Page 72 - STAV broj 205

DRUŠTVO

potpunosti odrađivao svoj dio zadatka i
nikada nije zatajio”, prisjeća se Elkasović.
Husref Mulalić sudjelovao je u svim
značajnijim bitkama sve do pogibije, pri-
tom u potpunosti obavljajući svoj dio posla.
A ako bi se izdvajao neki poseban detalj,
Elkasović tvrdi da je to situacija kada je
Husrefovom zaslugom od sigurnog ma-
sakra spašen komandant Izet Nanić i oko
20 komandira i starješina 505. brigade.
“Nekoliko dana prije Gusarove pogibije
komandant je pozvao komandire ‘Hamzi’,
‘Gazija’ i jurišnog bataljona u selo Spahi-
će. Kad smo se okupili, rekao nam je da
moramo otići na brdo Malu Zečicu. To je Husref Mulalić sa saborcima
bila kota ispred koje su trebale biti lini- iz “Hamzi”, stoji u sredini
je 5. korpusa. Mi smo trebali izvršiti ko-
mandirsko izviđanje da bi drugi dan radili Kad smo počeli uzimati zaklone, četnici su I kad je krenula tarapana, naš 1. vod uda-
kontranapad. Prilikom pokreta iz Spahića skontali da nećemo upasti u zasjedu. Istog rio je silovito i skoro u potpunosti izvršio
prema Maloj Zečici na čelu se spontano od- su časa po nama otvorili žestoku vatru. zadatak. Ostao je bio još samo jedan ne-
vojila grupa komandira koja je u početku Hvala Bogu i Gusaru, svi smo izvukli živu prijateljski vojnik kojeg smo trebali neu-
išla ispred ostalih nekoliko metara, ali se glavu. Nažalost, nakon nekoliko dana he- tralizirati. U tim momentima saznali smo
taj razmak sve više povećavao. Dok smo se rojske borbe na Srbljanskom platou, Gusar da lijevo od nas kod momaka iz 3. voda
kretali preko čistine prema podnožju Male je tokom proboja bio pokošen s boka, jer ima problema, pa sam s Refkom krenuo
Zečice, nismo ni slutili da nas četnici po- druge jedinice nisu uspjele zauzeti bočne da im pomognemo. Refko, jedan od boljih
smatraju i samo čekaju da im se približi- četničke zemunice. Često prije polaska u boraca u četi, brzo se probijao kroz snijeg
mo pa da nas pokose rafalima. Niko nam akciju znali smo se šaliti na račun toga ‘ko koji je bio do iznad pasa. Ja sam ga nasto-
nije javio da su se jedinice 5. korpusa po- će danas fasovati’. Upravo je Gusar običa- jao pratiti. U jednom trenutku sekunde
vukle i da su četnici zauzeli tu kotu. Sreća vao šaliti se na takav način. Prije polaska su nas dijelile od toga da upadnemo među
da se grupa na čelu s Gusarom brzo kreta- u akciju u kojoj će poginuti na njegovom desetak četnika za koje smo bili pomislili
la i tako se približila samom vrhu, dok je licu nije bilo onog lijepog osmijeha i vedri- da su naši. Sve se sretno završilo i vratili
nas većina s komandantom Nanićem bila ne. Naprotiv, dalo se primijetiti da taj dan smo se nazad, a onda smo vidjeli da Cera,
negdje na polovini brda. Dok su četnici nije bio raspoložen kao i obično.” Muhamed i Semo nekog vuku kroz duboki
iščekivali pogodan trenutak da nas zaspu snijeg. Odmah smo im krenuli u pomoć.
rafalima, Gusar je s još nekoliko momaka PREDOSJEĆANJE VLASTITE SMRTI Stigavši do njih, obuzela me velika tuga
stigao svega desetak metara ispred četnika. Nermin Šabić bio je u Husrefovoj kad sam vidio da vuku Gusara.
Samo su ga njegovo ratno iskustvo i pri- blizini pred polazak u akciju i prilikom Izgledao je kao da spava, samo mu je
branost spasili od sigurne smrti. njegove pogibije. na desno uho izišlo malo krvi. Bio je po-
Dok su se četnici razmještali i čeka- “Kad smo kretali u akciju, Gusar je bio gođen u vrat. Tada je jedan borac uzeo sve
li da se mi još približimo, Gusar se uspio malo zaostao u Spahićima. I kad je susti- naše puške da ih nosi, a ja sam otkopčao
povući nazad i javiti komandantu da mu gao kolonu, došao je do mene. U trenutku Husarev opasač koji je nosio preko bijele
je nešto sumnjivo jer su vojnici okrenuti kad smo skrenuli iz prtine u duboki snijeg uniforme i omotao mu ga ispod ramena.
prema nama, imaju bijele trake i raspore- sjećam se da me uhvatio s lijeve strane za I tako smo ga zajedno vukli. Snijeg je bio
đuju se u zaklonima. To je komandantu rebra i rekao mi: ‘Pazi, sad ćemo izginuti!’ previsok, a strana strma kao nikad prije.
bilo dovoljno da zaključi da su četnici na Kažem ja njemu: ‘Ma nećemo!’ Kaže on: Padali smo pa ponovo ustajali i išli dalje.
vrhu i da naredi organizirano povlačenje. ‘Čuvaj se! Nije ovo dobro. Predosjećam.’ Konačno smo izišli na prtinu s koje smo
i krenuli. Sada je bila sva crvena, obojena
Husrefova dženaza krvlju najboljih sinova bosanskih. Od sil-
nog smo napora jedva disali, a onda smo
saznali da su poginuli još i Huse Čaušević
i Hase Šekić”, sjeća se Šabić.
I Husein i Husref bili su poput stotine
i hiljade drugih boraca 505. brigade želj-
ni borbe i dokazivanja. Sudbina je htjela
da svoj borbeni put okončaju šehidskom
smrću. Svakim trenutkom provedenim u
borbi i svakim korakom i ispaljenim met-
kom zadužili su nas da ih se stalno sjeća-
mo i o njihovim herojstvima kazujemo
generacijama koje ne pamte protekli rat.
U suprotnom, može se vrlo lahko desiti
da njihova borba bude uzaludna, a naša i
budućnost naše djece krajnje neizvjesna.
Jer ondje gdje prestaje pamćenje, polahko
otpočinje nestajanje. n

72 7/2/2019 STAV