Page 57 - STAV broj 205

druge književnosti u Bosni i Hercegovini. i ostao prvenstveno problem Bosne i Her- naprijed... Bosna i Hercegovina i dalje se
Naprotiv, ideja svake zajednice, pa tako i cegovine kao takve, a posebno tzv. “mu- osporava i nastoji ukinuti kao država, a
književne ili kulturalne zajednice, podra- slimansko pitanje”, tj. pitanje etno-na- isto je i s Bošnjacima, koji se i dalje ne-
zumijeva upravo elemente koji je čine, a cionalnog statusa i identiteta bosanskih dopustivo često negiraju kao narod, pri
jedan od ključnih i najprepoznatljivijih muslimana, a koje se najčešće svodilo na čemu, u nekoj vrsti strašnog autošovi-
elemenata bosanskohercegovačke inter- pitanje jesu li bosanski muslimani Hrva- nizma, i sami Bošnjaci u nekim slučaje-
literarne i interkulturalne zajednice jeste ti, Srbi ili, pak, nešto treće, odnosno za- vima doprinose osporavanju samih sebe
i bošnjačka književnost. Zato su apsurd- seban narod. Riječ je, stoga, o onim ide- kao naroda, uz suspektan odnos i manjak
ni, odnosno dokraja neznalački ili kraj- ološkim koncepcijama koje eksplicitno odanosti i posvećenosti Bosni i Hercego-
nje zlonamjerni pokušaji da se npr. ideja ili implicitno Bosnu i Hercegovinu nisu vini kao vlastitoj domovini, sve to nekad
bošnjačke književnosti ospori ili relati- prihvatale kao samosvojan i jedinstven, svjesno, nekad nesvjesno... Mi i dalje, za-
vizira idejom interliterarne i interkultu- organski cjelovit državni i društveni, od- pravo, prolazimo kroz dramu i traumu
ralne zajednice, kako to neki i ovdje kod nosno kulturalni i književni prostor sa našeg kolektivnog identiteta, ali ne zato
nas, u Sarajevu, već duže vrijeme uporno svojim dubokim povijesnim utemelje- što ne znamo ko smo stvarno, već zato
pokušavaju, i to prije svega vještačkim njem, a kad su u pitanju Bošnjaci, pa tako što nam je desetljećima onemogućavano
konfrontiranjem ideja bošnjačke i bosan- i njihova, bošnjačka književnost, posri- da budemo to što stvarno jesmo... Nes-
skohercegovačke književnosti... Jer, šta to jedi je i negiranje Bošnjaka kao zasebne porno je da postoje čitavi organizirani
onda čini bosanskohercegovačku interli- etno-nacionalne zajednice, kao i ono što krugovi koji kontinuirano rade na dalj-
terarnu i interkulturalnu zajednicu kao su s ovim usko povezani dugotrajni pro- njem destabiliziranju Bosne i Bošnjaka
zajednicu ako ne i bošnjačka književnost, cesi tzv. “nacionaliziranja muslimana”, tj. u ovom smislu, a i mi im u nekim slu-
naravno zajedno s drugim književnosti- nastojanja uključivanja bosanskih musli- čajevima zdušno pomažemo u tome, pa
ma u Bosni i Hercegovini?! mana u okvire nacionalnog hrvatstva ili se npr. iznova pitamo šta smo to mi kao
Oni koji pokušavaju negirati bošnjačku srpstva, prije svega temeljem devetnae- narod, čak jesmo li uopće narod, a to se
(ili bosanskohercegovačku ili bilo koju stostoljetnih, nacional-romantičarskih reflektira i onda kad je riječ o našoj knji-
drugu književnost u Bosni i Hercegovi- velikonacionalnih ideologema. Mada su ževnosti i kulturi, odnosno o našem kul-
ni) pozivajući se tobože na ideju inter- korijeni ovih i ovakvih procesa i pojava turnom identitetu uopće... Tako se, kao
literarnosti i interkulturalnosti trebaju još stariji i dublji, ovakvo što kao domi- da smo kolektivno “omađijani” kakvom
se vratiti na početak, tj. elementarnim nantan odnos prema Bosni i Bošnjacima zlom “čarkom”, iznova pitamo kako nam
učenjima o ovim fenomenima (naravno, započet će upravo tokom 19. st., odnosno se zove maternji jezik, šta je to naša knji-
pod uvjetom da to rade iz neznanja, a u okvirima tadašnjih širih nacionalnih ževnost i kultura ili je li ona uopće naša,
ne iz nekih zlonamjernih razloga). Na- projekata na Slavenskom jugu, a od tada odričemo se nekih naših ključnih pisaca
prosto, ideja bosanskohercegovačke in- pa nadalje trajat će u svim državnim ili i drugih izrazito važnih ličnosti naše kul-
terliterarne i interkulturalne zajednice društveno-političkim okvirima i ideološ- turalne ili društvene povijesti...
podrazumijeva istovremeno postojanje i kim kontekstima u kojima su se nalazili Prosječno obrazovan Bošnjak ne zna puno,
bosanskohercegovačke i bošnjačke knji- Bosna i Hercegovina i Bošnjaci. a nažalost nije ni imao priliku saznati do-
ževnosti kao specifičnih književnih fe- voljno o višedesetljetnim, čak dvostoljet-
nomena – u potpunosti i dokraja ima, STAV: Je li ovaj problem o kojem govori- nim intenzivnim procesima “nacionalizi-
dakle, mjesta i za jedno i za drugo, kao te danas u potpunosti riješen i kakve su ranja muslimana” i pratećim projektima
i za ostale književnosti u Bosni i Herce- sve posljedice u ovom smislu onda kad relativiziranja i negiranja Bosne kao drža-
govini. To je ono što je naučna istina, ali je riječ o bošnjačkoj i bosanskoherce- ve, odnosno projektima prekrajanja našeg
i sama zbilja Bosne i inače, pa tako i u govačkoj književnosti? kolektivnog ili kulturalnog pamćenja ili
književnosti i kulturi! KODRIĆ: Jasno je da, nažalost, nije, projektima kojima su nam nametane tuđe,
mada su, istina, napravljeni važni pomaci antibosanske i antibošnjačke predstavi o
STAV: Spominjete osporavanja i relativi- Bosni i nama samima kao Bošnjacima,
ziranja, odnosno negiranja bošnjačke itd. Prosječan Bošnjak tako, npr., ne zna
i bosanskohercegovačke književnosti, niti je u prilici da zna da ne postoji go-
a slično je i s bosanskim jezikom... tovo nijedan značajniji bošnjački pisac
Kad i kako uopće dolazi do priznava- do kraja šezdesetih i početka sedamdese-
nja ovih književnosti i zašto ih neki i tih godina 20. st. koji se nije opredijelio
dalje pokušavaju osporiti i relativizi- kao hrvatski ili srpski autor, ili pristao
rati ili negirati? da bude tako posmatran, jer, naprosto,
KODRIĆ: Kao i bosanskom jeziku, u to vrijeme nije imao zvanično priznatu
koji je zvanično bio ukinut 1907. go- svoju književnost. To je slučaj sa svim
dine, i bosanskohercegovačkoj, a po- našim piscima do novijeg vremena, po-
sebno bošnjačkoj književnosti dugo čev od Safvet-bega Bašagića s kraja 19. i
je negiran njezin samosvojni književ- početka 20. st. pa nadalje, sve do Meše
nohistorijski status i identitet, a to je Selimovića ili Maka Dizdara, pa i ka-
naročito izraženo od 19. st. i vremena snije. Zato, iz tog i takvog nesretnog ne-
nacional-romantizma na južnoslaven- znanja, danas neki Bošnjaci tako lahko
skom području. Razlozi za ovakav od- odbacuju upravo Mešu Selimovića jer
nos prema i bošnjačkoj i bosanskoher- se, tobože, “posrbio”, a ne znaju da je
cegovačkoj književnosti, kao i prema Selimović jedan od “najbosanskijih” i
bosanskom jeziku, bili su i ostali pr- “najbošnjačkijih” naših pisaca po suštin-
venstveno ideološke prirode. Pritom, skom karakteru njegova djela. Isto je i s
suštinski problem bio je Makom Dizdarom, koji je bio uvršten u

STAV 7/2/2019 57