Page 11 - STAV broj 205
P. 11

ZDRAVO, BOSNO, STIŽEM IZ SARAJEVA



          Ratni putopisi (15)


          PROGNANICI I – POBJEGULJE





          Strahovita je snaga zaborava! Čim sam saznao za postojanje tunela (ljeta 1993. godine), krenuo sam u
          sređivanje dozvola da iziđem na slobodne teritorije, dokle mi bude dopušteno, da svojim očima vidim
          rađanje jedne narodne vojske, da opišem to što vidim, da ta buduća vojska vidi svog “narodnog” pjesnika,
          s obostranom nadom da će možda od tog susreta i njemu i njima biti ljepše i lakše. Pamtim da smo preko
          Igmana “putovali” punih sedam dana. – Ali da nije urađena TV reportaža (s Mirzom Huskićem), da nisu
          urađeni ovi zapisi, sve bi požderala zvijer zaborava. Data u ovim zapisima, živa, neposredna historija
          pokazuje svoju žilavost i činjenicu da su se mnogi od naših današnjih problema koprcali u povijesnoj
          bešici već tih dana i godina. Hvala redakciji  Stava što je prepoznala gotovo zaboravljenu životnost i
          živopisnost ovih zapisa. I oni su dio naše historije










                          Piše:
                          Abdulah SIDRAN


            Šta sam radio                   poduhvatom. I šta ćemo s onim što odo-  muslimanske, kao da u knjizi ima Egipća-
            sve ove godine?                 še na zapad, onim silnim zagrebačkim   na, Turaka, Alžiraca, Palestinaca i njiho-
            O čemu pjevao                   bosanskim “patriotima”, ponekad mi se   vog narodnog pjesništva), do Semezdina,
            trideset ljeta?                 učini da ih je više tamo nego ovdje, svi   Jasmine i Bisere...
            Prvih deset                     neke k’o đoja važne poslove rade, polomi-  Sad, natovareni k’o mazge, idemo u taj
            o ljubavi.                      še se... Kad ono dođoše avionom na Boš-  planinarski dom. Pogorjelica. Da upamti-
            O ljubavi                       njački sabor i Skupštinu, pa odboraviše   mo mjesto gdje tako nadrljasmo. U domu
            drugih deset.                   u Sarajevu dan-dva, doslovce mi se, od   ustaju na noge domaćini i vojnici, sve pred
            I još deset                     mučnine, prevrtala utroba, u ono kišno   nas iznose, čorbu, kahvu, i još pitaju: “Ho-
            o ljubavi.                      jutro, dok ih gledah kako se, ispred “Ho-  ćete li još?” Hoćemo, jaštaradi, samo dodaji.
            Kako je nemam,                  lideja”, utrpavaju u transportere. I još me   Čekat ćemo ovdje, ko zna koliko, da
            o ljubavi pjevao.               onaj pozdravlja: “Čuvaj se!” Ne kažem,   nešta iz Fojnice dođe i povuče onog Više-
            Kad se načas zgodi,             a mislim kako bi ponekad one avionske   građanina sa šleperom, da savlada uspon.
            ljubav slavio.                  nesreće mogle imati smisla. Toliko đu-  Onda ćemo, ako Bog da, silaziti, na Foj-
            Podari mi, Allahu dragi,        breta o jednom trošku. Pa se odmah, u   nicu – imaju i tu dvije crne tačke, oko Ba-
            još koji dan i godinicu         sebi, pravdam pred Bogom. Sjetim se – to   kovića, bije ustaša, PAM-ovima, PAT-ovi-
            da o ljubavi                    mi se puno svidjelo u knjigama o islam-  ma – pa dobrim putem prema Moštrama,
            kakvu pjesmu skrojim!           skoj vjeri – da Allah ne kažnjava za ono   to je skoro u Visokome.
                                            što čovjek pomisli. Ne ide ni u kakav ra-  Utorak je, a iz Sarajeva krenusmo u
            Evo me k’o Dara Sekulić. Pjesmicu   čun. (Još jedna komparativna prednost te   četvrtak.
          sastavio a da ni olovke uzeo nisam. Kad   vjere. Zbog tih prednosti – njih je Zapad   Namirit ćemo nespavanje, kosti će se
          Dara olovku uzme, pjesma je već gotova.  svjestan, itekako – i ubijaju sve što im na   nekako zgrijati, evo smo se najeli i napili,
            Ona je sad s unucima, u Vojvodini, u   islam miriše.)              ko voli – eno mu pejzaža, olimpijskih! Eno
          nekom kampu, Sremska Kamenica, ima   Ja noćas na karoseriji sastavio pjesmicu,   mu neba i borova, k’o u dječijoj crtanki!
          status izbjeglice. Mašta o tome da neka-  tražeći odgovor na pitanje šta je to temelj-  Još samo da je negdje kakvog kupati-
          ko dođe do – Indije. Sinovi su joj ovdje,   na supstanca bošnjačkog naroda. Ljubav,   la, kakve vruće vode! Otkada se ne poja-
          s nama i uz nas. Koliko će nam samo pa-  ljubav. Pravičnost. Potreba za ljubavlju i   vi – kada?!
          meti i dobre volje trebati da razlučimo,   potreba za pravičnošću: Sevdah i merha-  Dat će Bog, biće i tog.
          među onima što odoše na istok, izbjegli-  met. Ko ne vjeruje, nek pročita knjige. Od   Ne budi – ćorava mačka. Kako ono
          ce od pobjegulja, onoga ko je otišao iz   Biserja (antologija bošnjačke književno-  reče Muhamed Imamović? Sve se odvija
          nužde, od onih čiji je odlazak jasan znak   sti, sastavio Alija Isaković, samo ga, prije   po planu, što se ne dogodi danas – dogo-
          solidarnosti s velikosrpskim projektom i   dvadeset i kusur godina natjerali da kaže:   dit će se u drugom danu.   n


                                                                                                    STAV 7/2/2019  11TAV 7/2/2019  11
                                                                                                    S
   6   7   8   9   10   11   12   13   14   15   16