Page 70 - STAV broj 205

DRUŠTVO

najveća ljubav bila je i ostala ‘osamde- Moj vod išao je krajnje desno i uradio ostalog, ostao u sjećanju i po tome što je u
setčetvorka’”, navodi Ferid Mustafić. svoj dio posla. Međutim, jedan neprija- cijeloj četi mogao najdalje baciti bombu.
teljski vojnik bio je ostao u jednom rovu Među saborcima se govorilo da je za vri-
POGIBIJA NA SPAHIĆA GLAVICI i pravio nam je dosta problema. U među- jeme borbi bolje imati Husu i dovoljno
Fikret Kauković bio je u njegovoj ne- vremenu, dok se odvijalo puškaranje, s tim bombi nego podršku minobacača.
posrednoj blizini kada je Husein Čauše- zaostalim vojnikom javljeno nam je da je Šabić se sjeća i jednog dirljivog detalja
vić poginuo. “Iz komande brigade dobili poginuo Huse Čaušević, koji je sa svojim iz vremena kada su boravili na Grmuško-sr-
smo zadatak da izvidimo teren nakon što vodom bio nekih 100-200 metara lijevo od bljanskom platou februara 1994. godine.
prethodni izviđači ni nakon dva pokuša- mene. Tad se već bilo dobrano razdanilo. I “Da bi linije bile sigurnije i naša voj-
ja nisu uspjeli napraviti prolaz ostalim nismo taj dan uspjeli ostvariti ono što smo ska na njima mirnija, mi smo za vrijeme
jedinicama. Po mom sjećanju, bilo je ri- naumili. Moj vod jeste uspio, ali drugi vo- pripravnosti bili smješteni po kućama u
ječ o izviđačima 501. i 502. brigade. Dva dovi nisu. Međutim, zbog pogibije nekoli- selu Spahići. Huse je s nekoliko sabora-
puta bilo je angažirano po petstotinjak ko vojnika, odlučio sam da povučem svoje ca bio smješten kod nekog dida koji nije
ljudi koji su u jutarnjim satima pokuša- borce i pružim pomoć ostalim. Zatim smo imao jedne ruke. A tih dana, tom didu
vali proći iza leđa neprijatelju. Nije išlo pokušavali izvući poginule. je i nane bila otišla u izbjeglištvo, radi
po planu. Kad smo shvatili da oni to ne Šere Kekić bio je dopuzao do Husi- sigurnosti. I tako su oni kod dida bili
mogu uraditi, komandant Nanić tražio je nog tijela, koje je bilo svega 30-40 metara k’o gazde. Nije did dao nikom drugom
da obiđem teren, da izvidim kuda mogu od četnika. Sve je otežavao snijeg dubok u kuću pa im bilo prilično lijepo i ko-
provesti ljude. I ispitao sam ja to sa svo- više od pola metra, a i Huse je bio težak motno. I onda je Huse tog dida okupao
jim izviđačima i pronašao prolaz. Među- više od 100 kila. Nažalost, nismo ga uspje- i obrijao i danima ga pazio. Uglavnom,
tim, radi predostrožnosti, otišao sam noć li izvući, tako da je tek kasnije razmije- did ih je zavolio kao svoju čeljad. Kad je
uoči planirane akcije da još jednom sve njen”, priča Kauković. čuo da je Huse poginuo i uz to da je još
ispitam 100% kako ne bismo upali u za- Huseinov saborac iz “Hamzi” Ner- i ostao na neprijateljskoj strani, danima
sjedu. I odemo Agan Elkasović i ja. Do- min Šabić kaže da mu je Husein, između je za njim plakao.”
đemo na mjesto gdje smo trebali provesti Majka Hata sa sjetom priča o pogi-
ljude, kad tamo logorska vatra. Shvatili nulom sinu. “Nije što je moj, ali Huse je
smo da su neprijateljske jedinice u me- Husein Čaušević ostao je bio pravi ljepotan, visok, krupan i naočit
đuvremenu blokirale taj prolaz. Vratili u sjećanju i po tome što momak. Nije bio oženjen, ali je imao do-
smo se s tom informacijom komandantu je u cijeloj četi mogao sta cura. Onda je on bio otporan i jak. Za
Naniću. Nakon toga, donesena je naredba najveće zime on obuče crnu majicu kratkih
da se sutra ujutro napadne frontalno. Ta najdalje baciti bombu. Među rukava i ode u susjedno selo kod prijatelja.
mi je odluka bila preko volje, pogotovo saborcima se govorilo da je Sjećam se kad je jednom došao s linije, a
što smo napadali niz stranu, jer bi u slu- za vrijeme borbi bolje imati na nogama mu se rane otvorile. Slabo bio
čaju da ne bude išlo po planu to značilo odjeven, a i obuća mu bila loša. I ide on
da bismo se trebali povlačiti uza stranu. Husu i dovoljno bombi, nego kući pješice. Kaže: ‘Mati draga, da je bilo
I ispostavilo se, nažalost, da je tako i bilo. podršku minobacača još malo, ne bih mogao doći. Pao bih od
umora.’ To mi je stalno na umu. Toliko se
znao iscrpiti. Više je puta bio ranjavan.
Jednom ga je detonacija izbacila iz jedne
kuće. Njegovi preživjeli saborci mi često
ispričaju kako je on njima kuhao na lini-
ji, pravio hljeb i ostalu hranu, ali i danas
mi je u glavi situacija kad je posljednji put
trebao krenuti na liniju. Zavrnuo rukave
od košulje, veseo kao i uvijek i samo pjeva
onu pjesmu: ‘Nas dva brata oba ratujemo,
ne plač’ majko ako poginemo.’ A i drugi
sin Salko bio je vojnik. Taj je dan obukao
uniformu i otišao. Ubrzo poslije toga je
i poginuo. Više od mjesec prošlo je dok
nije razmijenjen. Često ja njega sanjam.
Uvijek je on meni u snu lijepo obučen”,
kazuje majka Hata.

NEUSTRAŠIVI BORAC
HUSREF MULALIĆ
Istog dana kad je poginuo Husein Čau-
šević život je izgubio i Husref Mulalić, ko-
jeg su njegovi prijatelji i saborci odmila
zvali Gusar. Rodio se 29. novembra 1968.
godine u Bužimu. Nije bio oženjen niti
zaposlen. Cijeli rat, sve do pogibije, nije
bio ranjavan, tako da je sve vrijeme bio
angažiran u svim važnijim borbenim ak-
cijama. Ostao je upamćen kao borac koji

Husein Čaušević sa saborcima
70 7/2/2019 STAV u Todorovu, prvi slijeva