Page 73 - STAV broj 205

STAJALIŠTA

KRIVO SRASTANJE
U Hitnoj niz mahalski sokak

SNIJEG, MAJKA, BRAT

I ZVUK SLOMLJENE

GRANČICE

Piše:
Sadik IBRAHIMOVIĆ Umjesto da sačekam brata, i majku skupa izvedemo, potpuno
zaboravivši da to nipošto ne smijem, pravim ogromnu grešku:
uzimam je u naručje i iznosim iz kuće. Na korak-dva od ambulantnih
kola u leđima mi se nešto muklo prelomi, kvrcnu, poput zvuka
nagažene i slomljene suhe grančice. Samo sam uspio izustiti:
“Molim vas, preuzmite je”

ajka izgleda jako loše. Jed- Ulazimo u ambulantna kola, snijeg pada reproducirao i dosta je bilo. Samo Vi
va diše. Šest je sati. Mrkli li, pada, vozač oprezno mili niz zasnije- radite Vaš posao – dodadoh.
mrak. Zovem Hitnu, a po- ženi i sporadično ledom okovani mahal- – Ako je tako, idemo – doktor će.
Mtom i brata. U najkraćem, ski sokak i ubrzo smo na glavnoj cesti. Na Klinici za hirurgiju ljekari ustvr-
jer vremena za veliku priču nema, oba- Ulazimo u Univerzitetski klinički đuju da majka, narodski rečeno, ima
vještavam ga o čemu se radi. Ubrzo je centar i idemo ka Klinici za interne vodu u plućima. Rade joj punktaciju
tu. Nedugo zatim stiže i Hitna. Nakon bolesti. Gužva je ogromna, ali budući i pišu uputnicu za hospitalizaciju, na
kratkog, rutinskog pregleda, doktorica da je majka u pokretnoj bolničkoj sto- Kliniku za plućne bolesti.
imperativno sugerira da majku vozimo lici i polusvjesnom stanju, prioritetan Dok se vozimo do klinike, majka
u bolnicu. Doduše, bilo je to očito i bez je pacijent i prvi, opći pregled završa- veli da joj je hladno, pa skidam zimski
njenog sugeriranja, ali hajde de. vamo relativno brzo. kaput i utopljavam je.
Dok brat u drugoj sobi sprema u Zatim su uslijedile putešestvije du- – Bolje mi je i lakše dišem – prošaputa.
torbu njene stvari potrebne za sasvim gim i opustjelim hodnicima, od klinike – Drago mi je – rekoh i stisnuh joj
izvjesnu hospitalizaciju, a ekipa iz Hit- do klinike, od pregleda do pregleda, od ledene ruke.
ne je vani i čekaju nas, pokušavam maj- snimanja do snimanja, od intervencije Helem, nakon opsežne i dugotrajne
ku pridići, uspraviti na noge i izvesti iz do intervencije... administrativne procedure i bezbrojnih
kuće. Ne uspijevam, koljena joj klecaju. Na radiologiji nas doktor pita jesmo zapitkivanja dežurnog ljekara o svemu
I, umjesto da sačekam brata, i skupa je li njeni sinovi. Odgovaramo potvrdno. i svačemu, majku, uz asistenciju medi-
izvedemo, potpuno zaboravivši da to Veli da je svučemo do pojasa, pridigne- cinske sestre, smještamo u bolesnički
nipošto ne smijem, pravim ogromnu mo na noge i pridržavamo dok on na- krevet. Odmah je zaspala.
grešku: uzimam je u naručje i iznosim pravi snimak. Brat i ja izlazimo vani. Gluho je
iz kuće. Na korak-dva od ambulantnih – Hoćemo li i mi biti ozračeni – doba. Pola tri ujutro. Snijeg i dalje
kola u leđima mi se nešto muklo pre- pita brat. pada. Šutimo i čekamo taksi. Nudi me
lomi, kvrcnu, poput zvuka nagažene i – Hoćete. Zbog toga sam vas i pitao cigaretom. Ne želim. Usta su mi suha
slomljene suhe grančice. Samo sam us- da li ste njeni sinovi. Ovakva snimanja od žeđi i samo bi mi još cigareta falila.
pio izustiti: “Molim vas, preuzmite je.” mogu uzrokovati sterilitet. Zato sam Brat se ushodao, od hladnoće, ner-
Onesposobljen sam ili, bolje reče- vam i stavio zaštitu preko organa za voze, čega li već, dok ja stojim nepo-
no, nepromišljeno samoonesposobljen, reprodukciju. mično kao statua.
a ni krenuli nismo. I ko zna šta nas sve – Ja sam djed. I ako je samo to u pi- Odjednom, zastade, pažljivo me po-
čeka. Stojim ukipljeno, nikom ništa ne tanju, a nadam se da jeste, nije nikakav gleda i reče:
govorim i bojažljivo pravim prvi korak. problem – reče brat. – Nego, sve hoću da te pitam, a nika-
Dobro je, ne boli mnogo. Valjda ću izdr- – I ja sam djed. Uzgred, tokom ži- ko mi se ne da, je l’ to tebe leđa bole?!
žati. Dolazi i brat s majčinim stvarima. vota mnogo sam toga i producirao i – Onako. Malo. n

STAV 7/2/2019 73