Page 23 - STAV broj 271
P. 23

Otac Oltra u posjeti Francu

          Zatim iznajmljuje auto i ide do Barcelo-  su tek tada saznali ko mu je, zapravo, bio   verziji, ona je optužila Luburića da je
          ne. Tu sjeda na voz i bježi.      prvi komšija.                      odgovoran za atentat na njenog supruga
            Ujutro, kada su radnici došli u štam-                              koji se dogodio u Argentini 1957. godi-
          pariju, iznenadili su se zašto Luburića   STANIĆEVA VERZIJA          ne. Međutim, Luburićeva kćerka će sve
          nema na poslu. Kako nikome nije rekao   Nakon što je cijeli slučaj otišao u   do smrti tvrditi kako je za atentat odgo-
          da putuje, pretražili su stan i otkrili tije-  zastaru, novinar iz Valencije Francesc   vorna četnička emigracija.
          lo. Sahranjen je 22. aprila na mjesnom   Bayarri dobija pristup do tada zabranje-  Ilija Stanić ispričao je da su ga dvojica
          groblju. Sprovodu su prisustvovali svi   nim dokumentima i može istražiti cijeli   ustaških emigranata uvjerila da priđe ge-
          Luburićevi zaštitnici u Španiji te velika   slučaj. Nakon sedam godina istraživanja,   neralu, ispita i otkrije da li je imao ikakve
          delegacija hrvatskih emigranata. Nije mu   u Sarajevu 2003. godine nalazi Iliju Sta-  veze s napadom na Pavelića u Argentini.
          prisustvovala Pavelićeva supruga.  nića, koji mu pristaje ispričati svoju ver-  On je bio bijesan na Luburića zbog uvred-
            U međuvremenu su se hladili tragovi   ziju onoga što se dogodilo u aprilu 1969.   ljivih komentara koje je ovaj iznosio na
          španske policije. Ona je sumnjala na Sta-  U knjizi i dokumentarnom filmu koji je   račun Stanićevog oca, ali se kune da nije
          nića, ali nije znala gdje da ga nađe. Dok   nastao nakon istraživanja Bayarri iznosi   imao pojma da im je namjera bila da ga
          je on uveliko već bio u Jugoslaviji, špan-  dvije hipoteze. Prva je da je Stanić agent   ubiju i da, naravno, nije učestvovao u tom
          skoj je policiji 1975. godine javljeno da je   kojeg su poslale jugoslavenske tajne služ-  zločinu. Pobjegao je jer je bilo očito da će
          u Australiji te da treba pokrenuti proces   be, a druga, kako je i Stanić kasnije tvrdio,   ga špansko pravosuđe optužiti za ubistvo.
          izručenja. Dok su provjerili informaciju,   da je on bio neka vrsta kolateralne štete   Ubice su mu rekle da će kontaktirati s
          prošli su mjeseci i već su svi lagano odu-  u zavjeri koju je orkestrirala suparnička   njim, ali se više nikada nisu čuli. Nakon
          stajali od istrage. U isto vrijeme raslo je   emigrantska frakcija koju iz Madrida vo-  što je danima lutao Evropom, zaključio
          zaprepaštenje stanovnika Carcagentea koji   dila Pavelićeva udovica. Prema Stanićevoj   je da ne želi biti ničiji žrtveni jarac, pa je
                                                                               odlučio kockati se. Otišao je u Jugoslaviju,
                                                                               predao se i rekao da je on ubio Luburića.
                                                                               Priznao je da je živio u laži, ali da mu je ta
                                                                               laž omogućila sigurnost i lagodan život.
                                                                                  Tijelo Vjekoslava Luburića i danas se
                                                                               nalazi na gradskom groblju Carcaixent.
                                                                               U godinama nakon smrti njegovo je po-
                                                                               čivalište bilo mjesto obavezne posjete za
                                                                               brojne ustaške emigrante, no s godinama
                                                                               je i njihov zanos splasnuo i u posljednje
                                                                               dvije decenije na grobu nije bilo nikakvih
                                                                               masovnih okupljanja. Godinama je cvije-
                                                                               će na grob postavljala kćerka žene koja je
                                                                               radila u Luburićevoj kući kao spremačica
                                                                               ili kakav zaluđenik ustaškim zločincem.
                                                                               Posljednja veća posjeta zabilježena je
                                                                               2016. godine, kada mu je na grob stigla
                                                                               grupa navijača zagrebačkog “Dinama”
                                                                               prije utakmice protiv “Seville” u istoi-
                                                                               menom gradu i postavila vijenac na grob
                                                                               tog zločinca.                  n


                                                                                                    STAV 14/5/2020 23
   18   19   20   21   22   23   24   25   26   27   28