Page 11 - STAV broj 271

kao fratri. Šarić je umro u Madridu 1960.
godine, a tijelo će mu kasnije biti prene-
seno i sahranjeno u Crkvi Svetog Josipa
na Marindvoru.
I taj je detalj iz historije Sarajeva jedan
od pokazatelja kakav je to zapravo grad i
zašto ga ne podnose ljubići i cvijanovići.
Ironija je da Šarić, koji je čitav svoj život
slavio ustaše, počiva tačno preko puta, sto-
tinjak metara od mjesta na kojem se desio
jedan od najvećih zločina u historiji Sa-
rajeva. Onaj kada je po naredbi Luburića
28. marta 1945. godine, desetak dana pred
oslobođenje grada, na Marindvoru obješeno
55 mrtvih Sarajlija. Ubijenih pa obješenih.
Od ustaškog se terora Sarajevo oporav-
ljalo godinama, terora od kojeg se skoro
niko od onih koji danas žele organizira-
ti misu u sarajevskoj Katedrali nije ogra-
dio. Sarajevo misu ne želi baš zbog toga. dovodi u sumnju iskrenost njihovih nakana svojim bi autoritetom, utjecajem, doku-
Ne zato što to nije i njegova stvar. Saraje- i poziva. Barem kod onih koji to sa strane mentima, intelektom i znanjem svojih
vo misu ne želi zato što se misom u istu promatraju, a znaju ponešto o onome šta pripadnika već odavno istražila svaki pa
ravan stavljaju oni koji su vješali Sarajli- se dešavalo prije i nakon Bleiburga. i najsitniji detalj tragedije Bleiburga. Već
je, oni koji su napunili zidove tvrđave na Jasno je da to austrijsko mjesto simbo- tri decenije nema straha od posljedica te
Vracama imenima Sarajlija s onima koji lizira stradanje ljudi koji su 1945. godine istrage, nema komunističke vlasti koja je
nisu ništa skrivili i strijeljani su nevini po bježali od komunističke vlasti, da se na decenijama krila ma i najsitniji trag vla-
povratku s Bleiburga. tzv. križnom putu koji je uslijedio desilo stitog zločina i priječila istragu zločina.
Ne želi misu jer oni koji misu organi- nebrojeno mnogo stravičnih zločina, da Da je crkva odvojila politikantstvo od
ziraju i oni koji za nju navijaju nikad nisu je strijeljano na hiljade ljudi, da su ljudi historijske nauke, odmakla se od špekulaci-
razgraničili slavljenje ustaške ideologije i ubijani bez suda i presuda, da su ubijani ja i desničarskog revidiranja događaja u Au-
njenih vinovnika od nevinih ubijenih ci- civili krivi jedino jer su se bojali nove ko- striji, da je odvojila strijeljanje civila, žena
vila, jer to nije isto, jer ovakva misa nije munističke vlasti. No isto tako, ne smije se i nevinih momaka od “Maksovih mesara”,
intimna stvar katoličkih vjernika i porodi- niti jednog trenutka zaboraviti da se među da je činjenicama potkrijepila tužnu sudbinu
ca žrtava nego duboko (dnevno)političko onima čije se kosti i danas prebiraju po zavedenog, preplašenog svijeta koji se pješ-
pitanje i zlonamjera stavljanja Sarajeva na slovenačkim jamama našlo mnoštvo onih ke zaputio ka Austriji iako nije imao pojma
listu gradova u kojima se relativizira zlo- koji su na krvav, brutalan način, maljevima gdje i zašto ide i onda tim ljudima nakanila
čine i revidira historiju po mjeri populi- i kamama implementirali rasne, nacistič- održati misu, niko im ni slova protiv tog na-
sta i desničara. ke, fašističke, odvratne anticivilizacijske uma rekao ne bi. Štaviše. No crkva to ne radi.
Već se duže od dvije decenije Katolička zakone takozvane NDH. Ona namjerno balansira igrajući se
crkva u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, U kontekstu tog vremena jasno je da emocijama svojih pripadnika, već godina-
i to namjerno, kako se čini, nalazi u nekoj su komunistički predvodnici koristili za- ma održava mise na polju s kojeg su kre-
vrsti sivog međuprostora kada je u pitanju nos i silu pobjednika pa su se i na taj na- nule kolone ljudi natrag ka Titovoj novoj
Bleiburg. Povezana debelim vezama s oba čin odlučili riješiti dobrog dijela potenci- Jugoslaviji i dopušta da se tokom obilježa-
HDZ-a u obje države, ali i drugim politič- jalnih političkih protivnika u državi koju vanja stradanja na tom polju napravi ustaš-
kim strankama desne provenijencije, cr- su skrojili po vlastitim mjerama. Nemilice ki teferič ogromnih razmjera. Dopušta da
kva i njezini predstavnici ne žele izaći iz su ubijali ratne zarobljenike, bez suđenja, aktivno sudjeluje u zločinačkom derneku
tog prostora. Pozivaju na molitvu i oprost često u montiranim procesima, što se nika- u čast ne onih nevinih koje su partizani
dušama pobijenih, no rijetko će ili gotovo ko ne može opravdati s aspekta poštovanja poklali, nego u čast onih koljača koje su
nikako u tim pozivima biti jasne osude zlo- Ženevske konvencije, ali i ljudskih prava ganjali partizani.
čina koje je počinio dio strijeljanih. Držati općenito. Crkva to osuđuje i traži oprost Zbog toga Sarajevo ne želi pristati na
mise zadušnice za ubijene na Bleiburgu bez za pobijene, što je u redu, ali da je crkva ulogu saučesnika i suorganizatora mise
jasnog određivanja spram ustaških zločina iskrena u svojim nakanama i molitvama, za stradale na Bleiburgu. Ne želi jer se taj
koji će je organizirati i održati nikada nije
Kardinal Vinko Puljić na jasno odredio spram ustaša u Sarajevu i
Bleiburgu 2005.
kazao šta je bila NDH, zašto je osnovana,
kako je funkcionirala i kako je propala. I
kada organizator pristane na takvu vrstu
bolesne inverzije, onda nije teško zaključiti
kako će sebe postaviti u ulogu maltretirane
manjine kojoj filokomunisti i Bošnjaci ne
daju da održi misu u Katedrali.
PERIĆ I KOMARICA
A ovo nije prvi put da se Vinko Puljić
i njegovi najbliži saradnici nađu u takvoj

STAV 14/5/2020 11