Page 13 - STAV broj 198
P. 13

Nakon što je FTV objavila                                                                                           Braća Nesib i
Fahrudinovu priču,                                                                                                   Hasib Muhić
reakcija javnosti nije
izostala. Posredstvom
Federalnog ministarstva
za raseljene osobe
i izbjeglice, ovom
skromnom mladiću bit će
napravljena ili obnovljena
kuća, te će on ili sestra biti
zaposleni u firmi “Klas”
u Srebrenici. Fahrudin će
napokon imati osnovne
uvjete za život dostojne
čovjeka

    Nakon što je FTV objavila Fahrudi-          Zlo je ubijalo i dječake. Prilikom      ukopan je pored sinova Ramiza, Sma-
novu priču, reakcija javnosti nije izosta-  svake kolektivne dženaze u Potočarima       ila, Sabahudina i 16-godišnjeg Sifeta.
la. Posredstvom Federalnog ministar-        svjedočimo da se u mezarje ukopava-         Djeca koja su u julu 1995. godine
stva za raseljene osobe i izbjeglice ovom   ju osobe koje su u julu 1995. godine,       preživjela sistemski organizirane i iz-
skromnom mladiću bit će napravljena ili     kada su ubijene, bile maloljetni dje-       vršene ratne zločine nad Bošnjacima
obnovljena kuća, te će on ili sestra biti   čaci. Svaka četrnaesta žrtva genocida       u Srebrenici i njenoj okolini žive s
zaposleni u firmi “Klas” u Srebrenici.      ukopana u Potočarima je maloljetna.         posljedicama teških trauma. Svjedoci
Fahrudin će napokon imati osnovne           Safet Fejzić i Almir Alispahić imali        su genocida koji tek počinju da priča-
uvjete za život dostojne čovjeka.           su 17, a Dino Salihović tek je bio na-      ju svoje traumatične priče i sjećanja.
                                            punio 18 godina kada su ih strijeljali      Mnogo je takvih. I sam autor ovih re-
    Fahrudin je ponosni pobjednik, kao      “Škorpioni” u julu 1995. godine kod         dova je kao osmogodišnjak bio odvo-
i svi drugi koji su preživjeli genocid u    Trnova. Braća Nesib i Hasib Muhić           jen od svoje majke u Potočarima u julu
Srebrenici i svjedoče o tom zlu koje je     bili su dječaci kada su ubijeni. Nesib      1995. godine.
na kraju 20. stoljeća zadesilo jedan na-    je imao 11, a Hasib 15 godina. Ubijeni      Mnoga su djeca ranjena, mnoga su
rod, a čije posljedice nikada neće proći.   su mnogi almiri, safeti, nesibi, hasibi...  vidjela ubistva, osjetila glad, strah, vi-
Zaista je svaki čovjek koji je preživio     U Srebrenici su, u mnogim slučajevi-        djela smrt... Mnoga djeca su se rodi-
genocid priča koju treba ispričati zbog     ma, ubijeni i očevi i sinovi. O tome        la nekoliko mjeseci poslije smrti nji-
generacija koje dolaze i poruke da se       svjedoče bijeli nišani. Atif Mehanović      hovih očeva. Malo ko zna da danas u
zlo nikada i nikome više ne ponovi.                                                     Srebrenici žive mladići i djevojke koji
                                                                                        tek pune 23 godine. Rođeni su 1995.
  Edin Ramić u                                                                          godine, nekoliko mjeseci poslije pada
  posjeti porodici                                                                      Srebrenice. Mnogi od njih nemaju ni
  Muminović

                                                                                        fotografije svojih očeva.
                                                                                        U Srebrenici (i Podrinju) nastoje
                                                                                        da izgrade svoj život, formiraju poro-
                                                                                        dice i žele da budu sutra dobri očevi
                                                                                        i majke. Svi su oni svjedoci o kojima
                                                                                        se malo zna i malo priča. Teško je čo-
                                                                                        vjeku pojmiti da neko može pucati na
                                                                                        sedmogodišnjeg dječaka, da može od-
                                                                                        vojiti dijete od majke, da može ubiti
                                                                                        nedužnog čovjeka, ali sve se to doga-
                                                                                        đalo u Srebrenici u julu 1995. godine.
                                                                                        Događalo se i gore nego što možemo
                                                                                        zamisliti. Zamislite kako je preživje-
                                                                                        lima živjeti s tim. U julu 1995. godi-
                                                                                        ne djeca, danas odrasli ljudi koji tek
                                                                                        pričaju svoje priče koje bi trebale biti
                                                                                        opomena cijelom svijetu.   n

                                                                                                       STAV 20/12/2018 13
   8   9   10   11   12   13   14   15   16   17   18