Kaknju je mogao, nastojao prikupljati pomoć za svoje sunarodnjake i
i Zenici. Slobodno vrijeme mladomuslimani su uglavnom ko- širiti istinu o krvavim događajima na ovim prostorima, dok je
ristili za edukaciju, tako da je naš sagovornik mnogo čitao, a svoju kuću u Sarajevu bez razmišljanja stavio na raspolaganje
intenzivno se posvetio učenju francuskog i arapskog jezika. Armiji Republike Bosne i Hercegovine. n

STAV 12/5/2023 31