Page 47 - STAV broj 241
P. 47
Sa strana su štandovi s u papir. Ovi koji se odlučuju jesti odmah
raznom robom, od šminke, s plastičnim tanjirima u rukama pogle-
dom traže slobodna mjesta. Sve je zauze-
plastike, vjerske literature, to. Jedu i stari i mladi. Polahko jedu po-
meda, čajeva i halve, smatrajući dešavanja uokolo, razgovaraju
do ražnjeva s pilićima, i odmaraju u hladovini. Djeluju sretno i
vjerovatno su to pravi i iskusni ljubitelji
janjcima, jaretinom i ovakvih događaja, jer u sveopćem mete-
svinjetinom. Sve što vidite, žu učestvuju s distance.
i ako imate namjeru i Inače, vašar u Puračiću razvio se iz
“Šta namjeravaš?”, a ona se samo okrenu stočne pijace koja se održavala prije više
i ode kao da ništa nije bilo. Ostatak bo- novac, ne možete kupiti, od stoljeće i po. U ovoj su se maloj čaršiji
ravka u Puračiću torbu sam pridržavala jer, jednostavno, tezgi ne tokom pijačnog dana prvo prodavale do-
rukom, a da se džeparoši trude upropa- možete prići maće životinje, a, pošto je posao znao po-
stiti boravak mnogima, potvrdila nam je trajati, neko se dosjetio da počne prodavati
i jedna prolaznica koju smo sreli nakon i hranu, jer posjetioci ogladne dok dođu i
desetak minuta, a koja nam je kazala da su ćevape, naplaćuju i mušterijama pakuju pregledaju stoku. Malo-pomalo, počele su
lopovi njenom suprugu prerezali i ukrali naručeno. Meso na platama cvrči. Mirisi se prodavati i ostale sitnice, pojavio se i
torbicu u kojoj je bio novčanik s pet ban- se šire... Pitamo ih po čemu se puračićki zabavni dio, a iz godine u godinu vašar je
karskih kartica. ćevapi razlikuju od drugih, a žena, koju bivao sve posjećeniji. Ove godine rekord
“Jednoj su ženi ukrali minđuše iz ušiju. su njene saradnice proglasile glavnom, je oboren, iako je stvarni broj posjetilaca
E, moj sinko, svakakve se bagre iz cijele odgovara: “Nema nikakve razlike, će- i prometa roba nemoguće utvrditi. Mada
bivše Jugoslavije ovdje skupi”, dodao je vap k’o ćevap.” zvanično traje tri dana, vašar počinje noć
stariji mještanin. Pomalo razočarani odgovorom, poz- uoči prvog dana održavanja.
Ne znamo je li ovo tačno i ne namjera- dravljamo ih i udaljavamo se prema ško- Vraćamo se pješke prema Hrastiku,
vamo provjeravati, ali krađe su neizbježni li, gdje nailazimo na dobro raspoloženog gdje s momkom koji radi na “parkingu”
dijelovi ovakvih skupova. Baš kao što su Selmira Dropića, čiji je otac Lutvo Dro- dijelimo utiske o vašaru. Čovjek u crnom
mnogi došli iz znatiželje i radoznalosti, pić, vlasnik Pečenjare “Lutvo”. Mercedesu odlazi a da nije platio.
kao i neki koji su stigli da se podsmjehu- “Danas smo ispekli više od 50 ja- “Šta ćeš”, sliježe momak ramenima
ju i pitaju kako vašar može biti tradicija njadi. Ljudi su zadovoljni. Svake godi- i prelazi na drugu temu: “Vidite da vas
kojom se treba ponositi, isto tako dođu i ne smo ovdje, jer smo i mi iz Puračića”, niko nije zagradio, možete lijepo izaći.”
oni koji se “profesionalno bave” nelegal- navodi Dropić. Zahvaljujemo i ulazimo u auto. Kre-
nim aktivnostima. I na ovom su području poredani ni- ćemo. Na magistralu se uključujemo u
Na putu ispred Pravoslavne crkve zovi stolova i klupa. Prodavači sikiricom blizini benzinske pumpe. Vozač kombi-
sv. Ilije, koja je nacionalni spomenik na ogromnom panju komadaju različite ja nas pušta. Zastajemo. Naoružavamo se
Bosne i Hercegovine, okačen na tendu dijelove pečenih životinja, a kupci na- strpljenjem gledajući ispred stotine au-
iznad jednog roštilja pažnju nam privlači vode koji bi dio voljeli i za koliko novca tomobila. Pojačavamo radio. Zašto smo
natpis “Puračićki ćevapi”. Četiri-pet dje- žele kupiti mesa. Neki će jesti odmah, a mislili da će povratak iz Puračića biti
vojaka i žena užurbano prevrću lepinje i drugi zahtijevaju da im se meso zamota jednostavniji i brži nego dolazak? n
STAV 17/10/2019 47