Page 58 - STAV broj 205

DRUŠTVO

hrvatsku književnost mada je bio dokra- Zato su apsurdni, odnosno dokraja neznalački ili krajnje
ja angažiran na afirmaciji Bosne, njezina
vlastitog jezika, književnosti i kulture u zlonamjerni pokušaji da se npr. ideja bošnjačke književnosti ospori
ključnom trenutku kraja šezdesetih i po- ili relativizira idejom interliterarne i interkulturalne zajednice, kako
četka sedamdesetih godina 20. st., ili, pak, to neki i ovdje kod nas, u Sarajevu, već duže vrijeme uporno
s Dervišem Sušićem, kojem se npr. spoči-
tava njegov Parergon, a zaboravlja ostatak pokušavaju, i to prije svega vještačkim konfrontiranjem ideja
njegova golemog književnog djela koje bošnjačke i bosanskohercegovačke književnosti... Jer, šta to
naprosto “frca” Bosnom i bošnjaštvom...
onda čini bosanskohercegovačku interliterarnu i interkulturalnu
STAV: Upravo o ovim i sličnim pitanjima zajednicu kao zajednicu ako ne i bošnjačka književnost, naravno
između ostalih pišete u knjizi Bošnjačka zajedno s drugim književnostima u Bosni i Hercegovini
i bosanskohercegovačka književnost, no
2018. godine objavili ste i još dvije druge
knjige – Studije iz kulturalne bosnistike Selimovićevo tobožnje “srpstvo”. Sve je drugih pisaca u kojima su se Bošnjaci pre-
i Kako su Bošnjaci vidjeli muslimanski to moguće širim, kulturalnim proučava- poznavali kao kolonijalni Drugi, Andriće-
Orijent i evropski Zapad. I ovim knjiga- njima književnosti, pri čemu sam stava vo književno djelo kritički su, i to na vrlo
ma nastojite otvoriti neke nove teme u da ni nauka o književnosti ne smije biti slične načine, čitali i Bošnjaci koji su bili
proučavanju bošnjačke i bosanskoher- zatvorena u samu sebe i da mora biti i npr. angažirani komunisti i partizanski
cegovačke književnosti... društveno relevantna, tj. da mora ponu- prvoborci, “Hrvati muslimani” ili “Srbi
KODRIĆ: Da, upravo tako... Naša knji- diti razumijevanja koja su nam važna i muhamedovci” itd., dakle autori vrlo ra-
ževnost, dakle i bošnjačka i bosanskoher- danas u širem kontekstu. zličitih, pa i sasvim suprotnih uvjerenja
cegovačka književnost, još uvijek su vrlo U vezi s ovim posebno ističem opsežnu ili ideologija, a jedan od Andrićevih kri-
slabo istražene, a posebno u poređenju s studiju o pojavi kritičkog razumijevanja tičara ove vrste u Drugom svjetskom ratu
hrvatskom i srpskom književnošću kao književnog djela Ive Andrića u bošnjač- priključio se četničkom pokretu Draže
njima bliskim književnostima. To nije kom kontekstu, objavljenu u knjizi Kako su Mihailovića, i to vrlo aktivno, pa je, pro-
ni najmanje čudno iz razloga koje sam Bošnjaci vidjeli muslimanski Orijent i evropski vevši cijeli rat u Mihailovićevu štabu, bio
spominjao jer, kao desetljećima zvanično Zapad. Naime, u ovoj studiji detaljno sam i potpredsjednik Centralnog nacionalnog
“nepostojeće” književnosti, i bošnjačka i istražio cjelokupnu povijest ove vrste kri- komiteta, odnosno praktično zamjenik
bosanskohercegovačka književnost bile su tičkih čitanja Andrićeva književnog djela Draže Mihailovića kao četničkog vožda.
naprosto prepuštene zaboravu i nestan- kod Bošnjaka, a koja su prije uglavnom Riječ je, dakle, o složenom problemu koji
ku, a njihova proučavanja suspendirana, predstavljana kao izraz navodnog bošnjač- se ne smije pojednostavljivati i paušalno
pa i eksplicitno ili implicitno zabranjena. kog nacionalizma ili čak islamizma itd. tumačiti, pri čemu se ne smije opredjelji-
Stanje u ovom smislu počelo se mijenjati Kako to pokazuje ovo moje istraživanje, vati “za” ili “protiv” Andrića, niti se An-
tek nakon početka procesa afirmiranja i nije, međutim, nužno riječ o bošnjačkom drić smije odbacivati kao pisac, bez obzi-
etabliranja ovih književnosti, tj. tek po- nacionalizmu ili islamizmu, ili nekim dru- ra na njegovu realno složenu sliku Bosne,
čev od kraja šezdesetih i početka sedam- gim sličnim diskursima, već se, zapravo, već je nauka pozvana jedino da tumači či-
desetih godina 20. st., sve do Agresije i radi o bitno drugačijem fenomenu koji je njenice takve kakve one stvarno jesu – ma
posljednjeg rata. Danas, međutim, vratili dio duge tradicije autentičnog, a u osnovi kakve da jesu!
smo se u mnogo čemu na staro stanje, ali postkolonijalnog mišljenja u bošnjačkom Isti principijelni stav odnosi se i na ostale
iz drugih razloga, a riječ je prije svega o kontekstu, pri čemu je Andrićevo književ- moje studije iz knjiga Studije iz kultural-
nebrizi i nedostatku svijesti o važnosti no djelo samo jedan od objekata ovakvih ne bosnistike i Kako su Bošnjaci vidjeli mu-
književnosti i kulture uopće za identitet kritičkih čitanja, nipošto jedini. Jer, kao i slimanski Orijent i evropski Zapad. Pritom,
jednog naroda ili države... Naime, Boš- djela nekih ova druga knjiga bitna mi je kao autoru
njaci su kao narod opstali i onda kad su posebno zbog toga što sam njome otvo-
bili zvanično “nepostojeći” upravo za- rio dosad neistraženo a meni lično vrlo
hvaljujući prvenstveno svojoj neugasloj zanimljivo, ali i šire važno pitanje boš-
kulturalnoj samosvijesti, a danas smo njačkog samorazumijevanja između
važnost kulture u tom smislu, nažalost, “muslimanskog Orijenta” i “evropskog
uveliko zaboravili... Zapada” kao dva kulturalna konstruk-
Što se tiče druge moje dvije knjige iz 2018. ta između kojih je u značajnoj mjeri
godine, i u njima sam nastojao baviti se oblikovan i savremeni kulturalni, ali i
nekim ključnim pitanjima povijesti uopće kolektivni identitet Bošnjaka i
bošnjačke i bosanskohercegovačke Bosne, naročito nakon austrougarske
književnosti, ali i unaprijediti stanje u okupacije dotadašnjeg Bosanskog vi-
bosnističkoj književnoj historiografiji... lajeta 1878. godine. Od austrougarske
Zalažem se, između svega ostalog, i za okupacije Bosne pa nadalje, Bošnjaci
takva proučavanja književnosti koja bi se neprestano nalaze između ova dva
bila u uskoj vezi s proučavanjima ostat- pola i sve to vrijeme nastoje naći svoj
ka kulture jer smatram da prvenstveno pravi put u ovom procjepu, a u tim tra-
tako možemo bolje i cjelovitije razumjeti ženjima ključno važnu ulogu imala je
našu književnu prošlost, kao i šira druš- kultura uopće, a posebno književnost,
tvena pitanja iz prošlosti i sadašnjo- koja je krajem 19. i početkom 20. st.,
sti, jer, npr., tek tako možemo stvarno pa i još neko vrijeme kasnije, imala i
razumjeti spomenuto zadaću doslovno “učiteljice života”. n

58 7/2/2019 STAV