Page 79 - STAV broj 205

stila, kojeg određuju krajnje hladan pristup strane Lanthimos ovaj historijski događaj Barry Lyndon (1975) Stanleya Kubricka,
u kreaciji likova i dijaloga koji podsjeća na okreće naglavačke i oblikuje ga koristeći stvara misteriozno i nadrealno ozračje za
čitanje i preslušavanje napamet naučenog se svojim prepoznatljivim izražajnim sred- svoje protagoniste. Također, za razliku od
teksta, upečatljivo statična režija i fotogra- stvima, s druge strane kreira realistično dijaloga u prethodnim Lanthimosovim
fija u kojoj glave glumaca često bivaju “od- i uvjerljivo ostvarenje koje je “prisililo” filmovima, koji je imao za cilj totalnu ro-
sječene” povremenim kretnjama kamere. Američku filmsku akademiju da proviri i botizaciju čovjeka, u Miljenici on teče go-
Sa svakim novim filmom ovaj najveći izvan zidina “oskarovskog” filma. tovo neprimjetno i predstavlja dio priro-
“čudak” među režiserima nadograđuje i Iako će širokom gledateljstvu ispočetka de hladnih i beskompromisnih junakinja.
razvija svoj filmski izražaj. Tako je 2015. djelovati da gledaju još jednu u nizu kosti- Tu su, svakako, i čudni, bizarni i apsurdni
godine prvi put zakoračio i na englesko miranih drama s historijskom pozadinom, trenuci kao zaštitni znak Lanthimosovog
govorno područje s apsurdističkom disto- nakon što kraljica izgovori rečenicu: “Vo- autorskog senzibiliteta, koji su sada, zbog
pijskom crnom komedijom Jastog (The Lo- lim kako stavlja jezik u mene”, misleći na uzemljenosti priče u stvarnosti, svedeni na
bster), dok je dvije godine poslije ponovno služavku Abigail, shvatit će da se ne nala- povremene utrke pataka u dvoru te gađa-
“šokirao” filmski svijet s psihološkim ho- ze u filmskim svjetovima Elizabethe (1998, nje truhlim narandžama.
rorom rijetkog autorskog karaktera Ubistvo 2007) ili Zaljubljenog Shakespearea (1998), U konačnici, ovo je i feminističko os-
svetog jelena. Uz eksplicitne scene nasilja, već u bizarnom prostoru ljudskih intriga u tvarenje u kojem je prezentirana nadmoć
automatiziran dijalog, dehumanizirane kakvom se prije nikada nisu zatekli. Smje- žena kao apsolutnih vladarica, naspram
likove, posvete Stanleyu Kubricku i Mi- stivši ga ispod krova kraljevskog dvora, taj muškaraca koji, našminkanih lica i uvi-
chaelu Hanekeu, Ubistvo svetog jelena in- klaustrofobični prostor konstantne prijet- jenih perika, samo izdaleka posmatraju
trigantno je filmsko djelo o krajnjoj otu- nje, slutnje, neizvjesnosti režiser gradi uz razuzdane odaje beskonačne ženske slo-
đenosti čovjeka u današnjem apsurdnom pomoć širokougaonih objektiva u obliku bode. Ipak, najvažnije, Miljenica je film o
svijetu, u kojem otac ne može odlučiti koje ribljeg oka, naglim dezorijentirajućim po- ljubavi, nekad suviše grotesknoj, ponekad
će dijete žrtvovati, jer ih oboje jednako ne kretima i vožnjama kamere te agresivnim bolno tragičnoj, ali nadasve istinitoj i po-
poznaje i ne voli. otkucajima muzike koji, kao u filmovima stojećoj, o toj riječi nedokučivog značenja
Ipak, savršenu mjeru za svoje autor- Christophera Nolana, ispunjavaju pritiskom koju kroz stoljeća uporno mijenjamo za laž.
stvo Yorgos Lanthimos pronalazi u uvi- i povezuju ionako dramatičnu i atmosfe- Kao u posljednjem kadru Lanthimosovog
jek intrigantnom kraljevskom dvoru, i to ričnu radnju. Uporedo, Lanthimos odbija naslova u kojem Ani Abigail masira bole-
u stvarnoj priči o britanskoj kraljici Ani i na trenutak napustiti historijski okvir te snu i bolnu nogu. Dok zečevi kao simboli
iz 18. stoljeća i njenoj bliskoj savjetnici kostimografske i scenografske aspekte fil- novog života trčkaraju besciljno, one upo-
Lady Sari te o njihovoj svađi i, na koncu, ma upotpunjuje sa svijećama kao jedinom redo spoznaju da se lažu i da je prava lju-
prekidu velikog prijateljstva. Dok, s jedne interijerskom rasvjetom te, kao i u filmu bav negdje drugo. n

Iako će širokom gledateljstvu
ispočetka djelovati da gledaju
još jednu u nizu kostimiranih
drama s historijskom pozadinom,
nakon što kraljica izgovori
rečenicu: “Volim kako stavlja
jezik u mene”, misleći na
služavku Abigail, shvatit će da se
ne nalaze u filmskim svjetovima
“Elizabethe” (1998, 2007) ili
“Zaljubljenog Shakespearea”
(1998), već u bizarnom prostoru
ljudskih intriga u kakvom se prije
nikada nisu zatekli

STAV 7/2/2019 79