Page 56 - STAV broj 205
P. 56

DRUŠTVO



          Bošnjaci nisu bili priznati kao zaseban   Bosanskohercegovačka književnost jeste, dakle, književnost vezana
          narod niti je bila priznata zasebnost nji-
          hove književnosti. Bosanskohercegovačka   za bosanskohercegovačku državu bilo u sadašnjosti, bilo u prošlosti,
          književnost, pak, definirana je prije sve-  a bošnjačka književnost jeste književnost Bošnjaka kao naroda, pri
          ga u teritorijalnom smislu, dakle kao u   čemu ona nije omeđena granicama Bosne, već obuhvata cjelinu
          osnovi književnost vezana za prostor Bo-
          sne i Hercegovine, s tim što uz književ-  književnog stvaranja Bošnjaka, uključujući i bošnjačku književnu
          nu praksu današnje Bosne i Hercegovine   praksu iz Sandžaka ili Hrvatske, Makedonije ili Turske, ili bilo koje
          ona može obuhvatiti i književnu praksu
          vezanu za nekadašnji, povijesni prostor   druge naše domovinske zemlje ili dijasporne sredine
          Bosne i bosanski povijesni kontekst. I
          to je ključna razlika između bošnjačke   STAV: Zato u knjizi Bošnjačka i bosan-  Tako su, unutar okvira osmanske, odnosno
          i bosanskohercegovačke književnosti –   skohercegovačka književnost govorite   orijentalno-islamske kulture i civilizacije,
          bosanskohercegovačka književnost jeste,   i o pojavi bosanskohercegovačke inter-  svoju stariju književnost Bošnjaci – bo-
          dakle, književnost vezana za bosansko-  literarne i interkulturalne zajednice? O   sanski muslimani pisali dominantno na
          hercegovačku državu bilo u sadašnjosti,   čemu je tu riječ?          orijentalno-islamskim jezicima (turskom,
          bilo u prošlosti, a bošnjačka književnost   KODRIĆ: Opet najjednostavnije govo-  perzijskom i arapskom), naročito onda kad
          jeste književnost Bošnjaka kao naroda, pri   reći, riječ je upravo o složenoj bosansko-  je riječ o elitnoj književnoj praksi, dok su
          čemu ona nije omeđena granicama Bosne,   hercegovačkoj književnoj situaciji, gdje   bosanski katolici pisali npr. (i) na latin-
          već obuhvata cjelinu književnog stvaranja   je moguće istovremeno govoriti i o bo-  skom, a onda kad su i jedni i drugi pisa-
          Bošnjaka, uključujući i bošnjačku knji-  sanskohercegovačkoj književnosti kao   li maternjim jezikom, najčešće su pisali
          ževnu praksu iz Sandžaka ili Hrvatske,   takvoj, ali i o bošnjačkoj te hrvatskoj i   različitim pismima itd., što je, naravno,
          Makedonije ili Turske, ili bilo koje dru-  srpskoj književnosti u Bosni i Hercego-  samo jedan primjer. Kasnije, od kraja 19.
          ge naše domovinske zemlje ili dijasporne   vini, kao i o književnostima manjinskih   i početka 20. st., tj. počev od vremena au-
          sredine itd. Naravno, bošnjačka i bosan-  zajednica, poput jevrejske i drugih... U   strougarske vlasti u Bosni i Hercegovini,
          skohercegovačka književnost u mnogo   suštini, interliterarna (i interkulturalna)   ove veze i odnosi sve su izraženiji, pa će
          čemu prepliću se i neodvojive su jedna   zajednica zbir je, i to organski, a ne arti-  npr. prvi bosanskohercegovački roman –
          od druge, baš onako kako se prepliću i   ficijelni, vrlo blisko povezanih književ-  roman Bez nade iz 1895. godine zajednički
          kako su međusobno neodvojivi Bosna   nosti, s čitavim nizom njihovih složenih   napisati Mostarci Osman Nuri Hadžić i
          i Bošnjaci, s tim što bosanskohercego-  veza i odnosa, ali koje su i dalje zasebne,   Ivan Milićević pod zajedničkim književ-
          vačka književnost uključuje i književno   samosvojne književnosti. Te veze i odnosi   nim imenom “Osman – Aziz”... Između
          stvaranje bosanskih Hrvata i bosanskih   vremenom se mijenjaju, pa su ove knji-  dvaju svjetskih ratova, a naročito nakon
          Srba, kao i drugih, manjinskih zajedni-  ževnosti nekad međusobno bliže i pove-  Drugog svjetskog rata i stvaranja socijali-
          ca u Bosni i Hercegovini. No, nikad ide-  zanije, a nekad dalje i manje povezane.   stičke Jugoslavije, bosanskohercegovačke
          ja bosanskohercegovačke ne isključuje   U pravilu, u daljoj književnoj prošlosti,   književnosti dodatno se zbližavaju i usko
          ideju bošnjačke književnosti, niti ideja   sve do kraja 19. i početka 20. st., pojedi-  srastaju u jedinstveni bosanskohercego-
          bošnjačke isključuje ideju bosanskoher-  načne književnosti u Bosni i Hercegovini   vački, a onda i nekadašnji jugoslavenski
          cegovačke književnosti, već se, naprotiv,   bile su slabije povezane, pa i nerijetko pot-  književni sistem, mada ni tada ne gube
          radi o dva različita, ali komplementarna   puno odvojene, naročito onda kad je riječ   svoje vlastite književne identitete, iako se
          načina sistematiziranja naše književne   o pisanoj a ne usmenoj književnosti, pri   na tome pokušavalo i ideološki insistira-
          prošlosti, pri čemu su nam potrebne obje   čemu su bile pisane i različitim jezicima   ti. Sve to traje do devedesetih godina 20.
          ove ideje – i bošnjačka i bosanskoherce-  ili pismima, kao i uključene u različite šire   st., kad se isti taj bosanskohercegovački
          govačka književnost.              kulturalno-civilizacijske kontekste.   književni sistem u značajnoj mjeri dezin-
          Mada postoje i drugačiji pristupi, to je su-                                tegrira, posebno zbog Agresije i
          ština onoga kako se, uglavnom, tumačio                                        rata u Bosni i Hercegovini, a
          složeni bosanskohercegovački književni                                        jugoslavenski praktično nesta-
          fenomen i kako se on i danas može tuma-                                       je, baš onako kako je u jednom
          čiti. Riječ je, dakle, o različitim, ali jedna-                               trenutku i postao...
          ko utemeljenim i opravdanim načinima                                          Eto, na tu dinamiku i na ove i
          razumijevanja književne prakse vezane za                                      ovakve složene književne od-
          Bosnu i Hercegovinu i Bošnjake, pri čemu                                      nose u Bosni i Hercegovini
          su i bošnjačka i bosanskohercegovačka                                         upućuje pojam bosanskoher-
          književnost organske i samosvojne knji-                                       cegovačke interliterarne i in-
          ževne pojave, a ne artificijelni konstrukti,                                  terkulturalne zajednice, s tim
          kako su to tvrdili oni koji su negirali po-                                   da je ovdje riječ i o odnosima
          stojanje ovih književnosti, što i dalje neki                                  između pojedinačnih kultura
          rade. Bošnjačka književnost nije, stoga,                                      jer svaka književnost vezana je
          neka izmišljena “novokovanica” niti je                                        i za svoj neposredni kulturalni
          bosanskohercegovačka književnost neki                                         sistem i njegove specifičnosti.
          “mehanički” zbir književnosti pojedi-                                         Pri svemu ovom, ideja interli-
          nih naroda u Bosni i Hercegovini, baš                                         terarne i interkulturalne zajed-
          onako kako ni Bošnjaci nisu izmišlje-                                         nice ne poriče ni integralnost
          ni kao narod, ili onako kako je Bosna                                         bosanskohercegovačke književ-
          bila i ostala sasvim realna i neosporna                                       nosti kao takve, ali ni partiku-
          povijesno-državna činjenica.                                                  larnost bošnjačke ili bilo koje



         56  7/2/2019 STAV
   51   52   53   54   55   56   57   58   59   60   61