Page 45 - STAV broj 241
P. 45

više od petnaest minuta. U uobičajenim
                                            okolnostima, taj bi se put prešao za naj-
                                            više dvije minute.
                                               Vozimo između kuća. Kapije su otvo-
                                            rene, a avlije pretvorene u parkirališta.
                                            Već možemo čuti muziku koja dopire s
                                            vašara. Automobil ostavljamo na nekom
                                            improviziranom parkingu, među starim
                                            hrastovima. Na tlu je mnogo žirova, a
                                            šumarak koji se nalazi na korak od teške
                                            lukavačke i tuzlanske industrije izgle-
                                            da skoro idilično. Na klupici pored puta
                                            sjede dvojica starijih ljudi i razgovaraju.
                                            Posmatrajući prizor, ne možete a da se
                                            ne zapitate kome je palo napamet da pri-
                                            je nekoliko godina posiječe više stabala
                                            i naruši ovu ljepotu prirode. Prilazi nam
                                            veseli mladić koji naplaćuje parking i
                                            obećava da nas niko neće zagraditi au-
                                            tomobilom. Vjerujemo mu i krećemo u
                                            smjeru iz kojeg sa zvučnika dopire glasno
                                            krčanje violina.

                                            MASA STOJI, MAJKA DIJETE DOJI
                                               “U ova tri dana Puračić je blokiran.
                                            Od magistralnog puta do vašarišta, oko
                                            jedan kilometar, ulice su prepune naro-
                                            da. Lijepo vrijeme, dani vikenda i tradi-
                                            cija čine čuda. Nemoguće je reći koliko
                                            je ljudi ove godine posjetilo vašar. Mislim
                                            da treba instalirati brojače prolaznika, jer
                                            ovo su desetine hiljada koje u trenutku   hiljadama ostalih. Beba plače, a žena ra-
                                            borave u Puračiću”, naveo je mještanin   skopčava košulju i dijete počinje dojiti...
                                            Hazim Osmanović.                      Masa i dalje stoji u mjestu i ne mrda.
                                               Ubrzo smo shvatili o čemu je Osma-  Stoji i majka čije dijete doji. Gotovo niko
                                            nović pričao. Kroz oblake dima koji   ne negoduje.
                                            su se nadvili nad brojnim ražnjevima i   Sa strana su štandovi s raznom robom,
                                            roštiljima, oko kojih ogladnjeli posjetioci   od šminke, plastike, vjerske literature,
                                            s nestrpljenjem čekaju svoju porciju, pro-  meda, čajeva i halve, do ražnjeva s pili-
                                            bijaju se zrake popodnevnog oktobarskog   ćima, janjcima, jaretinom i svinjetinom.
                                            sunca. Neki zbog dima kašlju i trljaju oči,   Sve što vidite, i ako imate namjeru i no-
                                            no oni koji tu rade navikli su i s osmije-  vac, ne možete kupiti, jer, jednostavno,
                                            hom se obraćaju svakom ko im priđe.   tezgi ne možete prići.
                                               Još koji korak naprijed i upadate u   Konačan dolazak do kružnog toka
                                            neviđenu gužvu. Sve vrvi. Kontrolira-  dočekali smo s radosnom konstatacijom
                                            nje vlastitog kretanja skoro je nemoguće   da je na ovom mjestu gužva mnogo ma-
                                            jer vas masa nosi. Zanimljivo, ali više se   nja, jer okolne uličice i sokačići razbija-
                                            guraju i dosta su nestrpljiviji oni koji se   ju masu, odvodeći znatiželjnike u razli-
                                            vraćaju s vašara i idu lijevom stranom.   čitim pravcima.
                                            Ubrzo saznajemo da su to grupe ljudi koje
                                            su organizirano autobusima i kombijima   NEMA CJENKANJA...
                                            stigle iz okolnih mjesta i gradova, a po-  Uočili smo da djeca, otprilike uzrast
                                            lazak nazad najavljen je za 16 sati. Kako   osnovaca, s roditeljima stoje u redu, če-
            Kolona duga desetak kilometara, koja   se vrijeme polaska približavalo, a neki od   kajući da kupe majice kratkih rukava po
          se uz bezbrojna zaustavljanja, poput velike   njih zaglavili su na pola puta, panično i   cijeni od 20 KM. Istovremeno, ozare-
          limene zmije, kretala ne brže od petnae-  nervozno gurali su sve oko sebe i svađali   na djeca su se oduševljeno fotografirala
          stak kilometara na sat, najavila je dobro   se s onima koji su išli ispred njih.  s jednim od prodavača. Jedna je majka
          nam poznatu gužvu na Puračićkom va-  Neko iz mase, ko se također gegao,   uvjeravala sina da je 20 maraka previše,
          šaru. Očekivano. I kada smo se uveliko   nije htio neaktivno čekati i ponavljao je   jer mu je majica ionako prevelika i neće
          kajali što iz Tuzle nismo krenuli zaobila-  izlizanu foru: “Gore se nešto džaba di-  mu moći ni za dvije godine, ali dječak je
          znim putem, preko Bistarca i Turskog Lu-  jeli.” Iako nikom nije bio smiješan, mo-  uporno navaljivao da mu je kupi. U pro-
          kavca, malo-pomalo, ugledali smo naselje   mak je nastavio da uzvikuje i osobama   lazu pitamo čovjeka, koji također s dje-
          Hrastik, koje se nalazi na ulazu u Pura-  oko sebe govori: “Idi i reci mu da sam te   tetom čeka u redu, ko je momčić s kojim
          čić. Od trenutka kada smo vidjeli naselje   ja posl’o...” Pored nas je žena s djetetom   se fotografiraju, a on nam odgovara da je
          i stigli do njega, prošla je mala vječnost,   u naručju. Zapela je u mjestu zajedno s   to “neki youtuber iz Tuzle”.


                                                                                                   STAV 17/10/2019  45
   40   41   42   43   44   45   46   47   48   49   50